Jerash se, uz moderno svjetsko čudo Petru, pustinju Wadi Rum i Mrtvo more, ubraja među najpopularnije jordanske turističke atrakcije i rijetko koji posjet ovoj atraktivnoj državi prolazi bez šetnje kroz velebne iskopine azijskih Pompeja. Upravo Jerash se ubraja među najveće rimske iskopine na području Bliskog istoka, a sudbina njegovih građana čak je i slična onima iz Pompeja. No, krenimo iz početka…
Većina turista Jerash posjećuje tijekom jednodnevnog izleta iz Ammana, mnogi od njih to čine u velikih grupama u turističkim autobusima koji ih skipaju ispred ulaza u ovu jordansku atrakciju te ponovno kupe na istom mjestu. Mi smo bili te sreće što smo imali svog vozača tako da smo dio vremena iskoristili i za šetnju kroz moderni dio Jerasha. Naš vozač je bio šokiran kad smo zatražili da nas odveze u današnji centar u kojem smo htjeli ručati i u miru popiti kavu. Naravno, on nas je nagovarao da jedemo u restoranu pored samog ulaza u rimski Jerash, govoreći kako je prerano za ručak (bilo je oko 13h i ne trebam naglašavati koliko su cijene bile visoke u dotičnom restoranu).
Ne propusti današnji centar Jerasha
Šetnja kroz jeraški šušur bilo je pravo iskustvo. Lokalci nisu mogli sakriti svoje iznenađenje našom pojavom jer kao što sam rekla, većina turista ne mari pretjerano za današnji način života nekadašnjeg velebnog Jerasha. Važno je diviti se maestralnim rimskim iskopinama bez osjećaja za sadašnjost. No, kako bi shvatili i doživjeli jednu državu ne možemo samo kročiti putevima njegove povijest. Važno je zakoračiti i kroz sadašnjost.
U blizini glavne ulice, svojevrsne tržnice, pojeli smo jedan od najboljih falafela tijekom našeg boravka u Jordanu. U pitanju je bio lokalni fast food koji je imao na otvorenom svega dva stola koji su stajali u jednom prljavog i zapuštenom haustoru. Ali zato je hrana bila ukusna, a platili smo ručak za četvero svega 6 jordanskih dinara. Kako nam je ostalo još vremena, kod rotora smo se uputili u jedan kafić u kojem smo uživali u vrhunskoj turskoj kavi i nargili. Bilo je to je jedno od rijetkih mjesta u Jordanu gdje nas nitko nije “preveslao” za cijenu. Dapače, konobar je bio toliko ljubazan da smo ostatak puta pričali nostalgično o toj kavi i nargili.
Rimskim putevima velebnog Jerasha
Ali, vratimo se na sami početak našeg izleta. Stigli smo u Jerash poprilično rano, u želji da izbjegnemo gore navedene gužve (što je bila jedna od boljih odluka jer su grupe počele pristizati dok smo mi već bili na povratnom putu). Kako smo se žurili, htjeli smo doručak i kavu obaviti u Jerashu, no to pak nije bila najbolja ideja. Naime, oko samog rimskog Jerasha rijetko što radi rano ujutro, stoga se naš doručak sveo na jordanske slastice iz obližnje slastičarne. Ogromna količina šećera u kombinaciji s pistacijama, bila je dovoljna da nas održi na nogama tijekom višesatne šetnje.
Ovo područje je bilo naseljeno u doba neolitika, no kada je 64. godine prije Krista Gerasa postala rimska provincija Sirije, krenuo je nagli uzlet Jerasha. Tijekom svog vrhunca u rimskom Jerashu je živjelo oko 20.000 stanovnika. No, poput Pompeja, i Jerash je doživio prirodnu katastrofu – 747. godine devastirajući potres je smanjio njegovo stanovništvo za četvrtinu. Stoljeća su prolazila i nekadašnji velebni rimski grad je bio posve napušten. Tek 1878. ga ponovno otkrivaju Čerkezi s područja Kavkaza i uskoro započinju arheološka iskapanja. No, to nije jedina sličnost s Pompejima. Jerash je također izvrsno očuvan, a za to se pobrinuo suhi pustinjski zrak.
U Jerash se ulazi kroz impozantni 13 metara visok Hadrijanov slavoluk, koji je sagrađen u 2. stoljeću prilikom posjeta cara Hadrijana. Prolazeći kroz njega, put nas vodi pored hipodroma koji je mogao primiti oko 15.000 gledatelja, 30 puta više nego što to može danas. Nakon što prođeš ove znamenitosti, čeka te provjera ulaznice nakon čega “ulaziš” u ono što je zapravo danas poznato kao rimski Jerash. Već na samom ulazu te čekaju brojne znamenitosti, no najbolji plan je da se držiš glavne ceste jer ćeš se pri povratku vratiti drugim putem i tako posjetiti Zeusov hram i južno kazalište. Veliki dio Zeusovog hrama je razrušen, no njegovi 15 metara visoki stupovi dramatični su dokaz koliko je bio veleban u svoje vrijeme. Nemoj propustiti popeti se na hram jer upravo s njega se pruža najljepši pogled na Jerash.
Put nastavi kroz 90 metara dug i 80 metara širok Forum koji je ujedno i samo srce grada. On spaja Zeusov hram i cardo maximus, glavnu žilu kucavicu, 800 metara dugu cestu koja je spajala Sjeverna vrata s Forumom. I danas cardo maximus izgleda impozantno, no pokušaj si zamisliti da je nekoć ulica bila ukrašena s 500 stupova. Putem ćeš pretežito na svojoj lijevoj strani vidjeti glavne znamenitosti Jerasha – Agoru, Umayyad kuću, katedralu, crkvu svete Teodore i na koncu Artemidin hram. Vrati se gornjom cestom koja će te odvesti do gore spomenutog kazališta i Zeusovog hrama gdje možeš sjesti i još jednom se diviti velebnosti nekadašnjeg rimskog Jerasha.
Dvorac Ajloun u Jordanu osvaja svojom atmosferom
Ako si u Jerasha stigao rano, nakon razgledavanja pa čak i ručka u centru, ostat će ti još vremena, stoga poput nas posjeti poznati jordanski dvorac Ajloun. Kako smo bili knap s vremenom, sami grad Ajloun vidjeli smo iz auta jer smo se odmah uputili do dvorca koji se nalazi na vrhu Mt’Aufa na 1250 metara nadmorske visine.
Dvorac je sagrađen između 1184. i 1188. godine i bio je jedan od glavnih uporišta u borbi protiv Križara. Zanimljiva je činjenica da su se na vrhu dvorca nalazio jedan dio lanca goluba pismonoše, koji su u samo jednom danu bili sposobni prenijeti poruke od Damaska sve do Kaira. 1837. i 1927. potresi su oštetili dvorac te se do danas obavljaju restauracije. Kao velika obožavateljica dvoraca iz raznih razdoblja, Ajloun mi se posebno urezao u sjećanje. Možda je veliki dio i dalje razrušen, možda prostorije nisu ispunjene, no atmosfera koja vlada njegovim hodnicima ne zaboravlja se lako.
Tijekom svog puta po Jordanu posjetili smo još jedan dvorac, mnogo poznatiji Karak, no Ajloun je potpuno osvojio moje srce. I to posve neočekivano – Ajlouna smo se sjetili tek tijekom boravka u Jerashu, no promjena plana puta svakako je bila isplativa. Ajloun me osvojio svojom surovom ljepotom, nije mu potrebno dodatno uljepšavanje, dovoljni su njegovi goli zidovi i atmosferom koja se proteže niz hladne hodnike.
Sve što trebaš znati prije puta u Jerash i Ajloun
- Što ranije stigneš u Jerash, to će biti manje turista
- Ulaznica iznosi 10 jordanskih dinara (oko 13 eur); uključen besplatan ulazak uz Jordan pass
- Must have: krema sa zaštitnim faktorom, kapa, voda, hrana
- Za istraživanje rimskog Jerasha izdvoji par sati (minimalno 3h)
- Izbjegavaj restoran koji se nalazi odmah pored iskopina, prošetaj se do samog centra i isprobaj nešto autentično
- Ako si u potrazi za izvrsnom turskom kavom, oko rotora kod ulaza u današnji centar Jerasha, nalazi se par kafića
- Za obilazak Ajloun dvorca ponesi duge rukave jer vlada jak vjetar
- Ulaznica iznosi 2 jordanska dinara (oko 3 eur); uključen beslatan ulazak uz Jordan pass
- Za istraživanje potrebno je oko sat vremena
Planiraš put u Jordan? Vrijeme je da klikneš i na ove blog postove:
