“Omiška Dinara nije velika ni prostrana planina, ali zbog strmih stjenovitih strana ostavlja dojam na svakoga tko se nađe u njenom podnožju”, napisao je Alan Čaplar u svojoj knjizi “Hrvatske planine”. No, ne samo u podnožju – pogledi s vrha Omiške Dinare jednako su nezaboravni. Vodim te na planinarsku stazu do najvišeg vrha Kula.
Omiška Dinara, kao što i samo ime govori, nalazi se iznad Omiša, koji se upravo zbog svog položaja ubraja među najslikovitije gradove na našoj obali. Tomu pridonosi i ušće Cetine, a Omiš je zanimljiv i zbog svoje gusarke povijesti.
Mala povijest Omiške Dinare
Omiška Dinara je zapravo nastavak Poljičke planine i spoj prema Biokovu (na koji se pruža fantastičan pogled s vrha, ali i o tome kasnije). Nekoć su te dvije planine činile jedinstveni masiv, no Poljičku planinu i Omišku Dinaru razdvojila je upravo rijeka Cetina.
Iznad grada na strmoj stijeni nalaze se ruševine dvaju tvrđava – Mirabela i Fortica s kojih se također pruža divan pogled na Omiš i okolicu. Do Fortice vodi poznata Omiška ferrata, a do ove utvrde možeš doći i planinarskom stazom. Mi smo Forticu ostavili za neke druge planinarske avanture te smo se uputili do vrha Kula koji se nalazi na 863 metara nadmorske visine.
Planinarska staza Borak (selo Čečuci) – planinarsko sklonište Omiška Dinara – vrh Kula
Ova planinarska staza započinje iza naselja Borak, točnije nakon sela Čečuci. Iz centra Omiša silazimo s magistrale te ulazimo u ulicu naziva Put Borka. Cesta je uska i zavojita, a automobil je moguće parkirati na njenom samom kraju podno strmih stijena Omiške Dinare.
Sami uspon započinje kod sela Čečuci gdje ujedno nailazimo na smjerokaz prema vrhu na kojem piše vremensko trajanje samog uspona. Što se tiče trajanja staze do samog vrha, na internetu pišu razne informacije koje se ne poklapaju s dotičnom pločom na kojom piše dva sata. Istina je negdje između, kao inače u životu.
Nama je osobno trebalo 1.40 h do samog vrha, pri tome smo si uzeli vremena za fotografiranje te smo hodali prosječnim tempom. Osobno smatram da je sve ispod toga čista jurnjava, a ova staza to ne zaslužuje. Prizori su toliko lijepi da treba povremeno zastati i diviti se prirodi.
Staza prolazi kroz selo i kroz ostatke nekadašnjih suhozida, vodi desnim rubom šume te se uz ujednačeni strmi uspon za sat vremena stiže do planinarskog skloništa Omiška Dinara. Ovim dijelom staze se cijelo vrijeme pruža nezaboravan pogled na Omiš i njegovu okolicu. Imaj na umu da do skloništa cijelim putem staza ide poprilično strmo.
Planinarsko sklonište Omiška Dinara, poznato i kao Luda kuća, savršeno je mjesto za predah prije uspona do vrha ili nakon. Također s lijeve strane skloništa postoji izvor vode.
Nastavljamo put prema vrhu s lijeve strane. Ponovno nas čeka strmi uspon, a najstrmiji dio je potpomognut konopom. Stižemo do nešto lakšeg dijela staze te izbijamo na sami hrbat Omiške Dinare. Staza dalje s kamena na kamen vodi do najviše vrha.
Ova planinarska staza je prepuna predivnih prizora, no ništa te ne može pripremiti na pogled koji se pruža s vrha Kula. Vidik se pruža na more, otok Brač, dolinu Cetine i Poljica, Mosor… I onda ugledaš Biokovo. Kako smo planinarili za vrijeme zime, vršni dio Biokova je bio pokriven snijegom što je uistinu nezaboravna slika.
Sami vrh je označen jednostavnim drvenim križem i kamenom kupom, a upisna knjiga i žig se nalaze odmah pored.
Za uživanje u pogledu treba si uzeti vremena. Mi smo izdržali onoliko dugo koliko nam je bura dopustila (čitaj do trenutka smrzavanja prstiju) te smo se uputili natrag istom stazom. Dobra vijest je što podno vrha postoji klupica s pogledom na Omiš gdje je moguće sjesti i odmoriti čak i kada puše bura.
Spuštanje očekivano traje kraće te nam do početne točke treba malo više od sat vremena. Posebno je zanimljivo spuštanje nakon planinarskog skloništa jer se cijelim putem pruža divan i nesmetan pogled na Omiš.
Ovaj planinarski izlet možeš dodatno nadopuniti stazom koja kod naselja Borak vodi do Fortice. Ulazak na stazu je nešto niže od parkinga (ako si auto ostavio netom prije sela Čečuci). U “Planinarskom vodiču po Hrvatskoj” Alana Čaplara piše kako je do Fortice potrebno 45 minuta hodanja.
Zbog zimskih uvjeta, čitaj jake bure i naglog pogoršavanja vremena, mi smo se uputili do auta te Forticu ostavili za neke druge avanture.
Osobno me staza do vrha Kula na Omiškoj Dinari ugodno iznenadila. Unatoč tome što sam očekivala nezaboravne poglede, niti jedna fotografija me nije mogla pripremiti na prizore. Osim toga je staza raznolika te u niti jednom trenutka nije monotona. Zbog svega toga se izlet na Omišku Dinaru pretvara u divno planinarsko iskustvo.
Korisne informacije za stazu Borak (Čečuci) – vrh Kula:
- Početak staze: selo Čečuci
- Parking: uz makadamsku cestu prije početne točke staze
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Sveukupno staza traje oko tri sata, a duga je oko 5.2 km, cijelu rutu na Google mapsima možeš pogledati ovdje
- Za koga je prikladna staza: Staza je prikladna za planinare s kondicijom, traži malo tehničke spretnosti (dio nakon planinarskog skloništa). Uspon je skoro cijelim putem strm. Sa starijom djecom je moguće doći do planinarskog skloništa i vrha, no ne bih savjetovala s mlađim klincim ići do vrha. Prikladna za kućne ljubimce.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Za hranu ne postoji, kod planinarskog skloništa postoji izvor vode
- Oprez: Imaj na umu da je uspon strm, na dijelovima se hoda s kamena na kamen te nigdje nema zaklona od sunca. Zimi zna puhati bura, dok tijekom ljetnih mjeseci trebaš uzeti u obzir visoke vrućine.
A nakon Omiške Dinare, istraži kružnu stazu na Kozjaku:
