Odmalena su me roditelji odgajali da nikad na cestu ne bacam svoje smeće, da ne perem zube dok voda i dalje teče, da volim i štitim životinje i prije svega da cijenim i poštujem prirodu koja me okružuje. Kroz moju ljubav prema planinama, taj osjećaj odgovornosti ka prirodi, svakim novim izletom sve više raste. Dok sam se u početku još pridržavala onih glavnih pravila i pazila da sve ostavim iza sebe onako kako je bilo, sve češće primjećujem koliko ljudi oko mene nisu svjesni svega onog negativnog što tijekom svog boravka u prirodi čine. Možda su i svjesni, ali jednostavno ih nije briga. Ne znam iskreno koja mi je gora opcija. 


Tijekom prošlog izleta na Medvednicu posebno me iziritirao taj nonšalantni pristup prirodi. Jedno mjesto je, primjerice, bilo odabrano za romantični date. Našli smo lučice i plastičnu bocu. Netko se lijepo zabavio. I ostavio sve za sobom. A to je tek jedan od mnogobrojnih primjera. Čini se kako smo uvjereni da smo mi kao ljudsko biće iznad ostatka prirode. Pri tome uopće ne razmišljajući da smo mi u šumu/brdo stigli kao gosti, a ne kao njeni vladari.

Samo se zapitam bi li ti bio sretan kada bi tvoji vikend gosti ostavili po tvom stanu svo svoje smeće (ostatke pića, plastične boce, opuške, ostatke konzervi, plastične vrećice…), demolirali pola stana i na kraju ukrali nešto što im se svidjelo u tvom vlastitom domu. Sigurno bi takve goste prijavio policiji, više nikad s njima ne bi razgovarao, a da ne pričam o tome da ih više nikad ne bi pozvao u svoj dom. E, nažalost, dio izletnika se u prirodi ponaša upravo tako – bez ikakvog respekta zauzimaju prostor, uništavaju sve oko sebe i uznemiravaju njene stanovnike. Priroda, nažalost, ne može pozvati policiju kako bi te optužila za uništavanje njene imovine, ne može dići glas i reći da ne smiješ kraste njene biljke za koje smatraš da će ti se tako lijepo uklopiti u dnevnom boravku, priroda ne može za tobom počistiti, nego će godinama, desetljećima, stoljećima tiho patiti, sve dok je svo nagomilano smeće ne uguši.

pravila ponašanja u prirodi

A zapravo je tako jednostavno uživati i poštivati prirodu – potrebno je samo osvijestiti da smo mi prolazni, tek jedna karika u tom velikom lancu, a da su šume, brda i planine koje nas okružuju tu stoljećima. Ako ništa tu činjenicu treba cijeniti. Idući put kad odeš u prirodu proanaliziraj svoje vlastito ponašanje, možda i ti radiš neke greške. Kako bi svi zajedno čuvali, voljeli, cijenili i poštovali prirodu, donosim par jednostavnih pravila ponašanja. Jer kad se udružimo, poput svih bića koja žive u prirodi, možemo učiniti veliku promjenu.

Pravila ponašanja u šumi/brdu/planinama

Najveći problem boravka ljudi u prirodi jest njihovo smeće. Dio ljudi, nažalost, i dalje smatra kako će netko proći iza njih i pokupiti svo ono što su ostavili iza sebe. Priroda nema spremačicu, ta spremačica si ti. Svo smeće, od opušaka cigareta, papira, omota sendviča, limenki, plastičnih boca, nosite sa sobom. Uvijek ponesi jednu vrećicu u koju ćeš skupljati svoje smeće i/ili ono tvojih suplaninara/izletnika. Koliko god ti se čini da možda taj tvoj mali papir neće škoditi, samo se sjeti da takvo razmišljanje ima još gomila ljudi. Tako se jedan papir pretvara u njih 100.

Nažalost, koliko god se pričalo o tome da svatko treba biti zadužen za svoje vlastito smeće, dio ljudi se i dalje ignorantno ponašanja po tom pitanju. Stoga uvijek kad naletiš na tuđe smeđe, skupi ga i stavi u svoju vrećicu. Mnogima se to gadi. Ali samo onda razmisli koliko se gadi toj jadnoj prirodi. Kad god si u mogućnosti, počisti i za drugima.

pravila ponašanja u prirodi

Priroda nije tvoje osobno igralište
čija je jedina svrha da se ti zabaviš. Stoga se prema njoj ponašaj s poštovanjem.


Čuvaj vodu. To znači da ne rasipaš nepotrebno, a ako ti više nije potrebna, nemoj je izliti negdje sa strane na primjerice stazu, nego zalij neku biljku koja stoji uz put. Ili vodu izlij na obližnu travnatu površinu, oko nekog stabla. Mislim da si shvatio poantu.

Priroda nije klub. Stoga ne puštaj na zvučnike svoju najdražu playlistu. Prvo uznemiruješ životinje. Drugo uznemiruješ drugo planinare/izletnike. Treće – odmakni se malo od moderne tehnologije, osluškuj zvukove prirode, ptičice kako pjevaju, žubor vode… Priroda ima svoju vlastitu smirujuću playlistu, pruži joj priliku da te oduševi.

pravila ponašanja u prirodi

Ne loži vatru u prirodi. U većini slučajeva nam ona nije potrebna jer ako si želimo nešto i skuhati, za to postoje kompaktna i funkcionalna plinska kuhala. Ako si i primoren zapaliti vatru, dok je ložiš poduzmi sve mjere opreza. I, naravno, provjeri više puta jesi li je dobro ugasio.

Ne čupaj cvijeće koje ti se sviđa kako bi s njim ukrasio svoj dom. Ne trgaj grane sa drveća. Ne ubijaj bube. Ne gnječi puževe… Iskreno ne mogu se sjetiti svih gadosti koje ljudima padnu na pamet. Pravilo je jednostavno – prirodu ostavi u onom stanju u kakvom si je zatekao. Jedino što možeš napraviti jest počistiti za sobom ili za nekim tko je do zaboravio učiniti.

Za kraj – voli, poštuj i cijeni prirodu. Ona je veća od nas. I uvijek će to biti. Mi smo tek dio tog velikog prirodnog lanca, a ne njegovi vladari. Ako svi u tom staništu zvanom priroda znaju svoje mjesto, zašto je čovjeku tako teško to shvatiti? Ili prihvatiti?


Foto: Pexels, Stocksnap.io

Za one koje žele znati više 😉 a znam da ih ima:
1. Prije nego odem u brda, napravim sljedeće…
2. Kako odabrati i kupiti gojzerice?
3. Kako mi je planinarenje vratilo fokus na sada i ovdje

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *