Mnogo ljudi me pitalo “Zašto baš Gruzija?”. Meni je bila dovoljna tek jedna fotografija da probudi želju da posjetim ovaj još uvijek neotkriveni turistički biser. Crkva na vrhu brda okružena visokim planinskim masivima i oblacima koji se stapaju sa snježnim vrhovima, nježna travnata površina i pokoja krava koja pase uz usku cestu – taj idilični prizor bio je dovoljan da u tražilicu ukucam “Gruzija” i počnem nešto detaljnije istraživati ovu zemlju. Na mom ekranu počeli su iskakati skoro pa nerealni prizori prirode, toliko lijepi i nestvarni da jednostavno poželiš te iste prizore vidjeti uživo. Govoriš si da ne mogu biti kao na slici. I onda se nakon par mjeseci nađeš točno ispred tog prizora. I unatoč tome što upravo stojiš na toj nježnoj travnatoj površini, gledaš u te snježne vrhove, pokušavaš otkriti gdje je granica planina, a gdje oblaka, i dalje ne vjeruješ da je taj prizor stvaran. A onda kušaš gruzijsku hranu. Isprobaš vino. Pričaš s lokalcima. Upoznaješ njihovu povijest. Zašto Gruzija? Zbog svega toga. I još puno više od toga.
Kad sam napokon kupila avionske karte za Kutaisi i počela istraživati i organizirati put, susrela sam se s dva oprečna stajališta oko Gruzije. Oni koji su posjetili ovu zemlju su oduševljeni. Neki od njih toliko da su se u više navrata vraćali i istraživali je dublje i dublje. Ljubav, riječ je koju su često koristili kad bi spomenuli Gruziju. S druge pak strane oni koji je nisu posjetili, oni koji ne znaju ništa više od njenog imena i odnosa s Rusijom, su me u čudu gledali. Nerazvijena, siromašna, prljava, opasna, egzotična, daleka, neistražena, nezanimljiva – to su samo neki od pridjeva koji su u svojim rečenicama ispred Gruzije kačili oni koji o njoj zapravi ne znaju ništa. Ja sam jedva čekala da je upoznam.
U Gruziji sam provela 10 dana i tijekom tog vremena sam posjetila veliki dio države – od Kutaisija do Tbilisija, od Svaneti, Kazbegi do Kakheti regije, od Borjomija, Vardzije do Mtskhete… Prošla sam preko 2.300 km, upoznala brojne lokalce, jela skoro sve što postoji na meniju gruzijske hrane i zaljubila se u ovu još uvijek posve turistički neistraženu zemlju koja će se u samo par godina nametnuti kao jedna od vodećih turističkih destinacija za sve one koji vole nestvarno lijepu prirodu, srdačne i nasmijane stanovnike, ukusnu hranu i bogatu povijest.
Dugo godina Gruzija se oslanjala na pretežito samo ruske turiste koji su u nju hrlili u velikom broju. Zato veliki dio starije generacije priča ruski. Zbog toga će, kad čuju kako pričaš, odmah pretpostaviti da si jedan od zaostalih ruskih turista. No, čim kažeš “Horvatija”, široki osmijeh im se pojavi na licu, spomene se “Modrić” i jedna nogometna utakmica koju su dobili protiv nas. Iskreno, ne pratim nogomet niti imam pojma o čemu pričaju, ali njima je to toliko bitno, da sam se samo nasmijala i rekla kako se i ja toga točno sjećam.
Već drugi dan boravka shvatila sam da je Gruzija puno više od zelene trave, krava koje smireno pasu na njoj, planinskih masiva i manastira koji strše usred ničega. Gruzija ima toliko bogatu povijest i toliko povijesnih znamenitosti da se posramiš kako o tome apsolutno nisi imao pojma. Jesi znao da su upravo na području Gruzije nađeni najstariji ljudski ostaci izvan Afrike? Da je Gruzija druga zemlja na svijetu koja je prešla na kršćanstvo? Da su Gruzijci prvi koji su fermentirali vino od grožđa prije više od 8.000 godina? Da imaju svoj tradicionalni način proizvodnje vina u keramičkim amforama (qvevri) kojeg je zaštitio i UNESCO? Da su među rijetkim narodima imali u 12. stoljeću kraljicu Tamaru koja je samostalno vladala i koju su iz poštovanja zvali kraljem Tamar? I koja je izgradila fascinantan grad isklesan u stijenama? Da su narod koji nikad nije napadao niti imao želju za osvajanjem tuđeg teritorija? Da imaju svoje vlastito pismo i jezik koji su posve jedinstveni u cijelom svijetu? Da se upravo u Gruziji nalazi najviše naseljeno mjesto u Europi? Fascinantno, zar ne?
Osim bogate povijest i nerealno lijepe prirode, jedna od glavnih gruzijskih atrakcija su hrana i, naravno, vino. Ponosni su na njih, stoga diljem zemlje imaš mogućnosti uživati u raznim tradicionalnim okusima. Naravno, ima i europske hrane i fast food lanaca, ali Gruzijci cijene svoje nasljeđe i žele ga podijeliti s turistima. Atrakcija su i sami Gruzijci koji su izuzetno topao, srdačan i nasmijan narod koji prije svega želi da u njihovoj zemlji uživaš i upoznaš je na najbolji mogući način. Oni će, bez obzira što ne pričaju engleski, dati sve od sebe da s tobom komuniciraju. U hotelu ti neće naplatiti čajeve par dana za redom jer, eto, boli te nešto želudac, i oni s tobom suosjećaju. Svako malo će te nuditi svojim vinom na koje su ponosni. Vodiči će na turi usput kupiti neke od slastica sa štanda da ih isprobaš. Bakica koja uz cestu prodaje neku gruzijsku slasticu (iskreno ni danas nemam pojma što sam točno jela) će se rukama i nogama potruditi reći ti cijenu. I neće te prevariti, mada iskreno to može.
Gruzija je dugo godina ostala zatvorena za turiste jer su im glavni izvor prihoda bili Rusi. Nažalost, zbog osjetljive političke situacije, taj broj je drastično pao, stoga se Gruzija posljednjih godina okreće sve više drugim zemljama. Pojedine turističke atrakcije su tek 2011. osposobljene za prihvat stranih gostiju. I dalje im nedostaje određene infrastrukture. I dalje se snalaze sa svojom ugostiteljskom uslugom. Ali upravo zbog te turističe nevinosti, nasmijanih lica, bogate povijesti i nezaboravne prirode, Gruzija je zemlja u koju se tako lako zaljubiš. Imaj na umu, ovaj skriveni biser neće zadugo ostati neotkriven i netaknut. Zašto baš Gruzija? Zbog svega toga. Ali još sto i jednog dodatnog razloga.
Želiš znati više o Gruziji? Pročitaj i druge postove:
