Moj prvi susret s Indonezijom dogodio se prije 6 mjeseci. Putovala sam posjetiti prijateljicu koja nekoliko godina živi na Baliju i kada sam prvi put kročila na otok osjetila sam ono što su mnogi tvrdili. Bali je mističan. Ima nešto što je veće od njega samog, nešto to te zove da istražiš svaki kutak, vidiš svaku plažu, probaš svaki začin i svaku voćku. Po povratku u Zagreb bilo mi je jasno da se ondje želim vratiti i to što je prije moguće. Znate onu izreku: „Pazi što želiš, moglo bi se i ostvariti“? Ostvarilo se. Ljetni godišnji pomno sam isplanirala i plan je izgledao vrlo ambiciozno, ali ja sam uvijek realna i očekujem čuda. Bali, Nusa Penida i Sumatra. Tri tjedna, tri lokacije. Tri priče? Apsolutno.

Nusa Penida najveći je od tri otoka koji okružuju Bali i u nedostatku boljeg termina reći ću, zaista oduzima dah. Od glavne luke Sanur na Baliju, putovala sam brzim brodom svega 45 minuta. S obzirom na to da sam u startu znala da ću angažirati lokalnog vozača i vodiča po otoku, smjestila sam se svega pet minuta od male luke u koju smo uplovili u predivan Saka boutique hotel. Osoblje hotela me razoružalo na prvu, usprkos činjenici da samo nekolicina govori engleski dovoljno dobro. Ako igdje, u Indoneziji sam naučila da osmijeh i otvoreno srce ruše sve jezične barijere. Osim mojih novih prijatelja iz hotela, uskoro sam upoznala i svog vozača po otoku. Dollar ima sedamnaest godina i hobi mu je vožnja motocrossa, što se pokazalo kao fantastična vještina iako smo se vozili na skuteru.

Saka boutique hotel

Prva lokacija bila nam je moćna Kelingking Beach. Ova skrivena plaža nalazi se na jugozapadnom dijelu otoka i jedna je od najpopularnijih i najposjećenijih lokacija na otoku. Jedan od najljepših pogleda na stijene koje su prekrivene zelenilom i trake bijelog pijeska potpuno su me hipnotizirale, a duboko plavetnilo otvorenog Indijskog oceana budilo je u meni veliko strahopoštovanje i razbilo sva moja uvjerenja koja sam imala o oceanu. Iako ovaj vidikovac svi znaju po izvornom i originalnom nazivu, ova plaža zbog svoje jedinstvene formacije ima i nadimak T-Rex Bay jer zaista podsjeća na glavu svima nam omiljenog dinosaura. Iako je moguće spustiti se do same plaže, poslušala sam Dollarov savjet i othrvala se želji jer je vjetar bio jak, a avantura ovog uspona je prilično strma i zahtjeva  dobru opremu. Velik broj turista s ovih litica vrati se ozlijeđen, a ja nikako nisam htjela biti jedna od njih. Ipak, izgleda da sam bila jedina koja se susrela s macaque majmunima na Kelingking plaži. Po pričama lokalaca, njihovi majmuni nisu prijateljski raspoloženi i najčešće ih nema uopće čim počnu dolaziti ljudi. Kako i zašto su se stvorili u trenutku kada sam se fotografirala na litici, spada u onu mistiku s početka priče. Al svakako mi je drago da su se osjećali prihvaćeno i dobrodošlo, jer ovi mali lopovi zauzimaju posebno mjesto u mom srcu. A od sada i u mom foto albumu.

Kelingking Beach

Krenuli smo prema Broken beachu i iznenadilo me da je cesta do ove destinacije isto tako broken. Vožnja motorom od  45 minuta po vijugavim stazama bez asfalta, oštro kamenje i strmi teren natjerali su me da se u nekoliko navrata pomolim svim bogovima za koje sam ikada čula dok me Dollar uvjeravao da ćemo bez ikakvog problema stići na destinaciju. I dok sam ja bila nevjerni Toma, on je samouvjereno upravljao malim skuterom kao da smo u oklopnom vozilu. Dollar je bio u pravu. Cijena ove avanture bila je samo upala svih mišića na tijelu dok sam poskakivala, držala ravnotežu i pružala otpor gravitacijskoj sili. Za ovih 35 godina koliko kročim raznolikim stazama naše planete, nikada vjernije nisam svjedočila snazi Oceana nego na ovoj lokaciji. Broken beach i Angels Billabong koja se nalazi odmah iza ugla, udaljena svega dvije minute lagane šetnje, jedan su on najdivnijih projekata kojima je izvođač radova upravo moćni Indijski ocean. Rupe u ovim vapnenačkim stijenama stvaraju valovi- kako, kada i koliko im se prohtje. I čine to već stotinama godina. Na ovim stijenama vrlo brzo shvatiš koliko si malen i kako baš ništa nije pod tvojom kontrolom. I voljela bih kada bih vam mogla opisati koliko relaksirajući učinak ova spoznaja ima dok sjediš pored prirodnog infinity bazena i apsorbiraš sve nijanse plave boje, od kojih za neke nisam ni znala da postoje.

Broken beach

Angels Billabong

Na povratku po onoj istoj cesti, sada sam već iskusno i sa stavom prolazila po onom oštrom kamenju i razmišljala na koliko se avantura u životu nisam odlučila samo zato što se teren činio težak ili ponekad čak nemoguć za proći. Kolike impresivne trenutke propustimo samo zato jer nismo upoznati s terenom koje do njih vode?

Nešto kasnije, po znatno glađem terenu stigli smo do Crystal Bay plaže na kojoj smo se imali plan okupati i relaksirati pod mnoštvom palmi ispijajući svježi kokos. Sve to neodoljivo je podsjećalo na filmske scene, do trenutka kad sam odlučila zaplivati u oceanu. Ljudi, vjerujte, nema ništa romantično u ulasku, a ponajmanje u izlasku iz oceana. One glumice što graciozno izlaze iz vode u plavim lagunama- to je laž! Iako se može činiti super pogodno, bez daška vjetra, ocean je zaista serious shit. Te struje i ta silina ogromne količine vode je nešto na što kontinentalci zaista nisu naviknuti. Plivala sam u Sredozemnom moru, doduše, ali Indijski ocean pokazao mi je kolika sam amaterka. Trik je u tome da ocean ima svoj ritam, koji moraš uloviti i ti. Ponekad ćeš i petnaest minuta pratiti kako se izmjenjuju valovi, jer ih puno puta nećeš vidjeti u daljini. Razina mora odjednom se digne i na samu obalu izbaci ogromnu količinu vode. Jednom kada sam ušla i prepustila se ritmu, preplavio me osjećaj velike slobode koji je trajao još satima nakon izlaska.

Crystal bay

Iako ima i muslimanskog stanovništva, Nusa Penida je Hindu otok što znači da je na njemu mnoštvo hramova od kojih je svaki posvećen određenom božanstvu ili prirodnoj sili, a ovdje sam prvi put vidjela da postoji i hram koji je posvećen automobilima i prometu općenito. Ipak, zbog vremenskog ograničenja, odlučila sam proći samo tri hrama, od kojih je jedan Penguyangan spring temple, smješten za izazovnoj lokaciji, u samom podnožju stijene sa svetom izvorskom vodom. Do hrama vode stepenice koje su bez imalo pretjerivanja sličnije ljestvama, što sam naravno spoznala na licu mjesta. Nemojte misliti da nisam guglala, jesam… Ali na svim fotografijama ovaj hram izgleda potpuno pitomo, s naznakom da do njega vodi 700 stepenica.

Ne mogu vam reći je li izazovnije spuštanje ili penjanje, ali vrijeme provedeno u ovom hramu je veličanstveno. Ako ste ikada bili u Hindu hramu, znate otprilike o kakvoj energiji govorim, smiraj i prihvaćanje svega što jest. Sad na to dodajte pljusak moćnih oceanskih valova s jedne strane i šum slatke, pitke izvorske vode s druge strane. Ondje je sve odjednom.  Nema potrebe za razgovorom, svi se samo dive i upijaju tu sveprisutnost u nadi da će ju zauvijek moći nositi svjesno sa sobom.

Ganesha

Penguyangan spring temple

A onda, onda je došlo vrijeme da se popnem nazad po tih 700 stepenica, koje su potpuno okomite. Izazov je još veći, jer je temperatura 27 stupnjeva na 85% vlage. Evo kako izgledam nakon tog uspona. Iscrpljena, ali produhovljena. Vrijedi svake kapi znoja!

Vrlo blizu, svega deset minuta vožnje skuterom po seoskoj cesti okruženoj palmama, stižemo do Manta Point litice na kojoj sam se morala probijati kroz prilično gusto raslinje kako bih vidjela predivnu uvalu. U njoj ronioci istražuju oceanske dubine i iako ondje mante plivaju na većim dubinama, opet su me sile oceana počastile fantastičnim doživljajem pa su dvije divovske raže isplivale gotovo na površinu i plivale jedna uz drugu, a ja sam ih pratila dokle mi je sezao pogled. Iako se ubraja u manje otoke, da biste doživjeli Nusa Penidu trebat će vam barem pet dana. Postoje i jednodnevni izleti na ovaj otok, ali to je tek kap onoga što ondje imate vidjeti.

Manta point

S Dollarom

Moje putovanje s Dollarom završilo je na Banah Cliff. Prilično popularan vidikovac na kojem nije bilo nikoga kada smo stigli. Kao da je i sam otok znao da mi treba vrijeme da saberem sve dojmove i zapamtim ovaj pogled u beskonačnost. Za mene, Nusa Penida je čista svjesnost. Na ovom otoku budna je svaka stanica bića i sva osjetila potpuno su izoštrena. Ovdje osjećaš zahvalnost na svakom koraku, za sve što imaš, u potpunosti. Prirodne ljepote, snaga oceana i odnos pun poštovanja prema tom bogatstvu je svakako nešto što trebamo naučiti od ovih ljudi. S Nusa Penide nosim puno slika, prekrasnih doživljaja, veliku otvorenost prema svemu novom što mi dolazi svaki dan i samo jednu rečenicu koju mi je ničim izazvan rekao lokalni stanovnik s kojim sam se nešto kasnije mimoišla na ovom vidikovcu. „Zamisli, neki ljudi ne vjeruju da postoji Bog, samo zato što nisu svjesni da je to drugo ime Prirode.“

Banah Cliff

Hvala, Nusa Penida. Vratit ću se.

P.S. Uskoro slijedi nastavak avanture…

Autor: Jasminka

Pročitaj još Jasminkinih avatura:

Leave a Comment

Your email address will not be published.