Pandemija koronavirusa je mnogima pomrsila putne planove. Meni prvoj. Dok ovo pišem trebala sam se uz spušteni prozor, veliki šešir na glavi i velike sunčane naočale voziti kroz Toskanu, a jedina briga mi je trebala biti gdje jesti pizzu, koje bruskete isprobati, koji sir kupiti i načeti ili ne još jednu bocu vina. I eto, ovo ne pišem s terase koja gleda na zelene padine Toskane nego s terase koja gleda na riječki beton. Ne pijem vino, nego gin-tonik (mislim nećemo se buniti, nije ni gin za baciti). Koronavirus, zatvaranje granica, obustavljanje svega i svačega što smo mislili da se nikad ne može obustaviti – sve to i mnogo više od toga je rezultirano otkazivanjem svih putovanja. Čak smo neko vrijeme imali i zabranu izlaska iz mjesta prebivališta/boravišta. Ali to nas neće spriječiti da se prisjetimo svih nezaboravnih putovanja, svih onih destinacija u kojima je ostao dio našeg putoholičarskog srca… To nas neće spriječiti da maštamo, a možda čak pronađemo i inspiraciju za svoje prvo postkorona putovanje. Okupila sam razne strastvene putnike i upitala ih da mi opišu koje im je bilo najdraže putovanje u posljednje vrijeme. 

Osobno sam u zadnje dvije godine posjetila brojne destinacije i nije lagano odabrati samo jednu koja mi je bila najdraža. Jordan, Gruzija, Varšava, Stockholm, Nizozemska, Belgija, Prag, LondonČak se i teško sjetiti svih. Ali jedna destinacija je definitivno osvojila moje putoholičarsko srce. Kombinacija prirode, gastronomije, domaćina i istinskog osjećaja sreće kojeg sam tamo osjećala definitivno stavlja Makedoniju na prvo mjesto. Možda destinacija nije egzotična, možda nije daleka, možda nije nimalo “posebna”- ali ja sam u Makedoniji bila nasmijana, sita, opuštena, zadovoljna, neopterećena, naprosto sam bila neopisivo sretna. U jedan od najljepših prizora u mom životu ubraja se zalazak sunca kod poznate crkvice na Ohridu. Makedonija nije samo predivna priroda, Makedonija su ljudi. Tko je jednom posjetio Makedoniju, zna o čemu pričam. I mada sam tamo bila čak četiri puta, opet bih se vratila Makedoniji. 

kanjon Matka Makedonija
Ohridsko jezero Makedonija

No, dosta o meni i mojim putovanjima, ‘ajmo malo o njihovim putovanjima. Za pojedine putoholičare si već čuo, neke od njih tek trebaš otkriti. Ono što im je zajedničko – oni istinski vole putovanja i tijekom njih upijaju sve oko sebe. Pa krenimo…

Iris Hazler Šanko (gladdenova) – Kolumbija

U ovo neko iznimno čudno doba kada ne smijemo izaći iz stana, a kamoli tek putovati, u glavi mi je apsolutni kaos i panika kada će nam se ta prilika i hoće li se uopće ponovno omogućiti. S obzirom na to da smo, upravo u ovom trenutku dok tipkam, trebali biti u Španjolskoj, mentalno i dalje putujem i sanjarim. 

Jedna od lokacija na koju se često vratim u mislima je i zadnje putovanje na kojem smo bili, a to je Kolumbija. To nam je bio prvi (ali se iskreno nadam da ne i zadnji) posjet Južnoj Americi i iskreno me potpuno oduševila. Proveli smo desetak dana, od Bogote preko Salenta pa sve do Medellina koji me najviše oduševio. Nekoć najopasnija lokacija na svijetu, danas je i dalje duboko obilježena narko poviješću, ali i nevjerojatnim mentalnim preokretom svojih stanovnika. Umjetnost, smijeh i dobra energija osjete se na svakom koraku, pa i u Komuni 13 koja je doslovno procvala u posljednjih desetak godina. 

