Aleksandra Ljuba se u planinarenje zaljubila na prvi pogled. Uživajući u njenim planinarskim avanturama čovjek bi rekao da u planinama boravi od malih nogu. No, Aleksandra je planinarenje otkrila tek prije par godina, upisavši se u Opću planinarsku školu planinarskog društva Runolist, a u međuvremenu je i sama postala licencirani planinarski vodič Hrvatskog planinarskog saveza. U samo par godina njene gojzerice su prošle kilometre i kilometre, sajle i sajle, brda i doline. Dragi planinari, doznajte kako i zašto planinari Aleksandra Ljuba!
Planinarenje za mene predstavlja…
Planinarenje za mene predstavlja način života, bijeg od svakodnevice i način na koji već nekoliko godina „punim baterije“. Nešto je čemu se radujem i što uvijek željno iščekujem.
U planine sam se zaljubila…
U planine sam se zaljubila na prvi, drugi i svaki sljedeći pogled! Učinile su da se osjećam moćnom i snažnom kada su sve druge životne okolnosti govorile suprotno!
Moj prvi izlet/uspon bio je…
Moj prvi izlet/uspon bio je na Sljeme s planinarskom školom. Činilo mi se da idemo na Himalaju 😉
Večer prije izleta uvijek…
Večer prije izleta uvijek se tjeram da idem ranije leći što mi teško i nikako ne uspijeva.
Za izlet se spremam štreberski ili kampanjski?
Jednom štreber uvijek štreber. Ni najmanju sitnicu ne prepuštam slučaju pogotovo od kada sam zaplovila vodičkim vodama.
Moj trik/tajna za pakiranje ruksaka
Nemam trik i nadam se da ću ga uskoro naučiti jer uz sve škole koje sam završila uvijek nešto tražim po ruksaku. Ali nemojte nikome reći.
Ujutro proklinjem onog tko me nagovorio na izlet ili se budim prije samog alarma?
Ljuta budem da… Pa što drugo nego biti ljut na sebe i na cijeli svijet kad ustaneš u 3,30 nedjeljom, a vani pada kiša, magla ili je jednostavno mrak! Onda dođeš na neka lijepa mjesta i dogodi se inverzija što u prirodi što u glavi. (op.a inverzija u prirodi je pojava kada temperatura na visinama umjesto da pada – raste).
Kad stignem na vrh uvijek…
Kad stignem na vrh uvijek čestitam prvo sama sebi, pogledam oko sebe i kažem vrijedilo je! Prava si zvjerka!
Najdraži vrh
Triglav
Najteži uspon
Također Triglav
Novi vrh/izlet biram tako da…
O tome pričamo na vodičkom sastanku. Uglavnom planinarim u društvu HPD Runolist.
Planinarenje u malom broju ili većeg društvu?
Sve ima svoje prednosti i mane. Ovisi o raspoloženju. Nekad mi paše više ljudi, a nekada manje.
Najdraži suplaninar mi je…
To je kao da pitaš majku koje joj je dijete najdraže. Recimo da za svaki teren imam najdražeg suplaninara.
Uspomena (dobra, a može i loša) koju nikad, ali stvarno nikad neću zaboraviti je…
Grmljavina na Velebitu. Hodamo jedan iza drugoga po visoravni. Zvučna podloga je molitva “Oče naš” koju moli kolegica iza mene i sablasno šuškanje kabanica kojima se poigrava vjetar. Preživjeli smo.
Na vrhu tako dobro sjedne…
A tko to ne zna- pivo! Jel’ tu ide plaćena reklama ili kako? 😉
Najdraži planinarski obrok
Nije grah… Piletina ili puretina. Sendvič.
Od hrane u ruksaku uvijek imam…
Ne želite znati – jabuke i rižini keksi(samo zdravo). Ajd dobro i rakiju.
Najdraže godišnje doba za planinarenje
Proljeće i ljeto
Destinacija koja me neočekivano ugodno iznenadila je…
Kanjon Vrženice, Krk, preporučam
Destinacija koja me potpuno razočarala je…
A nema toga kod mene. U planinama uvijek nađem nešto lijepo.
Mjesto gdje je ostao dio svog planinarskog srca je…
Jedno lijepo mjesto u kojem caruju medvjedi
Svi znamo da nisu svi usponi savršeni. Moja šokantna/jeziva/opasna anegdota je sljedeća…
Kao što je rekao jedan od najvećih planinara na svijetu R. Messner “Bez opasnosti nema avanture”. Svaki uspon je opasan ako nisi dobro pripremljen. Nisam se upuštala u avanture kojima nisam dorasla pa valjda zato nemam nekih loših iskustava. Ali ajde reći ću konkretnu situaciju kada sam se „zapetljala“ s opremom na 3.000 m i to na dijelu gdje prestaje ledenjak i počinje ferata. Na sreću dobro je završilo.
Top tri destinacije koje svaki planinar treba pohoditi
Klek, Risnjak i Velebit (iako je teško odabrati samo tri)
Zaklopi oči i sjeti se izleta na kojem si bila najviše sretan.
Dosadna sam – Triglav 😉
Najdraži planinarski dom/sklonište sklonište
Koje ima naziv po prvom planinarskom vodiču u Hrvatskoj: Jakob Mihelčić, Bjelolasica
Od divljih životinja tijekom svojih pohoda naletjela/naletio sam na…
Od divljih životinja tijekom svojih pohoda naletjela sam na poskoka na Velebitu. „Naljutio“ ga je kolega ispred mene koji ga nije vidio tako da je sav bijes iskalio na meni (poskok, ne kolega). Korak nazad s moje strane i „primirje“ da ne kažem „kapitulacija“ bila je potpisana
Najvažnije stvari koju me planinarenje naučilo je…
Da treba biti uporan, strpljiv i ustrajan na putu prema gore. Jer na putu prema gore si sam. Tek na vrhu te tapšaju po leđima i odaju se priznanja. Sve ovo vrijedi i u životu. Planine su vježbanje života. Meni uvijek i iznova planine šapću “Nemoj nikada odustati od svojih snova”. Zato im se i vraćam. Doba korone nakratko me je razdvojilo od planina, ali i to će brzo proći, iskreno vjerujem u to.
Foto: Privatno
Pročitaj planinarske spomenare i drugih planinara:
—> Planinarski spomenar: Zoran Filipović
