Za Nenada Korkuta mogu uistinu reći da je pravi primjer renesansnog čovjek koji me svojim rasponom znanja uvijek iznova iznenadi. I to na toliko različitim poljima. Široj javnosti poznat je kao vrhunski ortoped i glasnogovornik HZZO-a, ljubitelji mode često ga nazivaju modnom enciklopedijom, a poznata je i njegova ljubav prema filmskoj, književnoj i kazališnoj umjetnosti. S jedne strane liječnik, s druge istinski zaljubljenik u modnu estetiku i umjetnost, a s treće – pravi putoholičar koji s jednakim žarom i enciklopedijskim znanjem pristupa i svojim putnim avanturama. Dragi putoholičari, doznajte kako i zašto putuje Nenad Korkut.
Putovanja su za mene…
Najbolji način na koji se mogu posvetiti sebi, opustiti i uživati u stvarima koje volim, a to je otkrivanje novih kultura i upijanje novih spoznaja.
Prvo putovanje ikad vs zadnje putovanje
Prvo samostalno putovanje koje pamtim, dakle bez roditeljske pratnje, bilo je u Rusiju, Moskva i Lenjingrad (tada se još tako zvao). S obzirom da sam tada bio srednjoškolac i nisam puno toga vidio, monumentalnost Moskve i sjaj carske Rusije u St. Petersburgu bili su mi fascinantni. Zadnje putovanje bilo je u svibnju ove godine gdje sam na samom istoku Turske obišao Mezopotamiju i najstarije civilizacije nastale na prostoru između Eufrata i Tigrisa: drevni grad Urfu, Nemrut, goru Ararat na kojoj se nasukala Noina arka i posebno Göbekli Tepe, najstariji hram u povijesti čovječanstva. Teško je uspoređivati putovanja u toliko velikom vremenskom razmaku, ali drago mi je da se bez obzira na godine i dalje svakom putu veselim kao malo dijete.
Za putovanje se spremam štreberski ili kampanjski?
Kako kada, većinom kampanjski. Naime znam što želim vidjeti i zbog čega negdje idem, ali upravo od lokalnih vodiča očekujem da mi otkriju zanimljive detalje na lokaciji na kojoj se nalazim. Uživam u otkrivanju novoga na licu mjesta, manje na Wikipediji… Češće mi se desi da o nekim stvarima opširnije čitam tek kad se vratim, jer imam predodžbu o kontekstu. Doduše, često putujem sa štreberima koji su se dobrano pripremili, pa sam time još dodatno opušteniji.
Novo putovanje biram na način da…
Ponekad mi se dogodi da putujući nekom zemljom poželim otkriti i neke stvari koje se nadovezuju na njezinu povijest. Tako sam nakon ovoga puta po istočnoj Turskoj poželio vidjeti Armeniju i Gruziju, što planiram za sljedeću godinu. Ponekad se putovanja poslože ovisno o raspoloženju. Na primjer, ne volim vrućine pa ljeti odem negdje na sjever gdje je ugodnije, tako da ću uskoro put Norveške.
Solo vs putovanje u društvu
Volim putovati u društvu, nije nužno da ono bude veliko, dapače, dovoljna je i jedna osoba koja mi je bliska, a s kojom mogu zajedno izmjenjivati impresije na licu mjesta.
Moj najdraži suputnik je…
Ima puno dragih osoba s kojima uživam putovati. Moja prijateljica Vesna s kojom sam studirao, ali više ne živimo u istom gradu. Putovanja su nam dobar način da podružimo i zaboravimo na stresne poslove. Također sestrična Nevena za koju sam jako vezan, a koja već dugo živi u Amsterdamu. Često smo se posjećivali, da bi u jednom trenutku zaključili kako se ne moramo družiti samo u Zagrebu ili Amsterdamu, pa smo se dogovorili da se bar jednom godišnje sretnemo u nekom gradu u Europi gdje još nismo bili. I s prijateljem Mislavom jako volim putovati jer je čovjek neiscrpne energije pa je s njim na putu uvijek zabavno. Tu su još i Marina, Nina, Renata…
Aktivan vs pasivan odmor?
Uvijek aktivan, jer razlikujem odlazak na putovanja po svijetu gdje želim vidjeti nešto novo i upoznati druge kulture od godišnjeg odmora u roditeljskoj kući na moru ili kod prijatelja, gdje odlazim u podsezoni tek da bih napunio baterije i isključio se od stresa. To ne doživljavam kao putovanje već kao odmor.
Smještaj biram prema…
Većinom ga ne biram… Ili ga bira agencija koja mi organizira put (zato je bitno birati agencije s kojima imate dobra iskustva) ili sam kod nekoga u gostima.
Turistička agencija vs vlastiti aranžman
Ako idem u posjet prijateljima, a srećom imam ih razbacane po čitavom svijetu, onda je jedino što trebam avionska karta, no za svoja istraživačka putovanja koristim agencije. Znam da je skuplje, ali s godinama čovjek postane komotan.
Uspomena (dobra, a može i loša) koju nikad, ali stvarno nikad neću zaboraviti je…
Mardi gras u New Orleansu. Bio sam u gostima kod prijateljice koja je profesorica na Tulane University i stanovala je u kući do Anne Rice, autorice Vampirskih kronika. U blizini nam je bilo i groblje Lafayette kojega će se mnogi sjetiti iz filma Intervju s vampirom, a niz aveniju nalazio se i najstariji jazz klub na svijetu Tipitina’s. Ispred kuće vozio je Tramvaj zvan čežnja… I sve to u doba karnevala, nezaboravno iskustvo!
Luksuzni smještaj vs onaj “onaj da što manje platim” smještaj?
Nije da sam opterećen luksuzom dok sam na putovanju, no svakako očekujem komforan smještaj. Daleko su iza mene dani kad mi je i u šatoru ili u vreći za spavanje bilo ugodno.
Na putu sam ranoranioc/uspavana ljepotica
Većina putovanja preko agencija koncipirana su tako da se pokuša vidjeti što više lokaliteta, te se često kreće ranom zorom, tako da tu baš i nemam izbora. Ako sam na godišnjem odmoru negdje bez obaveza, trudim se što više se naspavati.
Mobitel je na putovanju za mene…
U zadnjih par godina koristim ga umjesto foto aparata, a ako se posreći i wi-fi tamo gdje se nađem, napišem i koji FB status i postavim sliku.
Stvari bez kojih nikad ne putujem su…
S godinama se stvari tako promjene, možda sam nekada i razmišljao o tome bez kojih krpica ili kozmetike ne mogu na put, danas mi je samo bitno da samo ponio sve lijekove.
Kofer vs backpack?
Definitivno kofer, destinacije na koje putujem gotovo uvijek su vezane za avionski prijevoz, a i rijetko su to kraća putovanja tako da se ne mogu spakirati baš ekonomično.
Pakiram se u zadnji tren ili sustavno planiram danima unaprijed svoju prtljagu?
Uvijek u zadnji tren i to me zbilja frustrira, ne mogu si pomoći iako sam svjestan da si bespotrebno stvaram dodatni stres.
Moja tajna/trik za pakiranja stvari je…
Nemam je i bio bi sretan kad bi uz sebe imao nekog butlera da mi pomogne oko toga.
Destinacija koja me šokirala/promijenila poglede na svijet je…
Dosta mjesta na kojima sam bio promijenilo je moju percepciju svijeta, to je i jedan od osnovnih razloga zbog čega putujem i uživam u tome. Na svakom putovanju dobiješ nešto novo što te oplemeni. No ako moram spomenuti samo jednu zemlju bila bi to Indija. Nigdje na svijetu nećete vidjeti toliki kontrast raskoši i bijede u razmaku od samo par koraka. A iskustvo koje sam doživio u Taj Mahalu jedinstveno je. Eksplozija zvukova, boja i mirisa svuda oko vas, ali u trenutku kada sam ušao u taj prostor odjednom me obuzeo potpuni spokoj.
Destinacija koja me neočekivano ugodno iznenadila je…
New York! Ne znam zašto, ali prvi puta kada sam putovao tamo nisam uopće puno očekivao. Mislio sam kako ću se naći u hladnom gradu punom betona u kojem ni nebo neću vidjeti… No, kada sam se iskrcao na 5. aveniji, a s jedne strane mi je bio Metropolitan, s druge Guggenheim muzej, u pozadini Central park… Pogledao sam u čisto plavo nebo i pomislio sam: ovdje bi mogao živjeti! Kasnije sam se često i s velikim veseljem vraćao tom gradu.
Destinacija koja me potpuno razočarala je…
Bilo je i destinacija od kojih sam možda više očekivao, no ne bi želio nekome kvariti užitak putovanja na ta mjesta. Možda samo meni nisu legla kao neke druge lokacije, a siguran sam da bi mnogi u njima uživali.
Mjesto gdje mi je ostao dio mog putoholičarskog srca je…
Prvo mi na pamet pada Škotska, zemlja kao stvorena za mene. Kada sam došao u Edinburgh pitao sam se zbog čega ja nisam rođen ovdje? No sjetim se i nekih destinacija zbog kojih me srce zaboli svaki puta kad ih vidim na vijestima. Imao sam sreću posjetiti Siriju godinu dana prije ovog strašnog rata koji ih je zadesio. Svaki puta kad se spomene rušenje Palmire pomislim koliko sam sretan da sam je vidio, a Damask će u mom srcu ostati zauvijek jedan od najljepših gradova koje sam posjetio.