najdraze_putovanje_iris_hazler
najdraze_putovanje_iris_hazler
najdraze_putovanje_iris_hazler

Kolumbija zrači jednom posebnom energijom, navečer su kafići, restorani i barovi krcati, uživa se u hrani i piću, druženju i plesu. Prirodne ljepote osvajaju na prvi pogled, posebice kada su u pitanju brojne plantaže kave, penjanje na El Peñol i pogled koji se od tamo pruža, ali i šarenilo gradića Guatapé i Salenta. Iako smo vidjeli samo maleni dio Kolumbije, imam osjećaj da smo uspjeli doživjeti tu zemlju na najbolji način, prvenstveno jer smo na sve ture išli uz Free Walking vodiče koji su iz prve ruke doživjeli sve ono o čemu smo čitali i gledali serije i filmove. 

Zemlja sa strašno krvavom poviješću se uspjela resetirati i ponuditi svoje prirodne, gastronomske i arhitektonske ljepote sve većem broju turista koji su shvatili da opasnost više nije onakva kakva se možda na prvi pogled čini. I onda je došla ta prokleta korona i zaustavila čitav svijet. Ipak, iskreno se nadam da ćemo se svi ponovno brzo pokrenuti i vratiti koliko – toliko u normalu, a onda kreće istraživanje ostatka Južne Amerike. 

Domagoj Sever – Nacionalni park Komodo, Indonezija

Predivnih osam dana istraživanja Nacionalnog parka Komodo bilo je dio trotjednog putovanja po Indoneziji prošle godine. Nacionalni park, osim što je stanište komodo varana, najvećih guštera na svijetu koji mogu narasti do tri metra, prepun je i predivnih plaža od kojih su neke pravi mamac za fotografe jer su ružičaste boje zbog usitnjenih crvenih koralja. Ako želite plivati s kornjačama, mantama i malenim morskim psima, uživati na plažama bez gužve, Komodo je idealna destinacija.  Najbolji način za istraživanje nacionalnog parka je unajmljivanje broda na nekoliko dana.

domagoj_sever_najdraze_putovanje3-min
domagoj_sever_najdraze_putovanje-min-1
domagoj_sever_najdraze_putovanje1-min-1

Slaven Škrobot – Australija

Australiju sam odabrao iz više razloga. Osim što je to bilo moje najduže putovanje do sada i što nije toliko izlizana destinacija, Australija je stvarno nešto drugo. Znam, za mnoga mjesta na svijetu može se reći da su posebna i mišljenja sam da je svaka zemlja na ovoj planeti posebna na svoj način, ali Australija je stvarno nešto drugo, što se same prirode tiče. Naime, u Australiji se stvarno možeš osjećati kao da nisi na ovoj planeti i kao da istražuješ nešto sasvim novo i nepoznato, negdje gdje ljudska noga nikada nije kročila. Australija je jedini kontinent, koji kada se odvojio od Pangeae, nikada nije došao u doticaj s nekom drugom zemljom ili površinom. Najveća drveća koja sam ikada vidio, paprat od preko dva metra, najstariji instrument i civilizacija na svijetu, crveni pijesak, najstarija prašuma na svijetu i razno razne neobične životinje stvarno ti daju taj osjećaj. 

najdraze_putovanje_slaven_skrobot-min-1
slaven_skrobot_najdraze_putovanje-min-1

Zorana Jagodić – Toskana

Ako ste Toskanu vidjeli samo na razglednicama i pomislili da je nemoguće da je ondje zaista tako lijepo – prevarili ste se – Toskana je lijepa kao na slikama, a kad vizualnom užitku dodate sve ostale: mirise, glazbu i prekrasnu talijansku hranu i piće, bez imalo pretjerivanja možete Toskanu nazvati „rajem na zemlji“. Pritom ovaj zaključak donosim nakon što sam proputovala i vidjela prekrasne azijske plaže, japansku sakuru, europske metropole i velebne američke gradove… No Toskana je prva na popisu destinacija koje želim vidjeti ponovo, ovaj put duže od 7 dana, ali ponovo u vlastitom aranžmanu i s vlastitim vozilom. Što je toliko lijepo? Citirat ću jednu gospođu s kojom sam razgovarala dok smo gledali vinograde oko Pienze: „Mnogi gledaju prirodu u Toskani i govore da je ovo ‘dar od Boga’, ali pogledajte oko sebe. Sve ovo oko nas su napravili ljudi: i ove zidine i ovaj grad, i sve te vinograde, i sve te maslinike i pokošena polja! Toskana je toliko lijepa jer svaki čovjek koji ovdje živi ulaže svoje znanje i energiju da Toskana živi. Nitko nam ništa nije darova, sve smo ovo sami izgradili!“

Upravo u njenim riječima nalazi se i tajna te ljepote – ljudi koji ondje žive vole kraj u kojem žive i to pokazuju svaki dan, svojim radom, ponašanjem i odnosom prema kraju u kojem žive. Mogli bismo nešto naučiti od njih, zar ne?

zorana_jagodic_najdraze_putovanje-min-1
putovanje_zorana_jagodic-min
najdraze_putovanje_zorana_jagodic-min

Zoran Aragović – Maldivi

Moje posljednje putovanje koji mi je ostalo u lijepom sjećanju je ono na Maldive. Bilo je to u svibnju prošle godine. Tamo sam proveo desetak dana i moram priznati da su Maldivi baš onakvi kakve vidite na razglednicama. Kristalno čisto tirkizno more s pješčanim plažama i egzotičnim podmornim svijetom. Dane sam provodio u kupanju i sunčanju, a otišli smo i na nekoliko izleta. Najviše mi se svidjelo ronjenje s morskim psima i velikim ražama. Zanimljivo je da u rano jutro uz plažu možete vidjeti svjetleće planktone i baby morske pse. Hrana moram priznati da me se nije nešto posebno dojmila, osim ribljih specijaliteta zanimljiva je ponuda egzotičnog voća od kojih rade smoothieje. Hotel je bio uz samu plažu, dodatno smo uplatili sobu na višem katu pa smo s balkona imali predivan pogled na horizont. Maldivi su idealna lokacija za odmor pogotovo ako ste ljubitelj ronjenja uživat ćete maksimalno.

zoran_aragovic_najdraze_putovanje-min-1
najdraze_putovanje_zoran_aragovic-min-1
aragovic_najdraze_putovanje

Iva Mihalic Krčmar i Branko Krčmar (Putoholičari)- Sjeverna Koreja

Najdraže putovanje, zemlja, grad… to nam je uvijek najteže pitanje! Morat ćemo izdvojiti dvije destinacije. Najdraže putovanje koje se nedavno dogodilo je definitivno Sjeverna Koreja. Sad je točno godina dana prošla od kad smo kročili u tu najizoliraniju zemlju na svijetu. Zašto spominjemo baš to putovanje, prije svega jer je bilo neobično, drugačije od ostalih – prezentiraju ti da možeš sve, da imaš slobodu, a zapravo je nemaš, na lijepi način ti objasne što se ne smije i poprilično te ograniče, stalno je netko uz tebe… Ovo putovanje će nam uvijek ostati u sjećanju i jer smo pretrčali prvu utrku ikad. Nismo trkači tako da je i tih 10 km za nas bio veliki pothvat. A tek kad trčiš ulicama Pyongyanga! A tek kad utrčiš u stadion i svih 50.000 ljudi krene navijati za tebe! E, to je osjećaj koji se pamti.

