Jedan od glavnih izazova prilikom organizacije planinarskog izleta nije samo odabir i slaganje planinarske staze nego i pakiranje ruksaka za planinarenje. Kada na jednom mjestu posložimo što nam je sve potrebno, često nam mrak padne na oči. Kako je uopće moguće spakirati toliko stvari i kako bi uopće s takvim ruksakom trebali hodati? Tajna leži u pametnom i racionalnom pakiranju planinarskog ruksaka.
Točno se sjećam svojih prvih planinarskih izleta u sklopu opće planinarske škole. Ruksak je bio malen, a stvari je bilo još manje. Ipak večer pred prvi izlet bila sam izvan sebe. Što da radim s jaknom? Kamo da stavim vodu? Maramice? Hranu? Štapove?
Posložila sam nekako svoj planinarski ruksak prateći osnovna pravila. I što se dogodilo? Iznenadno je zahladilo, a ja sam na dno ruksaka stavila jaknu. Morala sam izvaditi sve moguće stvari kako bih došla do samo jedne. Iz izleta u izlet postepeno sam učila na vlastitim greškama i danas bez pretjeranog razmišljanja spakiram svoj planinarski ruksak u samo par minuta. A nekad i manje.
Ne nosi sa sobom nepotrebni višak
Prvo i osnovno pravilo je da nikad sa sobom ne vučeš nepotrebne stvari – njih uvijek ostavi doma. Postoje osnovne stvari bez kojih se ne ide na planinarski izlet, ali postoje i one koje nosimo sezonski, za pojedine terene ili su u pitanju individualne potrebe.
Znači, nepotrebno je nositi dvije jakne (deblja kad je baš hladno, tanka da se nađe…), vreću za spavanje izvadi ako ideš na jednodnevni izlet, staklene boce zamijeni plastičnim ili mijehom, imaj jednu, a ne tri rezervne majice…
Naravno, svaki planinar zna za sebe bez čega ne ide na izlet, a bez čega može. Netko voli popiti pivo na vrhu, dok netko drugi preferira skuhati kavu. No, ne trebaš nositi i jedno i drugo sa sobom. Ovo pravilo se posebno odnosi ako ideš na duže i teže staze ili višednevne izlete.
Za početak raspodijeli sve potrebne stvari
Prije nego uopće kreneš pakirati planinarski ruksak, bitno je raspodijeliti sve potrebne stvari i svrstati ih u pojedine skupine.
Stvari dijelimo prema više kriterija. Osnovna podjela je na lagane, srednje teške i teške stvari. Nakon toga postoji podjela prema namjeni stvari – hrana, tehnička oprema i rezervna odjeća. I za kraj tu je podjela prema najčešće i najmanje korištenim stvarima.
Kako to izgleda u praksi?
Na jedno mjesto stavi sve stvari koje planiraš nositi. Raspodijeli ih za početak prema težini. U većini slučajeva težina odgovara i namijeni. Primjerice, šator i pribor za pripremu jela spadaju u tehničku opremu i koristit ćeš ih samo navečer. Higijena, poput role WC papira, vlažnih maramica, četkice za zube i slično, iste su težine i imaju istu namjenu.
Nakon što si razvrstao stvari, razmisli dobro što ćeš od postojećih najčešće koristiti. Tu se u većini slučajeva ubraja mobitel, maramice, sunčane naočale, krema za sunčanje, u mom slučaju kapi za oči i balzam za usne. Sve ovisi o tvojim vlastitim potrebama.
Uvijek je dobro stvari pakirati u vrećice kako se ne bi smočile u slučaju kiše. To se posebno odnosi na rezervnu odjeću, eventualnu tehniku i vreću za spavanje. Što god ne možeš staviti u vrećice, pokušaj maksimalno zaštiti. Uz to ako su prema potrebi slične stvari spakirane zajedno, lako ćeš doći do njih izvlačeći vrećicu.
Kako slažemo stvari u planinarski ruksak?
Nakon što si raspodijelio stvari, odvojio što nosiš, a što ne, vrijeme je za igranje Tetrisa. Prije svega trebamo dobro raspodijeliti teške stvari i ispuniti dno ruksaka.
Na samo dno ruksaka ne idu preteške stvari, preferiramo mekano dno koje će amortizirati eventualno udarce sile tijekom izleta. Također na samo dno stavljamo stvari koje će nam najmanje ili nam uopće neće trebati ili ih izvlačimo tek navečer. Znači rezervna odjeća u vrećici, ručnik i vreća za spavanje stvoreni su za dno ruksaka.
Slijedi raspoređivanje teških stvari. Težište ruksaka se treba nalaziti što bliže kralježnici te padati na bokove, a ne ramena. Najteže stvari raspoređujemo na područje između lopatica i pupka, što bliže kralježnici. Ovo je bitno kako nas ruksak ne bi vukao unazad, a to će se dogoditi ako su teške stvari složene što dalje od kralježnice.
Također ne želimo da nam sva težina ruksaka pada na ramena nego na bokove. Ovo je i sigurnosno pitanje jer na težem terenu gdje trebamo koristiti pomoć ruku za penjanje, ne želimo da nas ruksak vuče nazad ili ako je težina raspoređena na vrh, preko glave.
Nakon što smo napravili sigurnu i udobnu bazu slijedi Tetris slaganje opreme. U ovom trenutku je bitno razmišljati što ćemo češće koristiti i što nam treba biti nadomak ruku. Primjerice, u slučaju iznenadne kiše želiš biti u mogućnosti odmah izvaditi kabanicu, a ne kopati po ruksaku. To se isto odnosi na jaknu.
Kada je hrana u pitanju pripazi da je prilikom slaganja ne zgnječiš. Ona, primjerice, ne mora biti odmah nadomak ruku jer ćemo ručak/večeru jesti tijekom pauze, no dobro je međuobroke, kao što su energetske pločice, orašasti plodovi i ušećereno voće, staviti na mjesto gdje u hodu možemo doći do njih.
Za manje i lakše stvari koje su nam češće potrebne koristimo male džepove i pretince. Osobno u većem prednjem džepu svog ruksaka držim najpotrebnije lijekove i higijenske potrepštine koje su se meni pokazale kao bitne. Tu ubrajam, primjerice, kremu sa zaštitnim faktorom u sticku, tablete protiv gastritisa i glavobolje, vlažne i obične maramice, krema protiv uboda i uloške. U tom džepu držim futrolu za sunčane naočale, energetske pločice te zimi rukavice i kapu.
Kapica ruksaka je također veoma koristan dio, no često je planinari pretrpaju jer je odmah nadomak ruku. Unutarnji dio kapice izvrsno će poslužiti za vrednije stvari, poput novčanika. Vanjski dio je idealan za lagane, ali krajnje potrebne stvari. Osobno u unutarnjem džepu držim planinarsku obilaznicu, naglavnu lampu, džepni nožić i kabanicu od ruksaka. U vanjskom džepu najčešće završi pasja uzica, još jedan paket maramica (nikad dovoljno maramica) i na kraju izleta vrećica sa smećem kako bih ga odmah bacila kada dođem u civilizaciju.
Većina ruksaka ima dva manja pretinca koja služe za bocu, štapove, cepin… Preferiraj s bočne strane držati manju bocu vode iz koje piješ (ako ne koristiš mjehove ili boce s cjevčicama), a ne držati litru i pol te tako vući ruksak na jednu stranu. Štapove uvijek spremaš potpuno sklopljene. Vodeći je savjet držati ih s vrhom prema dolje kako ne bi ozlijedili druge ljude, no pojedini planinari preferiraju držati ih prema gore u slučaju pada kako ne bi ozlijedili donji dio tijela. Osobno vrhove štapova držim prema dolje.
Pravilo je da ništa ne bi trebalo visiti s ruksaka kako ne bi negdje zapeli, oštetili opremu ili se ozlijedili. No, nekad je to teško izbjeći, pogotovo ako nosimo podlogu za spavanje koja se stavlja na samo dno ili sa strane, ovisno o ruksaku. Meni osobno uvijek visi lagana gumena posudica za vodu za psa jer mi uvijek treba biti pri ruci, a korištena je još mokra za spremanje u unutrašnjost ruksaka. No, to se mijenja ovisno o terenu. Ako mi smeta, stavim je u vanjski džep.
Kako pakiram svoj planinarski ruksak?
Osobno posjedujem tri planinarska ruksaka – onaj za jednodnevne izlete, jedan za dva do tri dana i veći ruksak za duža putovanja. Najčešće, ovisno o opremi i godišnjem dobu, koristim prva dva. Stoga mi se većinski dio opreme već nalazi u ruksaku te trebam spremiti samo ostatak stvari.
Na dnu mog ruksaka uvijek se nalazi rezervna odjeća i ručnik iznad kojih ide konop. Na mekano dno što bliže kralježnici idu boce vode i/ili termosica te kuhalo. Oko njih slažem ostatak stvari, poput hrane i jakne. U vanjskim pretincima se nalaze lijekovi i higijenske potrepštine, u kapicama kabanice, naglavna lampa, džepni nožić, planinarske obilaznice, rukavice za penjanje… Osobno mi se pokazalo izuzetno praktično u unutarnjem džepu uz kralježnicu držati gamaše koje su mi nadomak ruku, ali mi ipak nisu tako hitne niti uvijek potrebne.
Naravno, ovisno o ruksaku, terenu i trajanju izleta, mijenja se i djelomično sadržaj i način pakiranja. Vreća, podloga i jastuk za spavanje nosim u većem ruksaku za višednevne izlete, vrećica s higijenskim potrepštinama je tada veća jer nosim četkicu za zube i pastu, kremu za lice, a i odabir hrane je drugačiji. Ako kuhamo na višednevnim izletima, nosi se veća posuda, lončići i pribor za jelo.
U početku je dobro uzeti si vremena i organizirano spakirati ruksak. Moj savjet je ne vaditi sve stvari iz ruksaka nakon završetka izleta. Kabanica, naglavna lampa, rezervna neiskorištena odjeća, rukavice, kapa i slične stvari bit će nam potrebne i tijekom idućeg izleta. Tako si skraćuješ vrijeme spremanja.
Prilikom pakiranja planinarskog ruksaka dobro je slijediti osnovne savjete, prvenstveno one koji se tiču težišta ruksaka. No, to ne znači da se trebaš slijepo pridržavati svih pravila. Vlastito iskustvo će ti pokazati gdje trebaš držati pojedine stvari. Netko je, poput mene, zimogrozan te će topla jakna uvijek biti pri ruci. Netko planinari sa sunčanim naočalama, netko bez. Netko troši brdo maramica (kriva sam), a netko jedan paket mjesecima nosi u ruksaku.
Važno je pridržavati se bitnih i korisnih osnova, a ostalo je prilagođavanje vlastitim potrebama i navikama.
Nastavi čitati još priča iz Planinarskog vodiča za početnike:
