Prije koji tjedan na svom Instagram profilu pokrenula sam akciju #volimcice u želji da potaknem mlade žene na preventivni ultrazvuk dojki. Bio je 01. listopad, vratila sam se s posla i odlučila da je krajnje vrijeme da tu fotku stavim na svoj profil i pokrenem priču.
Iz ormara sam izvukla svoju staru mušku košulju, raspustila sam kosu iz pletenice i razmislila koji mi je donekle fotogeničan kut u stanu (nemam onaj pravi instafriendly stan). Tu negdje sam pomislila bih li se trebala našminkati, no odustala sam od te ideje jer sam na toj fotki htjela biti ja – čupava kovrčava kosa, nenašminkane oči jer ih redovito moram kapati, tek nešto pudera i moj najdraži balzam za usne. Nakon što sam donekle bila sretna s fotkom, malo sam je uredila, no o tekstu sam razmišljala ipak malo duže. Htjela sam ukratko prenijeti svoju priču, nisam željela djelovati patetično, nego ohrabrujuće. Ipak je cilj bio pokoju svoju pratiteljicu uvjeriti da ne potroši tih 400-injak kuna na novi jesenski kaput ili gležnjače nego da uloži u svoje zdravlje i svojim cickama pokaže malo ljubavi. Počeli su padati lajkovi i komentari, a uskoro su se akciji priključile moje frendice, par dobrih poznanica… Svaki malo sam refreshala profil i nisam mogla vjerovati koliko brzo se priča počela širiti.
Očito u to nisu mogli vjerovati ni brojni mediji koji su me kontaktirali. Bilo mi je drago što će priča na taj način doprijeti do većeg broja žena i, nadam se, više cura potaknuti da o svojim cicama razmišljaju i prije nego navrše 40 godina. Rijetki su pitali da im pojasnim značenje samog hashtaga i kako sam došla na ideju. Znaš koje je najčešće prvo pitanje bilo? “Je li u pitanju plaćena kampanja ili neki native PR?”. U početku sam bila šokirana. Kako netko može pomisliti da sam plaćena za takvu vrstu akcije? I zar je tako teško povjerovati da jedna iskrena priča može biti samo iskrena i životna? Samo sam odgovarala “Srećom na Instagramu nije sve plaćeno!”.
No, kad su se prvi dojmovi slegli, samo sam se nasmijala vlastitoj naivnosti. Naravno da je to pitanje koje će se postaviti prvo. I ja bih ga postavila da radim priču. Ne zato što dotičnoj osobi ne vjerujem nego zato što više ne vjerujem “influencerskom” Instagram svijetu u kojem na novce nije imuna niti jedna životna sfera. Na sponzorirane kreme, odjeću i obuću smo već navikli. Prilagodili smo se i na baby asortiman. Znamo gdje treba pojesti i gdje popiti kavu. I što kupiti iz tjedne ponude trgovačkih lanaca. A u posljednje vrijeme rado ćemo svojim pratiteljima kredite predstavljati kao najbolje prijatelje. Sve kako bi izvukli taj dodatni novčić s kojim ćemo financirati taj savršen instagramski život.
U posljednje vrijeme dosta razmišljam o stvarnom vs. Instagram životu koje nekad teško razdvajam jer na svoj Instagram profil prvenstveno gledam kao na foto dnevnik uz pisanu crticu. Uslikat ću svoje društvo na proslavi rođendana bez slaganja scenarija oko nas. S mobitelom. Na putovanju ću cijelo vrijeme biti u jednim te istim tenisicama jer putujem samo u najudobnijim cipelama. Stavit ću knjigu ili kazališnu predstavu koja me oduševila. Objavit ću fotku s vrha planine bez trunčice šminke. Jer to je moj život. I to su moji hobiji. Objavit ću isto tako kako prolazim kroz neki teži životni period jer ne mogu samoj sebi lagati da je sve u redu kad nije.
S druge pak strane scrollam svaki dan preko Instagrama i svaki malo stisnem unfollow na profile koji su savršeni. Na profile na kojima vidim samo selfije ili fotke dotične osobe. Na profile koji se svode na savršene doručke u krevetu, maestralne poglede, još maestralnije kupanje u kadi, na genijalne fotografije s putovanja na kojima nema žive duše, a osoba je sređena kao za photo session modnog časopisa. Što mi govori da se osoba digla u 4h ujutro, našminkala i složila styling, kako bi se ufotkala na turistički popularnoj destinaciji. Tko to radi na svom godišnjem odmoru? Na tim fotografijama rijetko kad vidim druge osobe, barem i slučajne prolaznike, ne vidim ništa što se zbiva iza radijusa fotokamere, ne vidim taj stvarni svijet.
Dok stišćem unfollow, isto tako stišćem follow na one profile koji nisu savršeni, uglancani, koji imaju hobije, iskrene prijatelje koji se iskreno smiju na selfie fotografijama, oni koji me educiraju nečemu, oni koji me inspiriraju. Ne da kupim novu turbo najbolju kremu nego da poradim na sebi i svom životu. Možda ću i kupiti kremu jer mi je ta osoba to preporučila. Ali znam da ne preporučuje još 10 brendova, samo zato jer su joj platili.
Pojam influencer sve više se koristi kod nas, no uza sebe uvijek nekako vuče negativnu konotaciju. No, budimo iskreni, influenceri su postojali otkako postoje osobe kojima se divimo, bilo da su to pisci, glazbenici, glumci ili sportaši. Svi oni imaju utjecaj, a kako će ga koristiti ovisi o njima. Te iste slavne osobe često sudjeluju u raznim humanitarnim akcijama i rado svoju popularnost koriste za promoviranje nečeg važnijeg od imena nekog brenda. Brojni novonastali influenceri s društvenih mreža ne osjećaju tu odgovornost. Oni na svoje profile samo gledaju na savršeno složenu fotografiju koja se ne smije narušiti s ničim što se ne uklapa u pahuljaste pastelne note. Jer zbog toga su ih followeri uostalom počeli i pratiti. No, želite li stvarno da prateći vaš profil ti isti pratitelji se osjećaju loše kad sagledaju svoj vlastiti život? Želite li uistinu da vam zavide na savršeno montiranom životu? Ili želite da vam se dive, ne samo zbog novih cipela, fotke s bazena, nego i zbog nečeg puno dubljeg i značajnijeg – zbog vašeg stvarnog života i svih bitki koje prolazite kroz njega? No, možda taj isti stvarni život i nije tako zanimljiv. Niti poruka koju možete poslati ide dalje od krpica i makeupa.
Rijetki su oni influenceri koji nisu dopustili da ih očara Instagram kulisa nego su zadržali svoje ja, ono ja zbog čega ste dotičnu osobu u početku i zapratili. Od njih ćete doznati da je lijepo udomljavati životinje, da je dobro reciklirati i vježbati, zašto je fantastično posjetiti određenu destinaciju (a ne samo kako biste okinuli tu “pada hrpa lajkova” fotku”), doznat ćete da poput nas i oni na tmuran jesenski dan znaju biti loše raspoloženi. Hvata ih prehlada da se ne mogu dići iz kreveta. I imaju prijatelje i obitelj koja nije uvijek dobro. A takve profile ne može imati svatko – jer oni se ne stvaraju kupljenim reklamama, oni se stvaraju životnim interesima dotičnog influencera. Oni nastaju iz osobnosti i originalnosti. Da, na Instagramu sve ima cijenu… Osim stvarnog života.
Foto: Unsplash.com
