Mosor je krševita dalmatinska planina koja se nadmoćno nadvija između Splita i Omiša. Najviši vrh ove poznate planine je Veliki Kabal koji se nalazi na 1.339 metara nadmorske visine, a ukupno je Mosor dug 25 kilometara. Glavni greben se dijeli na tri dijela – zapadni, središnji i istočni dio Mosora. Mi smo se jedne proljetne subote odlučili popeti na najviši vrh istočnog Mosora, točnije na vrh sv. Jure, poznat i kao Kozik, koji se nalazi na 1.310 metara nadmorske visine. 

Mnogi upravo vrh sv. Jure smatraju najljepšim vrhom Mosora, a kada smo čuli da pogled uistinu oduzima dah, odlučili smo da upravo Kozik bude naš prvi susret s ovom dalmatinskom planinom. 

mosor_greben

Tri cjeline planine Mosor

Greben Mosora se dijeli na tri dijela. Zapadni dio Mosora čini greben od Klisa do Ljubljanjskog prijevoja, a najviši vrhovi su Debelo brdo, Plišivac i Kunjevod. Središnji dio, koji je ujedno i najposjećeniji i najviši dio ove planine, je onaj oko istaknutog grebena, a tu se ističu dva vrha – Ljubljan i V. Kabel. Istočni dio Mosora pruža se od prijevoja Ljuto kame sve do rijeke Cetine, a tu su poznati vrhovi Botajna, Sv. Jure (Kozik) i Lišnica. 

mosor_sveti_jure

Ponosna Poljička knežija

Mosor nije poznat samo kao omiljena planinarska destinacija, poznat je i zbog svojih ponosnih stanovnika. Naime, u srednjem vijeku su njihovi preci osnovali originalnu državu poznatu po imenu Poljička knežija. Ime je nastalo zbog brojnih malih polja. Kako piše Alan Čaplar u svojoj knjizi “Hrvatske planine” Mosor se kroz tu malu državu protezao poput kralježnice, oko koje se poredalo 12 seoskih općina, svaka sa svojim knezom.

mosor_mirov_pu

Smatra se kako je Knežija osnovana u 11. stoljeću, imala je svoje vlastite zakon koji su bili poznati kao Poljički statut, veliko vijeće i velikoga kneza koji se birao na godinu dana. 

Svoju autonomiju je Poljička knežija uz pomoć svojih stanovnika zadržala sve do krvave bitke pokraj Strožanca 1807. kada ju je porazila Napoleonova vojska. 

Kružna staza istočni dio Mosora: Dubrava – Mirov put – sv. Jure (Kozik) – Tepla pola – Dubrava

Najkraći uspon do najviše vrha istočnog dijela Mosora počinje u selu Dubrava do kojeg možeš doći automobilom ili pak javnim gradskim prijevozom iz Splita. Kod posljednje stanice autobusa, odnosno kraja sela gdje završava asfaltirani put, možeš parkirati automobil. Ako želiš možeš se makadamskim putem odvesti još koji metar i tamo ostaviti auto. 

mosor_dubrava
Križanje staza

Postoje dvije staze do sv. Jure iz sela Dubrava. U pitanju je staza naziva Tepla pola te takozvanog Mirov put, odnosno staza preko izvora Studenac. Mi smo se odlučili za kombinaciju te smo za uspon odabrali Mirov put, dok za spuštanje stazu Tepla pola. Oba puta su izrazito strma (pri tome stvarno mislim izrazito) i savladavaju visinsku razliku od skoro 800 metara. 

Definitivno popularnija je staza Tepla pola iz jednog jednostavnog razloga – laganija je. Ona je također izrazito strma i za nju je potrebna dobra kondicija, no na njoj ćeš u rijetkim slučajevima koristiti pomoć ruku. 

mosor_mirov_put
Početak Mirovog puta

S druge pak strane tu je Mirov put koji je jednako strm, no puno teži. On ne traži samo dobru kondiciju nego i tehničku vještinu jer ćeš veliki dio staze koristiti pomoć ruku penjajući se preko strmih stijena te ovim putem izbijaš odmah podno vrha. 

Mi smo te subote tražili izazov te smo odabrali Mirov put do samog vrha na kojem smo više puta preklinjali tu odluku. Međutim kada smo stigli do vrha bili smo sretni i ponosni na ostvareni uspon. No, to inače tako biva kod težih planinarskih uspona, preklinješ dok traje, ali si ponosan i zadovoljan kada stigneš do samog vrha.

mosor_mirov_put

Nakon što ostaviš selo Dubrava iza sebe i uputiš se makadamom, uskoro stižeš do križanja gore navedenih staza. Ovisno o tvojoj kondiciji i planinarskom iskustvu, odaberi stazu za uspon. Staza Tepla pola se odvaja nešto ranije od makadamske ceste lijevo, dok za Studenac, odnosno Mirov put, staza nastavlja ravno. 