putovanje_putoholicari-min
putovanje_putoholicari-min

Moram spomenuti i najdraže putovanje ikad – to je bio naš mali put oko svijeta gdje smo prošli SAD (Route 66), Australija, Japan, UAE. To je putovanje gdje smo na Havajima odlučili zapečatiti našu dugogodišnju vezu i reći “Yes” jedno drugome. Ove godine nam je peta godišnjica braka i tog putovanja i ove godine smo planirali se vratiti na Havaje, još ne odustajemo od planova, još se ne predajemo Koroni 🙂

putoholicar_najdraze_putovanje-min
putoholicar_najdraze_putovanje-min

Matea Bakarić (Oprrosti) – Norveška

Meni najdraža destinacija u posljednje vrijeme bila je Norveška. Odlučili smo napraviti road trip po južnom dijelu države prošle godine u 5. mjesecu. Norveška nam je oduvijek bila visoko na popisu, ali razlog zbog kojeg smo napokon otišli jest da nam je prijateljica završila gore na Erasmusu pa smo spojili ugodno s korisnim. Oduvijek sam zamišljala Norvešku kao hladnu i sivu zemlju, ali smo otišli u proljeće kad su sve livade procvale i kad je sve bilo tako predivno i zeleno. Prizori su bili kao iz bajke pa mi je nekako ostala urezana u sjećanje kao najljepša zemlja u kojoj sam bila samo zato što me ugodno iznenadila. Osim toga, hajkali smo Kjerag i Preikestolen, a to je iskustvo koje se ne može riječima opisati. Nadam se da će slike reći dovoljno za sebe 🙂

oprrosti_najdraze_putovanje-min
matea_oprrosti_najdraze_putovanje-min

Damir Vujnovac (no_borders_dv)- Wadi Rum, Jordan

Prije šest godina sam dobio brata. 

S Abdullhom, Beduinom s kojim sam pješačio pustinjom Wadi Rum, sjedio sam na nekoj stijeni i uživao u prizoru najljepšeg mjesta koje sam ikad u svom životu vidio. Tog smo tjedna hodali pustinjom, penjali se njenim stijenama i noćili pod zvjezdanim nebom, samo zatvorivši cif na vrećama za spavanje.

Damire, imaš li ti brata? – upita me Abdullh, sjedeći kraj mene visoko na stijeni, ne skrećući pogled s pješčanog prostranstva koje se pružalo pred nama.

Nemam. – kratko mu odgovorim, gledajući daleko prema horizontu.

A imaš li sestru? – nastavi on nakon nekog vremena. Ne znam je li prošlo pola ili tri minute, vrijeme se u tom trenutku činilo nevažnim.

Nemam ni sestru. – kažem mu i razmišljam o sreći kojom me ispunjava boravak na ovom posebnom mjestu.

Želiš li da ja onda budem tvoj brat? – upita me Abdullh.

Okrećem glavu prema njemu i potvrdno kimnem, vidjevši njegov iskren pogled. Rukujemo se, nema tu zarezivanja kože i miješanja krvi kao u filmovima o američkim Indijancima. Svih tih dana pješačenja i druženja u pustinji koja je njegov dom osjećao sam neku bliskost s tim čovjekom. Razgovarali smo o mnogočemu, onako kako bih razgovarao s ocem, a ne s dječakom upola mlađim od mene. Ponio sam to bratstvo, prijateljstvo kući, pričao o njemu priče, prisjećao se lakoće kojom je on usred pustinje rješavao meni vrlo složene probleme. Hranili smo naš odnos razgovorima svih ovih godina, nekad kratkom porukom, nekad polusatnim razgovorom kad je Internet to dozvoljavao. Poziv da ga ponovno posjetim ostajao je u zraku nakon svakog razgovora i bio dio poruka koje mi je slao po putnicima s kojima sam ga rado spajao na njihovom putu u Jordan. Ti su me dragi ljudi često podsjećali da imam brata koji me u Wadi Rumu čeka.

damir_vujnovac_najdraze_putovanje-min

Prije pola godine moj mi brat Abdullh javlja da je postao otac, a ja stric malom Muhamedu. Sad više nema izgovora, nema drugih mjesta, nema novih izazova. Znam što mi je činiti, moje sljedeće putovanje je obiteljski posjet.

Evo, ima sad mjesec dana od našeg druženja u pijesku, među stijenama tog najljepšeg mjesta na svijetu. Onaj prvi dojam nije bio varka, Wadi Rum nije tamo neka daleka pustinja, Wadi Rum je moj dom. 

Moje najdraže nedavno putovanje bilo je putovanje doma.

najdraze_putovanje_damir_vujnovac-min

Jasminka Đaković (Putopis) – Gdansk, Poljska

Putovanje koje mi je ostalo u jako lijepom sjećanju prošle godine je ono u Gdansk, poljski grad na Baltičkom moru. Posjetila sam ga krajem kolovoza, što je zapravo idealno vrijeme jer su temperature bile oko 26˚C po danu. Odlično za istraživanje grada, šetnje i uživanje na mnogobrojnim terasama restorana i kafića. Gdansk je grad od oko 580.000 stanovnika, važna poljska luka, gospodarsko, kulturno i turističko sjedište. Imao je vrlo turbulentnu povijest, bio je pod vlašću Njemačke i Prusije, a prije razvoja i rasta Varšave slovio je kao najbogatiji i najveći grad u Poljskoj. Ja sam bila tamo s društvom pet dana što mislim da je sasvim dovoljno. Nema direktnog leta iz Zagreba, putovali smo preko Varšave i iako letovi ne traju dugo ipak se zbog presjedanja i čekanja izgubi pola dana. To svakako treba imati u vidu kad se planira put. Gdansk mi se odmah svidio, ima jedan poseban šarm. Ljudi su prijateljski nastrojeni i pristupačni, a arhitektura je živopisna i zanimljiva. Mješavina je utjecaja raznih zemalja kroz povijest (Nizozemske, Belgije, Njemačke, skandinavskih zemalja) tako ćete šetajući gradom vidjeti mnoge zgrade slične onima u Amsterdamu ili Brugesu jer su mnoge projektirali upravo poznati nizozemski arhitekti. Snalaženje po gradu je prilično jednostavno. Bili smo smješteni u hotelu koji je bio udaljen 10-ak minuta pješice od samog centra do kojeg su vodile Stolarska i Profesorska ulica (cijeli kvart ima ulice nazvane po zanimanjima). Lako pamtljivo i odlično za snalaženje. Glavna ulica starog grada je Dluga ulica i to je i najduža ulica u gradu. Tamo se nalazi gradska vijećnica, povijesni muzej, fontana Neptuna – simbol grada te mnogi restorani i kafići. S vrha tornja gradske vijećnice pruža se predivan pogled na grad koji je bio skoro skroz uništen u 2. Svjetskom ratu te je potpuno obnovljen. S vidikovca se vide mnogobrojni krovovi i zanimljivo je da ne postoje dva ista, svi su izgrađeni različito u rekonstrukciji. Dluga ulica vodi do šetnice uz rijeku Vislu s puno restorana, uličnih muzičara, slikara i terasa barova na kojima se ljudi relaksiraju, uživaju u koktelima i suncu. Od tamo možete i na turističku turu brodom.

najdraze_putovanje_putopis-min

Mi smo našli i svoj omiljeni kafić, u ulici Mariacka koja je posvećena jantaru – „zlatu Baltika“ po čemu je Gdansk također poznat. Odličan muzej za sve ljubitelje povijesti, ali i općenito, koji svakako vrijedi posjetiti je Muzej 2. Svjetskog rata. Moderan, interaktivan i jedan od najvećih muzeja povijesti u svijetu. U gradu je bilo i dosta studenata, jedan lokalac nam je rekao kako im dolazi puno Šveđana studirati medicinu jer im je povoljnije. Hrana u Gdansku mi je bila odlična. Bili smo u puno dobrih i k tome povoljnih restorana. Njihova tradicionalna kuhinja se dosta bazira na ribi, a poznato je njihovo tradicionalno jelo – pierogi (punjena tjestenina). Posjetili smo popularni restoran Mandu, specijaliziran samo za pierogije, gdje smo isprobali sve moguće vrste. U prosjeku bi ručak (predjelo, glavno jelo, desert i piće) za nas troje plaćali 200 poljskih zloti (otprilike 330 kn). Osim hrane i arhitekture, definitivno me oduševila i ta totalno opuštena ljetna atmosfera grada i generalno neki dobar osjećaj koji sam imala tijekom cijelog boravka. Kao da smo Gdansk i ja „stari prijatelji“ iako sam ga prvi put posjetila. Sve u svemu, definitivno odlična ‘city break’ destinacija.

Dajana Car (Perspektiva putovanja) – Kuala Lumpur, Malezija

Iako je teško nadmašiti putovanje na Kubu, to je prije koji mjesec (skoro) uspio Kuala Lumpur, glavni grad Malezije. Osim kulture, hrane, ljudi i Petronas Twin Towersa, koji izazivaju neku posebnu vrstu strahopoštovanja, odabrali smo spomenuti grad zbog njegovog – imena! Da, tko još odabire destinacije prema fora imenima? Uglavnom, kroz grad prolaze dvije rijeke – rijeka Gombak, koja se nekad zvala Sungai Lumpur i rijeka Klang, koja prolazi kroz dolinu Klang, koja pak ima veliku stopu zagađenosti pa kad se trebalo odabrati ime grada, spojili su imena i značenja ove dvije rijeke u Kuala Lumpur, što u doslovnom prijevodu znači “muljevito ušće”. Osim imena, ispostavilo se da ovaj grad ima pregršt super stvari, koje su nam ostale kao jedne od najdražih putničkih uspomena.

perspektiva_putovanja_najdraze_putovanje-min
perspektiva_putovanja_najdraze_putovanje-min

Filip Ćurković – Kijev, Ukrajina

Prije malo manje od godinu dana, bio sam u Kijevu. Prijatelj rekao da ide, meni se svidjela ideja pa mu se pridružio. Dobro da jesam. Kijev i Ukrajina imaju strašno puno povijesti, znamenitosti, a i gastro ponuda je prilično dobra! Engleski još uvijek im nije najjača strana, ali smo se snašli; čak možda bolje na hrvatskom! Grad je ogroman, ali i jako dobro povezan s javnim prometom jer imaju podzemnu, ako se ne varam i tramvaje, autobuse te martuške (kao mini busevi). Bilo je super konačno doći negdje gdje si i s hrvatskom kunom relativno moćan jer su cijene bile otprilike upola cijenama u Hrvatskoj. Vrijeme nam je bilo odlično za sedmi mjesec – toplo, ali ne i prevruće, s ugodnim noćima tako da smo komotno 20+ kilometara dnevno prošetali. Bilo mi je zanimljivo kako su vikendom glavni trg te ulica koja prolazi kroz njega zatvoreni za promet pa tako mnogi ulični zabavljači izađu na cestu te bude jako živo. Najviše me zapravo dojmila ta živost u gradu što nisam očekivao od zemlje iz bivšeg Sovjetskog Saveza, no ugodno su me iznenadili. Primjera radi, nedjelja oko ponoći, a grad je još uvijek prilično pun te je na svakom uglu nekakav festival.

Neću ići u detalje o tome što treba vidjeti, to ću ostaviti vama da istražite kad se odvažite na putovanje u Kijev. Ja sam otišao doslovno bez ikakvih očekivanja, eto, da guzica vidi puta, a ostalo je kao jedna jako lijepa uspomena! I možda ciljajte toplije dane… Nekako sam osjećaja da ne bi bilo dobro zapeti u Kijevu zimi (haha). Također, odite prije nego postane turistička atrakcija. 

filip_curkovic_najdraze_putovanje-min
filip_curkovic_najdraze_putovanje-min

Najdraže putovanje često nije povezano s egzotikom, dalekim destinacijama, kulturnim šokovima… Emocije su ono što svako putovanje čini tako posebnim. Netko je srce ostavio na nekom drugom kontinentu, netko drugi u susjednoj državi. Ali jedno je pravilo – avantura nas može čekati, doslovno, iza svakog ugla. Važno je samo u svaku avanturu zakoračiti otvorenog srca. 

Možda te zanima još putnih tema? Samo nastavi čitati:

  1. putovanja_parovi_svade