Prvi put sam na Samarskim stijenama bila nakon svega pola godine aktivnog planinarenja. Nakon što sam vidjela fotografije i snimke ovog nevjerojatnog područja, odlučila sam da ću se odvažiti na taj pothvat i prijavila sam se na izlet koji je organiziralo moje planinarsko društvo Runolist. Fizičke, a u mom slučaju i psihičke pripreme, su se isplatile te sam Samarske stijene ubrojila među najdraže izlete u 2018. godini. Kad sam čula da poznati švedski outdoor brend Fjallraven u suradnji sa slovenskom agencijom Vertical adventure na čelu s poznatim planinarom, alpinistom, vodičem i istinskim zaljubljenikom u prirodu Rokom Zalokarom, vodi ekipu upravo na Samarske stijene, mojoj sreći nije bilo kraja. I to iz tri razloga – ponovno ću vidjeti taj strogi rezervat prirode koji te kupi na prvi korak, moći ću usporediti svoju fizičku spremu na istom terenu i upoznat ću druge zaljubljenike u planinarenje iz Hrvatske i Slovenije.
Našu avanturu smo započeli u petak popodne gdje smo iz Zagreba se uputili u Novi Vinodolski u kojem nas je čekao ostatak ekipe iz Slovenije te Rok i Petra Brajnik koji su u kampu već postavili naše Fjallraven šatore te pripremili večeru. Moram priznati da se Petrin grah popeo na visoko mjesto broj 2 najboljih koje sam do sada jela (mama je na prvom mjestu, nitko ne može nadmašiti mamu). Večer smo iskoristili da se svi međusobno bolje upoznamo i pripremimo za vikend na Samarskim stijenama.
Zašto su Samarske stijene tako posebne?
Bijele i Samarske stijene ubrajaju se među najatraktivnija planinarska odredišta u Hrvatskoj, a posebne su zbog svog jedinstvenog geomorfološkog fenomena koji je kreirao takve oblike u stijenama da ih čovjek teško može sam izmisliti. Ovo područje se od 1985. ubraja u strogi rezervat Primorsko-goranske županije, a obuhvaća 1.175ha šume i bizarnih vapnenačkih stijena. Kod nas postoji još samo jedno područje s takvim režimom zaštite, a do su Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu.
Što znači strogi rezervat?
Strogi rezervat označava najstroži režim zaštite određenog područja, stroži nego i sami nacionalni park. Na takvom području sve je podređeno očuvanju izvorne prirode, a upravo nedirnuta priroda je ono što svakom posjetitelju ostane u dubokom sjećanju. Dok kročiš niz označenu stazu (nipošto nemoj napuštati označene markacije), imaš osjećaj da se nalaziš u nekom filmu fantazije, u drugom svijetu u kojem si oprezan gost pun poštovanja i divljenja.
Kojom stazom obilaziti Samarske stijene?
Kako bi obišao cijelo područje Samarskih stijena, potrebno je dva dana sa spavanjem u Ratkovom skloništu, jednom od najpitoresknijih skloništa u Hrvatskoj. Ako putuješ iz Zagreb autocestu Zagreb-Rijeka trebaš napustiti na čvorištu Vrata te nastaviti vožnju za Mrkopalj i Tuk Vojni. Od Tuka prema Jasenku vodi makadamska cesta preko Matić poljane, te na 13 km doći ćeš na veće proširenje gdje je potrebno ostaviti auto. Upravo tu je i početka točka na Samarske stijene – Južna skupina. Ako planiraš u dva dana obići cijelo područje Samarskih stijena, prvi dan odradi Središnju i Južnu skupinu, koja je mnogo zahtjevnija staza, traje oko 6h i po meni pruža mnogo ljepše prizore i poglede, nego Zapadna strana na kojoj se i nalazi vrh Samarskih stijena (1302 m).
Jedna veoma bitna stvar za Bijele i Samarske stijene – izvor vode ne postoji, stoga dobro pripremi svoj planinarski ruksak jer za dva dana ti je potrebno minimalno dvije litre vode dnevno. Mi smo prvo ostavili višak stvari u Ratkovom skloništu (dobro za znati – postoji 12 mjesta za spavanje, no ako se, poput nas, stisneš i na podu, bez problema stane oko 17 ljudi) te se uputili odraditi ll. etapu MPP-a koja vodi kroz Dvorac, Južni vrh, Amfiteatar i Razbijeni vrh. Staza je poprilično dobro markirana, no unatoč tome obrati dobro pozornost kako u labirintu stijena i šume ne bi krivo skrenuo. Ova staza je duga oko 6 km, no nemoj misliti da je zbog tako male kilometraže lagana. Traje oko šest sati i u svakom dijelu zahtijeva tvoju punu spremu, fokus i koncentraciju. Ovu planinarsku stazu prije ćeš odraditi četveronoške nego normalnim hodom. Upravo zbog toga ona traži i dobru kondiciju i sigurnost u vlastite planinarsko/penjačke sposobnosti. Prilikom svog prvog posjeta Samarskim stijenama, par mojih suplaninara, nenaviknuti na ovu vrstu terena, na pojedinim dijelovima je doživjelo napadaje panike zbog penjanja uz strme i šiljate vapnenačke stijene. Stoga ako smatraš da nisi u dobroj kondiciji i imaš popriličan strah od visine, dobro razmisli jesi li spreman za Samarske stijene.
Meni osobno najljepši pogled sa Samarskih stijena se pruža s vrha Južne skupine (1298 m) koji puca na Velebit, mora i otoke, Bjelolasicu, Bijele stijene, Veliku Javornicu i nepreglednu šumu koja je u potpuno kontrastu naspram golim stijenama. S ovog vrha slijedi nešto strmiji spust koji vodi do ulaska u Amfiteatar i tu možeš odabrati lakši ili teži smjer. Teži smjer te vodi u gornji dio Amfiteatra, jedan od najimpresivnijih dijela Samarskih stijena, omeđen stijenama koje koliko god se trudio uhvatiti ih, ti jednostavno ne stanu u kadar. Slijedi najteži i mnogi smatraju najopasniji dio ove staze, visoko penjanje po stijenama. Meni osobno taj dio nije bio najzahtjevniji. Problem nastaje ako imaš nešto veći ruksak na sebi i nešto kraće noge, poput mojih. No, u tom slučaju, ruksak ostavi svom kolegi, a ti se provuci kroz uski procjep koji će te sigurno prebaciti nakon čega slijedi lakši dio uspona.
Općenito na Samarskim stijenama postoje oni dijelovi koji nešto nižim ljudima (moja malenkost ne doseže ni do 1.60m) predstavljaju problem u vidu da kratke noge ne pronalaze uporište za penjanje/spuštanje. U tom trenutku se osloni na svog suplaninara koji će ti udijeliti ruku, rame ili koljeno. Vjeruj mi, često je to jedini način za prelazak prepreke.
Meni osobno je oba puta najteži dio bio izlazak iz Amfiteatar u kojem postoji jedno spuštanje za koje mi je bila potrebna pomoć mojih suplaninara. Dolazi se do jedne posve okomite stijene čiji prelazak je olakšan jednim klinom. Ponovnim penjanjem stiže se do Razbijenog vrha čije spuštanje vodi do Velike ili Stankove pećine u kojoj se čak tijekom cijele godine mogu vidjeti ostaci snijega. Nakon Medveđe doline i Južne barijere dolazi se do raskrižja putova gdje završava ova kružna tura nakon čega je potrebno 10-ak minuta do Ratkovog skloništa.
Naš plan je bio idući dan odraditi vrh Samarskih stijena, znatno lakša tura koja ne uključuje toliko penjanja i zahtijeva manje energije. Upravo zbog toga se preporučuje za odraditi nakon Južne skupine. Traje oko 4 do 5 sati i pravo je olakšanje nakon prve rute. Osobno sam je odradila prvi put kad sam bila na Samarskim stijenama, no ovaj put je tijekom noći počela padati kiša te smo zbog sigurnosti, nažalost, otkazali izlet i uputili se natrag za Zagreb. Općenito, pripazi na vremenske uvjete prilikom organizacije izleta na Samarske i Bijele stijene. Kiša pretvara stijene u pravu opasnost gdje ćeš lako nastradati čak i prilikom normalnog hodanja s kamena na kamen.
Samarske stijene su područje koji svaki planinar barem jednom mora proći. Definitivno se ne ubrajaju u onu vikend turu koja ćeš odraditi onako usputno. Samarske stijene će te fizički i psihički iscrpiti. Ali često su one ture koja zahtijevaju tvoju 150% pažnju i one koje ćeš dugo pamtiti. Drugi posjet Samarskim stijenama pokazao mi je kako sam u puno boljoj fizičkoj spremi nego prije godinu dana. Stazu sam prošla puno brže, na nekim dijelovima spretnije, na nekima manje (zaključak: moram malo vježbati svoje penjačke (ne)sposobnosti), dobila sam znatno manju upalu mišića i bila puno sigurnija u sebe. Lijepo je vidjeti vlastiti napredak. Prilikom odlaska sam sjetno bacila pogled na Bijele stijene. Ali doći će i one uskoro na red. Korak po korak, stijena po stijena.
U potrazi si za novim planinarskim avanturama?
