Jedna od vodećih grešaka koju rade planinari početnici jest odabir planinarske staze. Najčešće se dogodi da je odabrana staza prezahtjevna, ne samo u kondicijskom smislu nego i tehničkom, ali i po pitanju snalaženja na terenu.
Zašto planinari početnici biraju krivu planinarsku stazu?
Brojni su razlozi zbog kojih planinari početnici biraju krivu stazu, a najčešće za to možemo kriviti precjenjivanje vlastitih sposobnosti, kako fizičkih, tako i psihičkih.
Zašto bih ja sad trebao ići na neku tamo poučnu stazu koja traje dva sata? Pa nitko ne ide tamo. Idem odmah udariti 15 kilometara, Velebit, neki krš, možda da odem na Klek, Risnjak, a vidio sam i kako je lijepo na Samarskim stijenama…
Ovakvo razmišljanje nije rijetkost. Htjeli bi odmah na početku vidjeti sve te poznate lokacije te uživati u nezaboravnom pogledu s nekog popularnog vrha. Uz to mediji najčešće pišu o razvikanim stazama koje u većini slučajeva predstavljaju izazov za početnike. Rijetko kada ćeš pročitati o poučnoj stazi na Risnjaku, no zato već znaš kako izgleda pogled s vrha.
Ako u svoje prve planinarske pohode ne ideš s planinarskim društvom, nisi fizički aktivan niti pretjerano boraviš u prirodi, trebaš pomno odabrati svoje prve planinarske staze.
Zašto u početku trebaš odabrati lagane planinarske staze?
Planinarenje nije samo nabijanje kilometara niti skupljanje uspona na vrhove, ono je i uživanje u prirodi i društvu. Stoga za početak biramo laganije staze kako bi uživali, a ne se toliko fizički izmorili da ne možemo stajati na nogama.
Uz to prilikom prvih pohoda učimo kako pratiti markacije, namjestiti ruksak, isprobavamo gojzerice, organiziramo hranu i piće, planiramo pauze – sve su to bitne stavke planinarskog izleta. Kada smo sigurni da znamo čitati oznake na stazi, da se znamo orijentirati te se osjećamo sigurno u vlastitim gojzericama, spremni smo za veće izazove.
Kao što u teretani ne možemo odmah dizati veliku kilažu, tako i u planinarenju ne možemo na početku prijeći kilometre i kilometre uspona na teškom terenu. Idemo postepeno, stječemo kondiciju i prije svega planinarsko iskustvo.
Kako odabrati planinarsku stazu?
Prilikom odabira planinarske staze gledamo više stavki, no najvažnije je obratiti pozornost na kilometražu, nadmorsku visinu i vrstu terena.
Već smo prije naučili kako čitati oznake za težinu planinarskih staza (ako nisi apsolvirao tu lekciju, ponovi je ovdje). Planinarske staze se kategoriziraju prema kondicijskoj i tehničkoj zahtjevnosti te visinskoj razlici.
Potpuni početnici biraju siguran teren, uređenje šetnjice ili poučne staze te počinju s K1 (manje od pet sati hodanja), T1 (hodanje bez upotrebe ruku i pomagala) uz što manju visinsku razliku.
Nakon pokojeg izleta u sigurnim i provjerenim uvjetima, možemo promijeniti vrstu terena (primjerice iz šume otići na krš) te iskusiti hodanje uz povremenu upotrebu ruku (T2) te uz K1 kondicijsku zahtjevnosti, znači ponovno manje od pet sati hodanja.
Sada smo već spremni za duže planinarske staze te se možemo odvažiti na K2 (pet do sedam sati hodanja), te uz veću visinsku razliku.
Nakon toga slobodno biraj zahtjevniji teren, T3 (povremeno penjanje uz upotrebu ruku i pomagala) kako bi vidio koliko ti se sviđaju izazovnije staze na kojima se na pojedinim dijelovima penjemo (tko zna možda na koncu budeš išao samo na ferrate).
Znači, planinarsku stazu biramo prema sebi i prema svojim suplaninarima, a ne prema tome što je pojedina destinacija baš sada pravi hit.
Doslovno ćeš shvatiti kako na svakom pojedinom planinarskom izletu naučiš nešto novo, o sebi, o prirodi, o snalaženju…
Sa svakom naučenom lekcijom spreman si na veće izazove i nove planinarske avanture. Koliko god tvoja nova avantura bila lagana ili teška, najvažnije je da tijekom cijelog izleta staviš sigurnost na prvo mjesto. I da, naravno, uživaš u svemu što te okružuje.
Nastavi čitati još korisnih postova iz Planinarskog vodiča za početnike:
