Iskusiti Francusku podrazumijeva ulazak u gusto tkivo što ga čine povijest, kultura, priroda, gastronomija, ljudi…sve što ovu zemlju čini neiscrpnom za istraživanje. Svi godišnji odmori do umirovljenja ne bi bili dovoljni za upoznavanje ove velike i kompleksne zemlje, jer uz svaku stvar koju ste isplanirali i doživjeli otvori se nekoliko novih i neočekivanih.

No, krenimo nekim redom. Ovo ljeto imali smo tri tjedna za organizirati po Francuskoj i odluka je pala na Dolinu Loare i Bretanju. Regije su blizu jedna drugoj što organizaciju čini jednostavnijom a i snižava troškove putovanja.

Chinon

Za smještaj u “tjednu Loare” odabrali smo Chinon, što se pokazalo kao pun pogodak. Grad je idealan za višednevni boravak jer je odlično pozicioniran, nevelik, a opet nudi sve. Ako želite iskustvo tipa ”…evo baš sam kupio baguette, sjeo na trgić, naručio noisette i croisant, a poslije ću skočiti do marketa po kozji sir i vino…”, Chinon je taj. Najbolje je to što ste doista na autentičnom mjestu gdje ljudi njeguju svoj stil života i ne osjećate se kao statist na nečijem Instagramu.

Kajaking Chinon-Montsoreau

Vinska spilja u Chinonu

Smješten je na rijeci Vienne koja se nedaleko ulijeva u Loaru. U ovom dijelu toka rijeka je mirna, okružena magnetičnom prirodom i bogatim staništem ptica, tako da je kajaking od Chinona do Montsoreaua na Loari jedna od aktivnosti koja se ne propušta. Chinon se razvio podno srednjovjekovnog dvorca koji je kroz povijest služio kao kraljevska rezidencija, potom zatvor, a danas je jedna od turističkih atrakcija. Regija je puna vinograda uglavnom sorte Cabernet Franc. Fascinantne spilje koje služe kao vinski podrumi mahom su otvorene za degustacije, što smo redovito prakticirali kako u Chinonu,  tako i po cijeloj regiji.

Château de Chenonceau

Krevet Diane de Poitiers

Château de Chenonceau

Ono što većinu ljudi dovodi u Dolinu Loare su, naravno, dvorci. A njih bome ima! Od onih veličanstvenih s razglednica do nepreglednog broja manjih koji se nalaze na svakih par kilometara i od kojih mnogi i danas žive sa svojim stoljetnim vlasnicima. Prvi od kapitalaca koje smo posjetili bio je Château de Chenonceau, drugi najposjećeniji dvorac u Francuskoj, odmah nakon Versaillesa. Izgrađen je u 16. stoljeću, a nakon nekoliko vlasnika kralj Henrik II. ga poklanja svojoj ljubavnici Diane de Poitiers koja postaje jedna od najbitnijih vlasnica dvorca kroz povijest. Za vrijeme njezinog vođenja dvorac dobiva nadsvođeni most preko rijeke Cher što postaje njegov zaštitni znak, kao i cijeli niz vrtova. Nakon kraljeve smrti de Poitiers je protjerana od kraljeve udovice Katarine de’Medici koja se sama nastanila u dvorcu da bi žalovala za mužem.

Villandry

Vrtovi dvorca Villandry

Drugi veliki dvorac koji vrijedi vidjeti je Villandry, najpopularniji po svojim vrtovima. Nekoliko stoljeća bio je u vlasništvu obitelji Le Breton, da bi za vrijeme Francuske revolucije bio konfisciran te dan u vlasništvo Napoleonovom bratu Jérômeu Bonaparteu. Početkom 20. stoljeća doktor Joachim Carvallo ga kupuje te ulaže velike cifre u uređenje dvorca i vrtova koji su doista najfascinantniji dio imanja. Protežu se na tri etaže, a najzanimljiviji je takozvani Vrt ljubavi koji se smatra jednim od najljepših na svijetu. Dio vrtova zasađen je i povrćem što cijeloj slici daje dodatnu zabavnu notu. Nakon petodnevnog boravka stiglo je i vrijeme za odlazak iz Doline Loare, a povratak će uvijek biti dobra varijanta zbog svih stvari koje su ostale neviđene i nedegustirane.

Pleurtuit

Dinard

A sad – Bretanja. Ova regija najzapadniji je dio Francuske, poluotok koji osvaja svojim povijesnim bogatstvom i prirodnim ljepotama. Kraći dio boravka posvetili smo sjeveru regije, a za smještaj odabrali b&b u jednom od mnogih sela iz bajke, Pleurtuitu. Odlično je pozicioniran, u blizini mora i gradova Dinana, Dinarda i St. Maloa. Bicikliranje po selima uz obalu, kao i u unutrašnjisti, je najbolji način za doživjeti krajolik. Vožnju od Pleurtuita do Dinarda koja završava pogledom na luku, litice i ocean preporučam svakom tko se nađe u blizini. Sam Dinard jedan je od najfensi gradova francuske obale što je jasno na prvi pogled. Zovu ga “Cannes sjevera”. Iz grada se pruža i odličan pogled na St. Malo preko kanala, a povezani su i čestim brodovima.

Odlična kombinacija za provesti dan bila je prijepodnevno bicikliranje i popodnevni boravak na jednoj od fascinantnih pješčanih plaža u okolici. More je, blago rečeno, friško i teško da ćete plivati u nedogled, ali ja sam otkrio novu aktivnost koju nudi samo ocean, a to je jahanje valova. Jednostavno je, stanete i čekate da naiđe ogromni val, uzjašete ga i on vas odnese daleko prema obali. Infantilno? Možda. Zabavno? Sigurno.

Plage de la Saussaye

Jednu večer posvetili smo već spomenutom St.Malou i to je minimum što zaslužuje jer se smatra jednim od najljepših gradova na svijetu. Ova luka ograđena zidinama ima dugu povijest piratstva otkud dolazi i većina bogatstva St.Maloa.

Još jedna stvar koja se ne bi smjela propustiti u ovom dijelu Bretanje je Mont-Saint-Michel. Srednjovjekovni burg izgrađen je oko samostana svetog Mihovila, a sve skupa omotano je oko dvadeset milijuna godina stare granitne stijene. Ovaj dio zaljeva ima najveće razlike između plime i oseke u Europi, čak do petnaest kilometara. Za vrijeme velikih plima Mont-Saint-Michel postaje otok, što je još jedna atrakcija ovog mjesta. Jedini nedostatak je ogroman broj turista na malom prostoru, tako da smo došli, okinuli i otišli.

St Malo

Dinan

Drugi dio boraka u kopnenom dijelu Bretanje proveli smo u jugozapadnom dijelu poluotoka. Smjestili smo se u Audiernu, gradu koji odiše jednostavnošću i autentičnošću. Lokalno stanovništvo orijentirano je moru, a čak je i velika većina turista domaća, iz unutrašnjeg poljoprivrednog dijela regije. Prednost smještaja u Audiernu je što se nalazi u blizini mnogih prirodnih atrakcija Bretanje. Bicikliranje uz nepregledne plaže na oceanu, hiking po liticama do Pointe du Raza uz endemske orhideje, dan u šetnji prirodnim parkom Presqu’île de Crozon neke su od aktivnosti koje se ne zaboravljaju. Jednu večer proveli smo u Douarnanezu, malom ribarskom gredu ležerne atmosfere s hrpom malih restorana i zanimljivom hipi-intelektualnom ekipom. Kada bi vrijeme dopustilo, obilazili smo plaže od koji su neke na samom vrhu po ljepoti, kao što je Plage de Trez Goarem, još jedan surferski raj okružen dinama.

Audierne



Presqu’ile de Crozon

Treći tjedan godišnjeg bio je rezerviran za otok Belle-île-en-Mer. I kao što mu ime kaže, to je lijepi otok na moru. I više od toga. Najveće mjesto je Le Palais, ali mi smo odabrali kuću u Sauzonu, manjem mjestu posebne energije na sjeverozapadu otoka. Mala riva, jedna pekarnica, jedan dućan, par restorana, tjedni market i to je to.

Šetnja od nekih pet kilometara po magičnim liticama vodi do Pointe de Poulainsa, vrha sa bivšom vojnom utvrdom koju je glumica Sarah Bernhardt krajem 19. stoljeća kupila i preuredila sebi za odmor. Svako toliko izmađu litica ukaže se i pješčana plaža kao idealan dodatak hikingu. Unutrašnjost otoka dosta je ravna i velikim dijelom prekrivena pašnjacima koje lokalci koriste za ispašu ovaca i krava s mnogobrojnih otočnih farmi. A za nas turiste to je idealan teren za bicikliranje. Jedna od najzanimljivijih ruta vodi preko Goulphara, najvećeg svjetionika na otoku, do Aiguilles de Port-Coton. Ova otočna atrakcija poznata je najviše po oštrim stijenama koje izviru iz mora i stvaraju fascinantan pogled skupa sa liticama i zapjenjenim morem. To je pogled koji je zamađijao i Moneta, pa mu je posvetio 75 dana i 39 platana koja se nalaze po muzejima širom svijeta.

Pointe du Raz

Plage de Trey Goarem

Sauzon

Nedaleko od Aiguilles de Port-Coton nalazi se plaža Donnant, na koju smo naišli i vraćali joj se svaki dan do kraja tjedna. Teško je dočarati ju bilo riječima bilo fotografijom. Okruženi liticama i dinama te okrenuti suncu, kroz prirodni aerosol gledate pijesak koji tokom dana mijenja boju ovisno o suncu i vremenu, od narandžaste, preko zlatne do roze. Valovi su uglavnom veliki i jaki što je čini idealnom za surfere, a ja sam se i dalje igrao jahanja valova dok ne bih pomodrio jer je more bilo oko osamnaest stupnjeva.

Pointe de Poulains

Kuća Sarah Bernhardt

Pogled sa svjetionika Goulphar

Što se gastronomije tiče, Bretanja je najpoznatija po palačinkama koje često rade od heljdinog brašna i koje se nude na svakom koraku, od fast food verzija do skupih varijanti po restoranima. Pune ih svim i svačim, slanim i slatkim, tako da su na mnogim mjestima jedina stvar na meniju.  Piće ljeta definitivno je bio lokalni cider od jabuke koji nema nikakve veze sa šećernim imitacijama kojima smo uglavnom izloženi. Tako da je idealan i čest obrok bio crêpe i cidre. Regija je poznata i po farmama kamenica koje možete dobiti i degustirati na licu mjesta.

Ovdje negdje dolazi odlazak doma, a vožnja na gorivu od uspomena i želja za povratkom u Francusku se nastavljaju.

Aiguilles de Port-Coton

Donnant

Farma kamenica u Cancaleu

Piše: Petar Leventić

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *