Kažu da se sve najbolje stvari u životu dogode spontano i bez puno planiranja. Iz vlastitog iskustva mogu reći da je to istina jer se tako između ostalog dogodila i Kuba. Želja je bila samo jedna: otići negdje daleko gdje je toplo jer zagrebačke zime nemaju kraja. I kako svemir to inače zna posložiti naletjeli smo na jeftine karte za Kubu iz Venecije (oko 3.200 kn let preko Madrida) i odluka je pala. Idemo? Može.

Prije planiranja putovanja proučili smo sve o Kubi po raznim putopisima na webu, ali i iz prve ruke od prijatelja koji su bili tamo tako da smo bili spremni na sve. Ili smo barem tako mislili. Najbolji period za putovanje je veljača-travanj jer nije previše vruće, oko 28 stupnjeva. Plan puta je bio sljedeći: ukupno 12 dana na raspolaganju bez leta, od kojih prva 3 dana u Havani jer smo tamo slijetali, zatim uzimamo rent-a-car i idemo u Trinidad u kojem ćemo provesti 3 dana i na kraju uživanje u tirkiznom moru Kariba u malom turističkom gradiću Varaderu.

Smještaj smo našli unaprijed preko Airbnba i spavali smo u privatnom smještaju u tzv. Casa Particular. To su zapravo stanovi/kuće domaćina koji najčešće tamo žive i zato iz prve ruke možeš iskusiti kako živi prosječni Kubanac. Preporučujem da sa sobom nosiš eure i ne čekaš na aerodromu red za mjenjačnicu jer je ogromna gužva, a novce možeš promijeniti u praktički svakom skupljem hotelu.

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

Naša domaćica je bila vrlo ljubazna iako nije znala riječi engleskog. Sporazumijevali smo se nekako rukama i nogama. U svakom slučaju bilo bi dobro da znaš barem malo španjolskog. Ona nam je pripremala doručak svako jutro za 5 CUC-a (1 CUC je oko 1 EUR). Doručak na Kubi sadrži hrpu voća: ananas, guava, papaja, mango, lubenica, banana… Voće je savršenstvo, a njihove banane imaju potpuno drugačiji okus od naših i puno su finije. Osim voća i svježe cijeđenog soka doručak je poprilično skroman. Kajgana ili omlet, malo sira i šunke.

Raznolikost Havane i Kube je teško opisati, ali probat ću prenijeti svoja iskustva što realnije. Još prije bukiranja smještaja svi su nam govorili obavezno smještaj u strogom centru grada. Tek kada smo došli smo shvatili zašto. Sam centar grada je divan. Imaš veliki broj stvari koje vrijedi vidjeti i sve je relativno blizu pa se može propješačiti. Međutim, čim skreneš malo u uličice izvan onih glavnih turističkih ruta, sve izgleda prilično drugačije. Prljave ulice pune smeća na svakom uglu i ruševne kuće u kojima ljudi žive. Ali ajmo redom. Što treba posjetiti?

Havana ima dva lica

U staroj Havani nekoliko je najljepših trgova (Plaza de la Catedral, Plaza de Armas, Plaza de San Francisco, Plaza Vieja), najfrekventnija ulica također u starom dijelu grada (Calle Obispo), Capitolio (replika Bijele kuće), Museo de la Revolucion (Muzej revolucije), Castillo de la real Fuerza (tvrđava iz 16.stoljeća), Paseo de Prado (šetnica na kojoj umjetnici izlažu svoje slike). Nemoj propustiti otići i do Hotela Nacional (simbol Havane) kao i do Plaza de la Revolucion gdje se na zgradi nalazi ogromna instalacija lica Ernesta Che Guevara. Zalaske sunca najljepše je provesti na šetnjici Malecon (najpoznatije okupljalište Kubanaca). Koktele je najbolje ispijati u La Bodeguita del Medio (u kojoj je i sam Hemingway često pio Mojito). Ako se zaželiš malo života na visokoj nozi svakako odi na terasu hotela Kempinski (u Park Central) s kojeg se pruža nezaboravan pogleda na cijelu Havanu.

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

Ipak, uz svu ljepotu Havane postoji i njezino drugo lice. Samo par koraka dalje od glavnih znamenitosti naći ćeš se na ulicama koje su samo sjena onoga što je Havana nekada bila. Hrpe smeća gotovo svugdje, raspadnute fasade i dijelovi zgrada, neuhranjeni psi lutalice koji žicaju hranu i slobodno lunjaju ulicama. Ne pretjerujem kada kažem da grad izgleda kao ratna zona, mislim da je američki geto mala beba za ovo, a ono što najviše upada u oči je kontrast velebnih hotela s pet zvjezdica i palača koje se nalaze odmah pokraj raspadnutih kuća.

Internet je na Kubi utopija

U ovom gradu nećeš naići na reklame ili dućane bilo koje vrste koje smo naviknuli gledati na ulicama ostalih svjetskih gradova. Tu nema ZARE, H&M-a ili McDonalds’a. Ispred dućana s hranom potpuno je normalno vidjeti hordu ljudi kako čeka svoj red na ulaz. A dućani su priča za sebe. Ovdje nema izbora proizvoda. Imaš jednu vrstu mlijeka, kruha i sira. Jednu vrstu deterdženta i jednu vrstu mesne konzerve. Isto je i s higijenskim proizvodima pa preporučujem da sve što ti treba poneseš od doma. Internet je utopija. Postoje kartice koje koštaju oko 1 CUC (10 kuna) za 1 sat interneta, međutim mrežu možeš hvatati samo u skupljim hotelima ili na pojedinim javnim površinama u gradu. A kako znati gdje su lokacije? Ako vidiš veću skupinu ljudi na okupu kako hipnotizirano bleji u mobitele na dobrom si mjestu. Ono što je super za nas zapadnjake je što je odlazak na Kubu u pravom smislu riječi odmor jer nisi dostupan nikome s posla, mailove ne možeš provjeravati i nisi opterećeni s Insta storyjima svakih pet minuta. Prepušten si doslovno samom sebi.

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

Ono što sam najčešće čitala o Kubi je o nasmiješenim Kubancima koji plešu po ulicama i, iako su siromašni, nije ih previše briga za materijalno. Moram priznati da to nije utisak koji sam ja dobila. To su ljudi koji žive zarobljeni u nekom prošlom vremenu, u velikom siromaštvu i iza čijih se osmijeha krije pusta želja za preživljavanjem. Na ulicama svi prilaze, pitaju od kuda si i žele vas upoznati, međutim svi oni zapravo nešto žele prodati. Ubrzo to krene ići na živce jer ne prođe pet minuta da te netko ne vuče za rukav, ali s druge strane tko bi im uopće mogao zamjeriti. Njihova primanja su mizerna (oko 40 eura mjesečno), država im uzima oko 80% prihoda i mislim da je umjetnost živjeti i preživjeti na Kubi. Turisti kojih godišnje i nema puno (oko 2,5M stranih turista pretežno iz Kanade i EU) su im odličan izvor zarade i bilo bi čudno da to maksimalno ne pokušavaju iskoristiti. Politika je utkana u svaku poru kubanskog života, ali o njoj se ne smije pričati javno.

Kuba je raj za ljubitelje Mojita i morskih plodova

Da ne ispadne sve tako crno, Havana je grad salse, latino muzike, živeći muzej klasičnih automobila i pravi raj za ljubitelje američkih oldtimera. Rum piju svi i sastavni je dio većine koktela. Nakon kubanskog Mojita više ti niti jedan neće biti dovoljno dobar. Osim Mojita najviše se pije Cuba Libre i Daiquiri. U Trinidadu je najpoznatiji njihov originalni koktel Canchanchara s rumom i medom. Hrana im je također odlična, a na meniju će se najčešće naći meso (piletina i svinjetina) s rižom i grahom koji je prilog gotovo svakom jelu, kao i čips od banane. Krumpira na meniju nema gotovo nigdje. Ljubitelji morskih plodova će također doći na svoje jer se u jastogu može uživati već za 100 kn po osobi, a u škampima i ribi za 40-ak kuna. Voda se ne smije piti iz slavine, a savjetujem da probiotike kreneš piti tjedan dana prije puta kako ne bi imao problema s probavom.

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

Iako vlada veliko siromaštvo u svakom trenutku smo se osjećali sigurno. Na ulicama ima puno policije i navodno su im za prekršaje rigorozne kazne. Ono što ipak moraš jako pripaziti su prevaranti koji ti pod svaku cijenu hoće nešto prodat –  taksi, vožnju starim autima, vožnju kočijama, cigare i dr. Kad smo već kod cigara, njih ne kupuj na ulici jer ti često znaju svašta podvaliti. Cigare kupuj samo ako imaju žig. Mi smo svoje kupovali u centru Havane u bivšoj tvornici cigara. Cijena im se kreće od 40 kn po cigari na više, ovisno o kakvoj vrsti cigara je riječ, a kutija može doseći cijenu i od nekoliko tisuća kuna.

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

Trinidad – pravi doživljaj Kube

Nakon Havane zaputili smo se u mali kolonijalni gradić Trinidad osnovan u 16. stoljeću. Do tamo smo se vozili s taxi collectivom (taksi koji dijeliš s drugima pa je i cijena jeftinija). Za vožnju od cca 300 km smo plaćali po osobi tristotinjak kuna. Trinidad je pod zaštitom UNESCO-a još od 1988. godine, a najpoznatiji je po svojim šaranim fasadama. Kamene uličice Trinidada ispunjene su plesom i muzikom i ovdje se možda najviše može doživjeti prava Kuba. Vruće ljetne večeri najbolje je provesti oko glavnog trga (Plaza Mayor) upijajući veselu atmosferu s koktelom u ruci ili za one malo hrabrije plešući na ulici salsu s lokalcima. Za one željne noćnog provoda svakako bih preporučila odlazak u disko-pećinu (disko koji se doslovno nalazi u pećini nekoliko desetaka metara ispod zemlje). Vruće sunčane dane možeš provesti na pješčanoj plaži Ancon ili na jednom od mnogobrojnih izleta koji se nude turistima.

Mi smo išli katamaranom na otok iguana gdje iguane slobodno hodaju pokraj vas i žicaju hranu. Oni hrabriji mogu ih i pomaziti, a kako nam je vodič rekao, najviše se vole maziti po trbuhu. Drugi dan smo išli na izlet u džunglu (Guanayara Nacionalni park), vozili se u ruskim kamionima, učili o proizvodnji kave te ju, naravno, konzumirali i kupali se u jezeru ispod slapova.

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

Varadero – kubansko turističko središte

Nakon Trinidada zadnjih nekoliko dana smo proveli u Varaderu. Da se razumijemo, Varadero nije prava Kuba jer je to pravi turistički grad, ali tamo se nalazi jedna od najljepših pješčanih plaža na Kubi, dugačka oko 23 kilometra s tirkiznom bojom vode kakvu nisam vidjela nigdje na svijetu. Ovdje smo opet uzeli smještaj u privatnoj kući koja je bila udaljena svega 15 metara od plaže. Ako si više ljubitelj hotela s all inclusive aranžmanima izbor smještaja te neće razočarati. Ovdje se nalaze vrhunski resorti, ali su ipak namijenjeni onima s malo dubljim džepom.

I što reći za kraj? Kuba je vrlo specifična zemlja. Upravo zbog svoje zatvorenosti tamo ćeš doživjeti iskustva koje vjerujem da ne možeš doživjeti nigdje na svijetu. Mogu reći da je Kuba pustolovina života i svojevrstan reality check. Stvari više ne uzimaš zdravo za gotovo i pojavi se doza zahvalnosti na svemu što imaš u životu. Naučiš i ponešto više o sebi, svojim granicama i pogledima na svijet. I idući puta kada poželiš imati mini živčani slom zbog sporog interneta i Netflixa, sjetit ćeš se ljudi koji nemaju niti TV i koji bi vjerojatno dali sve da budu na tvom mjestu.

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

martina đaković kuba

Ako dođeš na Kubu bez predrasuda i velikih očekivanja, Kuba te neće razočarati. To je mjesto na kojem moraš izaći iz svoje zone komfora i otpustiti sve kočnice kako bi doživio i upio sva iskustva koja ova zemlja može pružiti. U suprotnom teško da ćeš u potpunosti razumjeti Kubu i sva njezina lica. Nemoj ništa očekivati od Kube i Kuba će ti dati sve zauzvrat.

U potrazi si za drugim dalekim destinacijama? Pročekiraj ove:
1. Kad pomislim Jordan, sjetim se Wadi Ruma. Evo i zašto…
2. Petra – zaboravljeni grad kojeg nismo dostojni
3. Nusa Penida – otok stvoren moćnom igrom oceana

Leave a Comment

Your email address will not be published.