Park prirode Učka nudi mnogobrojne staze koje su prilagođene za iskusne planinare, ali i one s manje kondicije koji žele samo provesti dan u prirodi. Učka je bogata i povijesnim i prirodnim znamenitostima, a jedna staza na izuzetno zanimljiv način spaja obje strane i tako pruža poseban doživljaj boravka u prirodu. U pitanju je povijesno-mitska staza Trebišća-Perun koja prati život i običaje starih Slavena.
Iznad Mošćeničke drage proteže se dubok i tajnovit klanac koji skriva stoljetnu povijest koju možeš istražiti prateći markacije staze Trebišća-Perun. Kako na službenim stranicama parka prirode Učka piše ovaj dio planine je imao posebno značenje za prve slavenske doseljenike na Kvarner. Danas se zna kako je to područje bilo odabrano za pozornicu njihovim najsvetijih vjerovanja, mjesta gdje su se odvijala mitska zbivanja na kojima je počivao ciklus života te prirodne mijene koje su bile od životne važnosti.
“Mitsko-povijesna staza Trebišća-Perun pokušaj je da vam se približi tko su zapravo Slaveni, što danas znamo o tome odakle su i zašto su došli na ovo područje te kakva su bila vjerovanja prema kojima su krojili život svoje zajednice. Biti već vam izložena uzbudljiva priča o tome kako su tragovi te drevne prošlosti preživjeli tisućljeće nemirne povijesti da bi danas, djelić po djelić, bili sastavljani u onom što znamo o svetoj prirodi ovog prostora. Uz mitsku dimenziju ovog prostora bit će vam izložene izuzetne ljepote ovog prirodnog krajolika te uspomene na težak, ali slikovit nekadašnji život ljudi ovog kraja”, piše u službenoj brošuri ove staze.
Gdje počinje povijesno-mitska staza Trebišća-Perun?
Postoje tri različite početne točke ove staze. Bazno staza započinje u središtu Mošćeničke drage kod kružnog toka gdje ujedno možeš i vidjeti ploču staze, ali i znakove koji upućuju prema pojedinim mjestima. Ako imaš želju pješačiti kroz rubna naselja ovog mjesta, auto možeš parkirati tu.
Mi smo na kružnom toku skrenuli desno prema naselju sv. Petar s lijeve strane klanca i autom se odvezli do mjesta gdje staza lijevo skreće s cestice i počinje se uspinjati uz klanac. To mjesto se nalazi prije skretanja za Kuk/Sučići i postoji par parkirnih mjesta. Stazi se možeš priključiti i iz Mošćenica kod sv. Andrije.
Prilikom istraživanja ove staze, pronašla sam na par postova gdje je ekipa odradila kružnu stazu koju je startala u Mošćeničkoj dragi, a završila u Mošćenicama. To nije loša opcija ako se ne želiš vratiti istim putem, no tu nastaje problem organiziranja prijevoza do automobila.
Također iz sela Trebišća postoje ploče na kojima piše “Mošćenička draga povratak” koja vodi preko druge strane klanca i spušta se do samog naselja. Ako si ostavio auto gdje i mi, nemoj se vraćati ovom stazom. Na putu smo ujedno uočili i ljudi koji su se autom odvezli sve do sela Potoki, no to ne bih preporučila zbog uske asfaltirane ceste i mogućnosti da gore ne bude slobodnog mjesta za parkiranje.
Sijecanje staze do Podosojne peći
Oko 15-ak minuta prije sela Potoki uočit ćeš s lijeve strane markaciju koja skreće sa staze i vodi u šumu. Mi smo automatski skrenuli na nju vjerujući kako je do naša prvotna staza, no ispostavilo se da je slijepa markacija na kojoj smo “izgubili 40 minuta”.
No, ako imaš vremena i nigdje ti se ne žuri, skreni sa staze jer je priroda kao iz nekog fantasy filma, a na kraju te vodi do Podosojne peći koja se nalazi u špilji. U pitanju je važan arheološki lokalitet koji je nađen u pećini na 335 nadmorske visine. Smatra se kako su pećinu povremeno posjećivali i koristili lovci kao sklonište u srednjem kamenom dobu, a čovjek je u dotičnoj špilji počeo češće boraviti tijekom srednjeg brončanog doba kada su i osnovana brojna naselja u okolici. Na ovom dijelu staze ćeš također naći i na ostatke zapuštenog srednjovjekovnog kamenoloma.
Bajkovito selo Potoki
Prvo naselje na koje susrećemo na stazi jest naseljeno selo Potoki gdje se ujedno susrećemo i s prvom pločom staze. Ona nas uči da je brdo Perun dobilo ime prema drevnom slavenskom bogu Perunu. Osim samog brda u bližoj okolici su također pronađeni lokaliteti koji su dali naslutiti svetu prirodu ovog područja.
Selo Potoki je svoje ime vjerojatno dobilo po pritokama tzv. Potočinima koji se na tom području ulijevaju u Potok. Zapravo je u pitanju selo koje je poprilično raštrkano te se nastavlja i s druge strane klanca. Potočani su se bavili prvenstveno poljoprivredom i stočarstvom, ali bili su vješti i kao kovači, bačvari, stolari i graditelji suhozida.
Sredinom 20. stoljeća živjelo je 80 stanovnika u ovom selu, no za vrijeme Drugog svjetskog rata je selo doživjelo istu sudbinu poput većine naselja tog područja – bilo je spaljeno, a dio mladih su odvedeni u logore. 1974. Potočani su u Detanima podigli spomen-ploču.
Ravno nastavljamo našom stazom koja će nas odvesti do sela Trebišća, no u Potokima postoji i staza s kojom se možeš vratiti do Mošćenice.
Napušteno selo Trebišća – mitsko mjesto starih Slavena
Od Potoka do Trebišća je potrebno oko 30 – 40 minuta lagane i ugodne šetnje. Uskoro stižemo do upečatljivog ulaza u područje nenaseljenog sela, poznatog u povijesti kao mlinarski zaseok Trebišća. Ovo mjesto je posebno zbog svog položaja, nalazi se duboko u klancu do kojeg tijekom četiri zimskih mjeseci sunce ne dopire.
Kako piše na poučnoj ploči u ulazu u selo, naziv ovog mjesta trebamo potražiti u mitologiji. Smatra se da se “trebišće” može tumačiti i kao “krčevina”, no “treba” je drevna slavenska riječ za žrtvu prema čemu bi “trebi-šća” bila mjesta za njezina prinošenja.
Iznad ovog naselja se nalazi vrh Perun, a stijena znakovita naziva Voloski kuk, ukazuje na to kako su slavenski doseljenici u ovo područje smjestili svoj mit o stablu svijetu i dva suprotstavljena boga koja ga nastanjuju.
Stoga ovaj krajolik možemo protumačiti na sljedeći način. Duboko u kanjonu se nalazi korijen svetog stabla oko kojeg je obavijena zmija Veles, a u brdu je krošnja gdje je Perunov dvor. Smatra se kako je ovo naselje bilo granica između dvaju svjetova, odnosno mjesto sukoba dvaju bogova.
Nekoć mitsko mjesto, napušteno je nakon Drugog svjetskog rata, no kako se nalazi na zabačenom mjestu, ostalo je netaknuto, jedino priroda djeluje na ruševine. Nekoć je ovo mjesto bilo žila kucavica kraja što može zahvaliti postojanju mlina.
Na ovoj lokaciji dolazi do križanja staza. S jedne strane se staza nastavlja do vrha Perun, s druge vodi do Mošćenice te postoje dva povratka do Mošćeničke drage. Ako odabereš onaj koji je naznačen na ploči, računaj da on vodi s druge strane klanca i neće te odvesti do početne točke. Naravno, ovo samo vrijedi ako si parkirao auto gdje smo i mi.
Nažalost, mi nismo imali sreće s vremenom koje se iznenadno promijenilo te je ukazivalo na veliko nevrijeme koje bi nas dočekalo na samom vrhu. Stoga smo odlučili pauzu napraviti upravo u mitskom selu te se istom stazom vratiti natrag.
Inače staza završava na vrhu Perun do kojeg je potrebno oko sat vremena hodanja tijekom kojih se okvirno prođe oko 2.5 kilometra. Možeš dodati još pokoji kilometar ako skreneš sa staze do spomenute stijene Voloski kuk te se vratiti natrag na stazu i nastaviti do vrha.
Od Trebišća do Voloskog kuka je potrebno oko 40 minuta, odnosno oko kilometar, od Voloskog kuka do Petrebišća oko 50 minuta, odnosno oko 1.5 kilometra, te od Petrebišća do vrha Perun oko 40 minuta, odnosno oko 1.5 kilometar (podaci preuzeti sa službene brošure).
Zašto odabrati mitsko-povijesnu stazu Trebišća-Perun?
Ova staza na izvrstan način kombinira drevne priče, mitove, povijest i prirodne ljepote stoga je svaki dio staze zanimljiv iz raznih razloga. Staza je prvenstveno turističko-poučnog karaktera. Do samog Trebišća je staza izrazito jednostavna i lagana za snalaženje stoga je prikladna i za obitelji s manjom djecom te osobe koje nemaju puno kondicije ni planinarskog iskustva.
Kako, nažalost, nismo išli do samog vrha, nisam upoznata s terenom koji se nastavlja nakon sela, no sudeći prema izvorima na internetu, težina staze ostaje jednaka kao i prije. Jedino trebaš uzeti u obzir kilometražu i jesi li u kondiciji da je prođeš.
Korisne informacije za mitsko-povijesnu stazu Trebišća-Perun
- Početak staze: Mošćenička draga (kod rotora), Mošćenice (kod sv. Andrije), nakon naselja sv. Petar (tu smo mi krenuli)
- Parking: svugdje moguć, ovisno o polaznoj točki“
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: okvirno cijela staza ima oko 14 kilometara, mi smo prošli stazu do sela Trebišća + Podosojna peć i natrag za dva i pol sata aktivnog hoda, odnosno prešli smo oko sedam kilometara —> cijelu rutu na Google mapsima provjeri ovdje
- Za koga je prikladna staza: Staza nije tehnički zahtjevna, prikladna je za sve uzraste i kućne ljubimce, nije potrebno prethodno planinarsko iskustvo, no uzmi u obzir dužinu staze. Stoga ako nisi u kondiciji odradi samo jedan dio, poput, primjerice, dijela staze koju smo mi išli. Napomena – do Podosojne peći staza vodi strmije uz mnogo kamenja i korijenja
- Postoji li mjesto za hranu i piće? Izvor vode postoji u selu Potoki i Trebišća, ugostiteljskih objekata nema
- Oprez! Prije polaska na stazu odaberi rutu koja ti se čini najzanimljivijom —> sve rute provjeri u službenoj brošuri ovdje
U potrazi si za zanimljivim stazama u okolici Rijeke? Prouči ove:
