Bio je to jedan od onih vikenda kad svaki plan kojeg si kovao je neslavno propao. Prvotno smo trebali ići na jedan fantastičan vikend na jezero Lokve te na planinarski izlet na Risnjak, no ti planovi su se izjalovili na samom početku tjedna. Nakon toga je pao dogovor za jednodnevni izlet u blizini Zagreba. U petak predvečer svi dogovori su već bili zapečaćeni, da bi onda u 22h stigla poruka da se prijateljica ukočila. Bila je ona “Mija, ovaj vikend ti se jednostavno ne da!”. E, pa želja za uživanjem u prirodi je bila ipak veća. A kad svi planovi propadnu, Medvednica je ta koja te nikad neće ostaviti na cjedilu.
Kada nemamo drugog plana ili kada su u ovom specifičnom slučaju svi planovi propali, uvijek se okrenemo Medvednici. I koliko god mislio da si prošao njene glavne staze, ona i dalje krije par dragulja koja svakako treba posjetiti. Taj vikend smo se odlučili otići do slapa Sopot te od njega put nastaviti do planinarskog doma Glavica s kojeg smo se spustili natrag u mrsku civilizaciju.
Kojom stazom doći do slapa Sopot?
Svoj izlet smo započeli u Gornjem Vrapču, točnije na stazu 4 smo se priključili iza posljednje stanice autobusa broj 125. Sami ulaz dobro je naznačen putokazima, a nalazi se uz sami rub naselja, prije streljane Vrapče s lijeve strane. Cjelokupna staza je dobro markirana i nije potrebna dodatna pažnja u potrazi za markacijama, kako to inače zna biti slučaj na Medvednici. Od početka staze do samog slapa potrebno je oko 1.30h laganog hoda, uživanja u prirodi i fotografiranja. Desetak minuta od početka hodanja s lijeve strane nalazi se mali slap pod imenom Ferendol ispred kojeg se nalazi i drvena klupica, a cjelokupni prizor djeluje poprilično pitoreskno. Put se priključuje usponom na glavnu stazu broja 4 nakon kojeg slijedi lagana šetnja sve do samog slapa. Putem ćeš s desne strane naletjeti na malu branu (oprezno prilikom pristupanja zbog blata i lišća), na jedno izletište, a nešto kasnije s lijeve strane će se pojaviti i skretanja za put prema planinarskom domu Glavica kojem smo mi kasnije krenuli.
Slap Sopot nalazi se na 350 metara nadmorske visine i najveći i mnogi smatraju najljepši slap na Medvednici. Visok je čak 9 metara, a nalazi se na gornjem toku potoka Vrapčaka. Iznad potoka napravljen je drveni most s kojeg se pruža divan pogled na slap i njegov tok, no svakako savjetujem da se spustiš do samog slapa. Nažalost, kad smo ga mi posjetili nije se predstavio u svojoj punoj snazi, no svejedno smo uživali u svom drugom slijedu doručka i drugoj kavi tog jutra.
Do slapa Sopot prema planinarskom domu Glavica
Nakon što smo se nauživali smirujućeg zvuka slapa, uputili smo se natrag istom stazom do križanja prema Ponikvama i planinarskom domu Glavica gdje smo se priključili na glavnu stazu broj 1. Slijedi malo teži usput, zapravo jedini dio ovog izleta tijekom kojeg ćeš se malo zadihati. Svakako se okreni par puta iza sebe jer pogled koji se pruža je predivan, a ja sam zacrtala da ga moram vidjeti tijekom jeseni kada šuma poprima razne nijanse žute i smeđe. Slijedi ugodna šetnja, na kojoj ćeš uskoro početi susretati i druge planinare i izletnike, koja vodi do prostrane travnate livade Ponikve koja se nalazi na 500 metara nadmorske visine. Livadom teku čak tri potoka, Jezeranec, Javorščak i Slivnjak, a na proljeće je livada ukrašena cvijećem, od kojih se svakako ističu četiri vrste zakonom zaštićene orhideje u Hrvatskoj – vratiželja, dugolisna naglavica, crvena naglavica i bijela naglavica.
Od slapa Sopot do planinarskog doma Glavica potrebno je oko 1.30h ugodne šetnjice bez većih pauza. Naravno, dolaskom do samog doma pripremi se na veliku količinu ljudi (što meni nakon mira, tišine i cvrkuta ptičica predstavlja šok) od kojih su većina tek izletnici koji su se dovezli na ručak s pogledom na Zagreb. Nakon male stanke tijekom koje uvijek isprobam štrudlu (Glavica se ne može pohvaliti baš pretjerano dobrom štrudlom), uputili smo se prema špilji Veternici koja je, nažalost u zimskim mjesecima zatvorena. Kako smo već dva puta prošli pored nje (na jesen smo došli sat vremena nakon zatvaranja), odlučili smo svoju sreću isprobati treći put, vjerojatno negdje na ljeto.
Medvednicu nikad ne treba podcjenjivati jer ona skriva mnogobrojne staze, one za vježbanje brzog uspona do staza na kojima se nabijaju kilometri. A i kad se makneš od popularnih ruta, uživat ćeš u tišini i miru prirode. Stoga kad svi planu propadnu, na Medvednicu se uvijek možeš osloniti.
Tražiš još koju zanimljivu stazu na Medvednici?