Svi znamo da nisu sva putovanja savršena. Moja šokantna/jeziva/opasna anegdota je sljedeća…
Ništa posebno jezivo, ali sjećam se jednog vrlo neugodnog putovanja. Prije par godina otišao u London na otvaranje izložbe prijateljici, s namjerom da ostanem još par dana da obiđem neke zanimljive izložbe u Tate Modern i V&A, ali i pogledam predstavu s Kristin Scott Thomas na West Endu. Nakon par dana, odjednom sam se naglo razbolio. Dobio sam temperaturu 40, što nikada u životu nisam imao i dva dana sam u nekom somnabulnom stanju bio prikovan za krevet. Ni dan danas ne znam što me spopalo. Jedva sam se vratio u Zagreb. U Londonu mi se uvijek boravak nečim zakomplicira pa sam zaključio kako s tim gradom nisam baš na dobroj valnoj dužiti, tako da ne planiram uskoro ponovo tamo.
Moj smještaj iz noćne more bio je…
Srećom nije ga bilo.
Najbolje/najneobičnije piće ikad
Bilo je mnoštvo zanimljivih i dobrih pića, ali prisjetio bi se najneobičnije anegdote: Arak, rakija koju smo prijateljica Lidija i ja pili na Baliju ne bi li se za svaki slučaj dezinficirali prije jela. Tražili smo nešto lokalno, al’ žestoko i imali su samo to. Srećom nije nam se ništa dogodilo što se tiče probave tako da je Arak bio učinkovit, ali teško ću zaboraviti taj okus poput antifriza u ustima.
Najbolja/najneobičnija hrana ikad
Najbolja kuhinja koju sam kušao bila je ona u Vijetnamu, apsolutno je sve po mom ukusu, nije bilo obroka u kojem nisam uživao. Na putovanjima sam probao i razne neobične delicije, pa tako npr. i pržene skakavce u Meksiku.
Top tri destinacije koje svatko mora posjetiti
Ovo je zbilja jako teško pitanje, jer bi i 10 teško izabrao, no ako netko nije vidio čarobnu Petru u Jordanu, grad uklesan u stijeni, pa veličanstveni Samarkand, egzotični biser puta svile u Uzbekistanu ili mistični Angkor Wat obrastao džunglom u Kambodži, svakako preporučam da ih posjeti.
Top tri destinacije koje možeš i preskočiti
Isto kao i pod “Destinacija koja me potpuno razočarala je…”
Zaklopi oči i sjeti se destinacije na kojoj si bio najviše sretan. To je…
Bali. Ne sjećam se niti jednog mjesta na svijetu gdje sam se toliko smijao i bio dobro raspoložen. Dva tjedna proveo sam u potpunoj nirvani, opušten i sretan, uživajući u svakom trenutku. Vjerojatno se radi o nekoj energiji tog mjesta koja mi je toliko odgovarala, možda zato što je cijeli otok načinjen po Feng-shuiju, pa me to pozitivno kolanje energije relaksiralo. Svakako je tome pridonijelo i sjajno društvo, prijateljica Lidija s kojom sam bio na putu i naš domaćin Egidio koji nas je proveo po najskrovitijim mjestima otoka koje turisti ne viđaju.
Let, autobus, brod ili road trip?
Bitno je doći do destinacije, ponekad ne možeš birati prijevoz. Možda bi Orient express bio stvar osobnog izbora, ali eto, bitnije mi je kamo idem nego kako idem.
Kad imam putne noćne more sanjam…
Da sam u Zagrebu i budilica me ujutro budi za posao.
Na putovanjima uvijek kupim…
Svašta kupujem, uglavnom od svuda donesem neku sitnicu koja će me podsjetiti na taj put i tu zemlju tako da mi je stan prenatrpan uspomenama. Naravno kupujem i suvenire za obitelj i prijatelje.
Najvažnija stvar koju sam naučio na putovanjima je…
Tolerancija prema različitom. Mislim da bi ljudi trebali što više upoznavati druge i to ne iz svoje perspektive, već konkretno na mjestima gdje ti drugi ljudi žive. Tek kad se nađete u takvom okolišu možete razumjeti i prihvatiti kulture i običaje toliko različite od naših. Mislim da to čovjeka obogaćuje. Ne podnosim kada ljudi kritiziraju druge i drugačije, a nisu se mrdnuli iz svojeg dvorišta.
