Otok Krk je poznat po svojim brojnim pješačkim i planinarskim stazama koje se protežu po cijelom otoku. Već sam par puta otkrivala ljepote ovog poznatog otoka, dalje od plaža i restorana koji poslužuju ukusnu tradicionalnu hranu. No, unatoč brojnom istraživanju raznih planinarskih priručnika nisam se susrela sa stazom koja vodi kroz kanjon Vrženica, sve dok mi dotičan izlet nije ishvalila poznanica planinarka. Nakon što sam vidjela par fotografija, odmah sam poželjela istražiti kanjon i uvalu Vela luka.
Svatko tko voli planinariti na hrvatskim otocima bi barem jednom trebao proći ovu stazu – ona je uzbudljiva, zanimljiva, nudi one najljepše strane krškog terena, a pogledi koji te prate cijelim putem dugo se pamte.
Staza kamp Bunculuka – kanjon Vrženica- uvala Vela luka – kamp Bunculuka
Ova izuzetno zanimljiva staza počinje u mjestu Baška kod kampa Bunculuka. Kako smo mi planinarili izvan sezone, auto smo parkirali pored ulaza u kamp, no svakako treba uzeti u obzir da je možda potrebno parkirati u samom mjestu. Odmah kod dotičnog parkinga je vidljiva markacija za priključak na stazu koja vodi oko kampa. Mi smo se dotičnom stazom vratili do svoje početne točke.
No, kako kamp nije radio prošetali smo niz obalu i nakon kampa se priključili stazi koja vodi uz brojne predivne plaže da bi na koncu došla do plaže Vrženica otkuda je potrebno skrenuti lijevo i ući u kanjon.
Od uvale Bunculuka do uvale Vela Vrženica ima 1,5 km, do završetka kanjona 4 km, a do uvale Vela luka 6 km. Okvirno ova kružna staza uz kratke pauze za odmor i slikanje traje oko 5 sati i tijekom tog vremena se prođe oko 10-ak kilometara. Čini se mala kilometraža za to vrijeme, no imaj na umu da je u pitanju težak teren, krš, bez hlada, a kod Vele luke te čeka najteži dio puta, strmi spust/uspon po suncu i uz ne toliko prijateljski raspoloženo kamenje.
Također imaj na umu da izvora vode nema jer izvan sezone kafići na plažama ne rade. I nipošto se ovom stazom nemoj uputiti ljeti jer nigdje nećeš naći hlada. Osobno smo išli planinariti s malim psom kojeg smo morali malo pogurati u samom kanjonu, ali točke gdje smo se penjali uistinu nisu zahtjevne.
Sami kanjon je uistinu zanimljivo planinarsko iskustvo. Ispred tebe se prostire krš uz pokoji zeleni grm i žute cvjetiće, a iza tebe more kao da propada u kanjon. Svakako u kanjonu pripazi na dvije stvari. To su zmije, ali i mrtve ovce na koje možeš naletjeti unutar samog kanjona. Nije rijetkost da padaju s litica i pri tome nastradaju. Mi smo naletjeli na čak dvije.
Na kraju kanjona stižeš do raskrižja staza. Lijevo je staza koja vodi natrag do kampa, stoga izlet možeš nastaviti tu, a desno se blagim usponom staza nastavlja sve do uvale Vela luka.
Mi smo nastavili svoj put do uvale Vela luka na kojem nigdje nema hlada, što je veoma bitno za istaknuti. Stoga u svako godišnje doba je obavezna krema za sunčanje i kapa. Od raskrižja do uvale ima dva kilometra, a do kampa također dva kilometra.
Staza se nakon kratkog uspona nastavlja uz suhozid, a s desne strane te cijelo vrijeme prati pogled na more.
I onda se samo u jednom trenutku otvori pogled na uvale Vela i Mala luka. I ništa te ne može pripremiti na tako nestvaran prizor, na surovi krš i sve plave i tirkizne nijanse mora – nestvarno, posve nestvarno. Mogao bi sjesti i satima samo gledati u taj prizor. Inače se ljeti do ove uvale stiže brodovima i poprilično je popularna.
I onda pomisliš kako si blizu uvale. I kreneš se spuštati, a spuštanje na kršu i nije tako lagani izazov. Budi oprezan i pazi na svaki korak kako se ne bi slučajno spotaknuo o koji kamen.
Mi smo na samoj plaži napravili dužu pauzu, pojeli svoj ručak i uživali u miru u tišini, šumu valova i toplom proljetnom suncu. Stazu možete nastaviti do uvale Mala luka, no mi smo ovaj put odlučili odmoriti se i ne forsirati nastavak.
Definitivno najteži dio staze jest uspon iznad Vele luka, odnosno povratak istim putem. U većini slučajeva ćeš to odraditi kada sunce već bude toplije, što svakako uspon čini težim. Potrebno je vratiti se istim putem s kojim si došao, nemoj napraviti grešku i pratiti markaciju koja u jednom trenutku uspona pokazuje da ideš ravno, prati onu koja ukazuje da lijevo počinješ s usponom.
Vraćamo se ponovno do raskrižja kod kanjona Vrženica, penjemo se s druge strane iznad njega te uz suhozide nastavljamo svoj put do kampa. U ovom dijelu dobro prati markaciju, mi smo se zanijeli u priči te smo u jednom trenutku zaboraviti skrenuti blago desno te smo tako skrenuli sa staze. Izbijamo iznad samog kampa te do parkinga gdje smo ostavili auto stižemo kod prvih viđenih markacija rano ujutro.
Staza kroz kanjon Vrženica i do uvale Vela luka ubraja se među teže staze na otoku Krku i to zbog terena koji u svakom trenutku traži oprez. Preporučila bih svakako da se na ovaj izlet odvažiš kada već imaš ponešto kondicije, obavezno u gojzericama, te da nastaviš do uvale jer svakako izlet nije poput ako se ne spustiš do Vele luke. Čak i ako ne planiraš prespavati na Krku, često planinarska društva iz Zagreba dolaze na jednodnevni izlet. Važno je imati uza sebe minimalno dvije litre, kapu za glavu i kremu za sunčanje.
Prvo sam mislila da sam najljepši prizor vidjela na stazi od Obzove do Baške. Onda sam se popela na Mjesečev plato. No, ova staza mi je zasjenila sva dosadašnja iskustva na Krku.
Provjeri još postova o otoku Krku:
