Prije otprilike 10-ak godina uputila sam se u Skoplje na jedan seminar koji se održavao za studente novinarstva iz država bivše Jugoslavije. To je ujedno bilo i jedno od mojih prvih samostalnih putovanja. Otišla sam bez mnogo očekivanja, a vratila se s uspomenama koje i nakon toliko dugo godina rado prepričavam. 

Možda sam u međuvremenu zaboravila gdje se točno nalazi koja ulica i kako doći do autobusnog kolodvora, no ono što sam mami prije našeg putovanja u Makedoniju cijelu vrijeme uživljeno prepričavala ticalo se makedonske gostoljubivosti. Možda se tadašnje Skoplje što se tiče arhitekture i ponude turističkih znamenitosti (u tom periodu je bio poprilično zapušten i veliki dio grada, čak i u sami centar, je bio u raspadajućeg stanju) nije moglo mjeriti s drugim gradovima koje sam u međuvremenu posjetila, no taj topli osjećaj je u meni ostao. I upravo zbog toga sam poželjela Makedoniju posjetiti ponovno.

Ovaj put sam se poprilično dobro pripremila, štreberski rekla bi moja mama (koja uvijek na to ima komentare, ali joj na koncu bude drago što opušteno može krenuti na put – čitaj ne mora o ničemu razmišljati). Znajući da Skoplje samo po sebi nije veliko i da se većinski dio stvari koje trebaš otkriti nalaze u samom centru, odlučila sam da ćemo u Skoplju prvenstveno uživati – jer u Makedoniju dolaziš uživati, u fantastičnoj hrani i nasmijanim i srdačnim ljudima kojima se nigdje ne žuri. Pogotovo kad u restoranu tražiš račun 🙂

Prije samog odlaska mnogo sam čitala o takozvanom novom Skoplju, uglancanom glavnom gradu Makedonije, koji je u samo par godina dobio nove zgrade, blještave fasade i velebne fontane i još velebnije kipove. Do velikog makeovera došlo je 2010. kada se tadašnja vlada odlučila za projekt pod nazivom “Skoplje 2014” koji je trebao potaknuti turizam i podići nacionalnu svijest. Kako to inače biva kod nas na Balkanu, službeno je na projekt utrošeno 100 milijuna eura, a šuška se ispod stola da je otišlo i do 500 milijuna. U samo par godina brojni strani mediji su se raspisali o “fenomenu Skoplje”, a mnogi su ga prozvali europskim gradom kiča. Nisam znala što očekivati jer je moja slika glavnog makedonskog grada bila posve drugačije. Koliko se grad promijenio i zamaskirao u svoje novo ruho, vidjela sam kad sam došla na glavni trg. Počela sam se vrtjeti oko svoje osi, govoreći mami da pola tih zgrada tu nije bilo. A da o kipovima ni ne pričam. Ona mi nije vjerovala, sve dok nismo uz najukusnije ćevape cijelog boravka u Makedoniji (ćevabdžinica Destan u turskoj čaršiji) počele istraživati više sami projekt. S brojnim komentarima mnogih stranih medija ne bih se složila jer kiča tog oblika ima u brojnim gradovima, a i kič je veoma osobna stvar. No, da se malo pretjerano u količini svega i to na veoma malom prostoru, to se slažem. Danima sam šetala ulicama Skoplja i na brojnim mjestima nisam prepoznala nekadašnji grad. No, dovoljno je samo malo se odmaknuti od te ulaštene fasade kako bi se osjetio duh glavnog makedonskog grada.

Njega ćete osjetiti pričajući sa stanovnicima. Makedonci su ponosan narod koji cijeni svoju državu i njenu povijest, ali kroz razgovor sam isto tako osjetila da su spremni tu istu državu otvoreno i kritizirati. Mnogi Skopljani na koje smo naletjele su komentirali da im je drago da se grad donekle sredio, no da Makedonija ima mnogo rupa koje bi ti isti potrošeni euri mogli dobro popuniti. Na to bih se nasmijala i samo bih rekla “Ah, Balkan, nije ni kod nas drugačije”. Duh Skoplja par novih fasada i pokoji kip (pokoji napisan ironično jer smo ih mi prestale brojati drugi dan) ne može uništiti.

Turska čaršija – živopisni dio Skoplja

Meni je najdraži dio grada turska čaršija u kojoj smo doslovno provele cijeli jedan dan, lunjajući bez konkretnog cilja kroz njene malene ulice. Osvježile smo se sladoledom, popile tursku kavu, svratila na burek, na baklave i tulumbe (da, teško smo nakon svega hodale), upijale vrevu tih starih ulica. Posebno je što turska čaršija nije samo turistička atrakcija nego je i dalje dio grada koji živi kao i prije par desetljeća. Tu će ti kavu donijeti najmlađi sin vlasnika kafića, dok onaj najstariji juri između turista noseći bureke za sve zaposlenike. U turskoj četvrti vreva nije tu samo zbog turista, u tom dijelu grada onaj stvarni život nije iščeznuo i upravo u tome leži njegova čar. Istražujući ovaj dio grada, nemoj zaboraviti posjetiti Mustafa-pašinu džamiju, a bijeg od vrućine potraži u dvorištu crkve Svetog Spasa, maloj oazi u središtu turske čaršije. Iznenadit ćete njena “visina”. Naime, zbog turskog zakona koji je zabranio da objekti smiju nadvisiti džamije, ova pravoslavna crkva je ukopana u zemlju. Vrijedi platiti ulaznicu i proučiti unutrašnjoj u kojoj se nalazi maestralno izrađen ikonostas izrezbaren u drvetu.

Pri povratku s one strane Vardara, popni se još na Skopsku tvrđavu (ulaz je slobodan) kako bi uživao u pogledu na grad. Točno na tvrđavi ćeš shvatiti koliko je novo Skoplje zapravo fasada koja iza toga skriva jednu punu zanimljiviju priču. Kada prođeš Kameni most, uživaj u modernom Skoplju koji vrvi kafićima, slastičarnicama (Makedonci uistinu vole slatko), pizzerijama i raznim drugim restoranima. I ono najzahtjevnije nepce pronaći će mjesto za sebe. Ja sam se iz Makedonije sigurno vratila pokoju kilu deblja. Ah ta makedonska hrana, još sanjam pinđur i meso s roštilja.

Kanjon Matka – utočište od skopskog uzavrelog asfalta

U Skoplju sam shvatila što znače stihovi Dade Topića “Tamo gdje vječno sunce sja” jer ljeti na skopskom asfaltu zna biti uzavrelo. Mi smo jedan dan osvježenje potražile u kanjonu Matka, popularnom izletištu, svega 40-ak minuta vožnje lokalnim autobusom broj 60 (nemoj paničariti kao ne ide baš po voznom redu, i dobra vijest, staje na svakoj stanici duž glavne ulice). Kanjon Matka je 1994. proglašen spomenikom prirode, a u njegovom sklopu nalazi se i umjetno jezero Matka. Nakon sam par koraka od izlaska iz autobusa, osjećala sam se kao u nekom Disney crtiću. Sa svih strana lete bijeli leptiri koji bez imalo straha slijeću na šešire, stolove, kavu, pa čak i na lice (jedan se na mojoj obrvi odmarao cijelo vrijeme dok smo ispijale kavu). Matka je poznata po svojim leptirima, a na tom području živi čak 77 endemskih vrsta leptira. Obavezno uživaj u kavi u kafiću koji pruža jedan od najljepših pogleda, a kasnije otiđi na vožnju brodićem. Mi smo odabrali skuplji izlet, onaj koji vodi do špilje Vrelo, koja se smatra najdubljom podvodnom otkrivenom špiljom na svijetu. Do sada su ronioci dospjeli tek do 230 m, a vjeruje se da njena dubina doseže do čak 330 m. Ako se to dokaže, Vrelo dobiva titulu najdublje podvodne špilje na svijetu. Za sada tu titulu drži Bušmanova rupa u Južnoj Africi dubine 282 m. Oni među vama s nešto više kondicije neka se upute u istraživanje kanjona i jezera dugom šetnjom. Kanjon počinje od sela Zdunje i teče kroz planinsku klisuru oko 30 km sve do brane hidrocentrale Matka. Zanimljivo je da između najviše i najniže točke u kanjonu je razlika od 1400 m. Par nadobudnih turista ponijeli su kupaće kostime, no prema njihovim izrazima lica, kupanje ovdje i nije najugodnije iskustvo. Voda je uistinu ledena, odlično će poslužiti da si osvježiš ruke dok ploviš u brodu, no samo kupanje ipak čuvaj za neke druge destinacije.

Mnogo se pisalo o glavnom makedonskom gradu posljednjih godina. Lomila su se koplja oko njegovog novog izgleda. Raspravljalo o kontroverzama koji je dotični projekt povukao sa sobom. Meni osobno je, unatoč novom blještavom izgledu, Skoplje i dalje zadržalo svoj nekadašnji duh. Upravo zbog tog duha ćeš se na skopskim ulicama osjećati kao kod kuće. Zbog toga duha ćeš svakom preporučiti da za svoje iduće putovanje odabere upravo Makedoniju. Novi kipovi se mogu postaviti, fasade se mogu uglancati i još velebnije zgrade se postaviti, no iza svih tih građevina i dalje stoje stanovnici Skoplja, a upravo oni su razlog zbog kojeg ovaj grad trebaš posjetiti. Često se govori o legendarnoj makedonskoj gostoljubivosti. I svi koji su posjetili ovu zemlju neće uz širok osmijeh prvo spomenuti neki tamo kip ili poznati muzej. Neće pričati o iskopinama i drevnoj povijesti. Prvo će spomenuti stanovnike Makedonije. Vjerujte mi, oni su glavna turistička atrakcija ove zemlje. Sve ostalo dolazi tek kasnije. Onaj topli osjećaj o kojem sam ti pričala – on mi zagrije srce svaki put kad se sjetim Makedonije.

Zanima te još postova iz Makedonije? Onda pročitaj sljedeće:

1. 18 stvari koje trebaš znati prije puta u Sjevernu Makedoniju

2. Ohrid – makedonski biser koji je ukrao moje srce

4 Comments

  1. Beautiful pictures, beautiful everything.
    Thank you and come back again!
    ❤️ 🙂

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *