Kad se spomene staza do vrha Veliki Crnopac, najjužnijeg izdatka uvijek predivnog Velebita, većina pomisli na adrenalinsku stazu koja vodi preko planinarskog skloništa Crnopac, uzbudljiva staza koja traži nešto više spretnosti prilikom penjanja i kondicije. No, do vrha Veliki Crnopac možeš stići i ako nisi toliko iskusan i spretan planinar, mnogo kraćom i lakšom stazom.
Zapravo sam sa svojim planinarskim društvom Runolist trebala proći dotičnu adrenalinsku stazu, no kako to često biva u brdima, plan se morao promijeniti zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta. Stoga smo do vrha stigli lakšom stazom koja kreće od Prezida (u pitanju je cesta Gračac-Prezid-Obrovac gdje se s lijeve strane odvaja i priključuje na makadam gdje je potrebno parkirati automobil). Do samog vrha je potrebno između dva do tri sata (ovisno o kondiciji i pauzama), a teren je izrazito raznolik i pruža predivne i nezaboravne prizore. Nakon dijela koji prolazi kroz šumu i pored križanja za planinarsko sklonište Crnopac, izlazi se na manju livadu, kasnije na kršni teren s velikim i manjim kamenjem, da bi se ponovno hlad potražio u šumovitom dijelu. Na koncu se podno samog hrpta staze, ona od skloništa i od Prezida, spajaju i zajedno vode do samog vrha koji se nalazi na 1402 m nadmorske visine. Žig na samom vrhu nalazi se mlačicu dalje od samog betonskog stupa.
Mi smo iz Zagreba krenuli poprilično rano, točnije u pet ujutro kako bi izbjegli najavljenu kišu koja je trebala započeti u 14h kada smo mi već trebali završiti izlet. Nažalost, sreća nas nije pratila, stoga je nakon manje od sat vremena hodanja, kiša započela kad smo izbili na samom kršu i pratila nas je skoro do samog kraja izleta. Stoga je hodanje bilo usporeno, zbog opreza na skliskim stijenama, ali i zbog kabanica koje nisu najpraktičniji dio opreme, što zbog dužine i širine, ali i zbog saune koja se neminovno stvara ispod nje. Ovaj izlet je točno pokazao kako svu opremu za razne vremenske uvjete uvijek trebaš imati u svom ruksaku. Najavljena kiša se nije pojavila u najavljeno vrijeme, ona je bila posve nenajavljena i oprala nas je pošteno u ta četiri sata.
No, priroda i kad je kiša i magla u pitanju, iznenadi i ostavlja bez daha svojim prizorom. Veoma brzo su nas sustigli oblaci i magla koji su nas pratili sve do samog vrha. A brda pod oblacima poseban su prizor.
Staza traje oko 5 sati, a markacije su izvrsno vidljive i posložene
Taman kad smo mokri uspjeli okinuti pokoju fotku te se odlučili spuštati, vrijeme nam je napokon išlo u prilog – iznenadno se pogled otvorio i barem donekle smo mogli uživati u ljepoti Velikog Crnopca s kojeg se vide velebitski vrhovi, Plješevica, Ozeblin, Kremen, Lika i Ravni kotari.
Za razliku od one poznatije i zahtjevnije staze koja vodi od skloništa, za ovu stazu je potrebna svega doza opreznosti koju zahtijeva hodanje po kršu. I imaj na umu da na dotičnom potezu nigdje nema izvora vode niti doma gdje možeš nešto pojesti. Stoga i ako nisi u najboljoj kondiciji, ne želiš pola dana provesti penjajući i spuštajući se niz velebitske stijene, ovom lakšom stazom možeš ipak uživati na najjužnijem vrhu moćnog Velebita. A on je nezaboravan i pod oblacima i maglom i kad ga sunce obasja.
U potrazi si za novim izletima? Onda svakako pročitaj i:
1. Risnjak – nepravedno zanemaren nacionalni park koji treba biti na tvojoj must see listi
2. Zašto se Samarske stijene ubrajaju među najljepša odredišta u Hrvatskoj?
3. Tražiš vrh čiji pogled oduzima dah? Uputi se na Kulu, najviši vrh Bjelolasice.
To love | To enjoy | To learn |
To experience | To travel | To train |
To hike | To eat |
To feel free
Moje ime je Mija i dugogodišnja sam novinarka i blogerica koja obožava putovanja, prirodu i gastronomiju. Moj blog je u isto vrijeme hedonističko, ali i praktično mjesto gdje svaki putoholičar i planinar može pronaći novu inspiraciju, ali i sve potrebne informacije za realizaciju nove avanture.