Staza Studenac/Mirov put

Dok hodamo ravnim dijelom staze, ispred nas se moćno nadvija Mosor i vrh sv.Jure. Kada stižemo do izvora Studenac, skrećemo lijevo i počinjemo sa svojim usponom stazom Mirov put koja je dobila ime po jednom planinaru. 

Prvi dio uspona je strm i potrebno je pripaziti na sitne kamenčiće preko kojih se lako poskliznu gojzerice. Već nakon samo par minuta uspona pogled postaje spektakularan. 

mosor_mirov_put

Nakon što se prođe prvi dio “lakšeg” uspona slijedi onaj teži dio. Proučavajući ovu stazu na internetu sam pročitala da je tek pred njen kraj potrebna pomoć ruku, no iskreno velikim dijelom ove staze sam hodala na sve četiri, pridržavala se rukama, a gdje nije išlo u pomoć mi je uskočio dečko.

Uspon je tehnički zahtjevan, dobro je imati iskustva na sličnom terenu, hlada nema nigdje, a na dijelovima je potrebno penjati se uz skliske stijene. Oprez je potreban od početka do kraja!

mosor_mirov_put

No, koliko god je uspon bio težak i često sam gledala ka vrhu razmišljajući kako je uopće moguće ovim putem doći do vrha, staza je predivna. Mirov put je prava oda usponu po kršu, a gdje god se okreneš pruža se pogled koji te ostavlja bez daha čak više nego sama težina staze. 

mosor_mirov_put

Za uspon nam je bilo potrebno oko dva i pol sata tijekom kojih smo ostvarili uspon od skoro 800 metara. Inače uspon do sv. Jure nije kilometarski dug (prođe se oko osam kilometara), no ove staze su zahtjevne zbog velike visinske razlike. 

mosor_svJure

Mirov put izbija odmah podno samog vrha. Inače službeni naziv ovog vrha je Kozik, no češće se zove sv. Jure. Razlog tomu je stara kapelica koja se nalazi na samom vrhu, a posvećena je sv. Juri, zaštitniku Poljica. 

Vrh se nalazi na 1.319 metara nadmorske visine, a mnogi ga zbog njegovog stožastog oblika smatraju najljepšim vrhom Mosora. 

mosor_svJure

Vidik je spektakularan. Proteže se preko cijelog grebena Mosora, impresivan je pogled na Poljičku planinu, Omišku Dinaru, prodor Cetine, Biokovo, ali i na obližnje otoke i Split. 

Nama, nažalost, pogled nije bio potpuno čist, no unatoč tomu sam hodala okolo kapelice i upijala prizore koji su se protezali ispred mene. Definitivno nezaboravan pogled je onaj na greben Mosora. 

mosor_sveti_jure

Tu smo napravili tako potrebnu pauzu te smo u međuvremenu dočekali i nove planinare koji su svi išli stazom Tepla pola. Nažalost, ubrzo je počelo puhati te smo skupili svoje stvari te se drugom stazom, koja djelomično ide preko samog grebena, uputili do sela Dubrava. 

mosor_svJure

Staza Tepla pola – najčešće odabrana staza za uspon na istočni Mosor

Staza Tepla pola prvim svojim dijelom ide preko samog grebena što je prava uživancija. Kako smo mi do vrha došli težom stazom, nama je ovaj put bio odmor. No, ipak budi oprezan jer na samom grebenu trebaš prelaziti preko manjih i većih stijena. 

Iza sebe ostavljamo vrh sv. Jure te uskoro stižemo do križanja staza. Mi skrećemo lijevo dok ravno ide staza prema vrhu Botajna sve do planinarskog skloništa Kontejner i planinarskog doma Umberto Girometta. 

mosor_greben3

Slijedi strmo spuštanje sve do gore spomenutog križanja staza Tepla pola – Mirov put. Spuštanje je zahtjevno, no uz malo spretnosti ne predstavlja veći problem. Ovaj dio staze čak ima i malo hlada te putem nailazimo na više biljki. 

mosor_greben

Uspon na najviši vrh istočnog dijela Mosora je zahtjevan i pogodan za iskusnije planinare, posebno ako se odlučiš pratiti naš izlet. No, svaki grašak znoja se isplati jednom kada stigneš do vrha.

mosor_tepla_pola
mosor_dubrava

Staza je izuzetno zanimljiva, lijepa, pravi krški dragulj koji nagrađuje uistinu nezaboravnim prizorima. Na samom vrhu sam toliko puta spomenula “Kako je lijepo!!” da sam samoj sebi bila dosadna. Ali, što drugo reći kada je stvarno nestvarno lijepo. 

mosor

Korisne informacije za uspon na istočni dio Mosora vrh sv. Jure (Kozik):

  • Početak staze: selo Dubrava
  • Parking: na kraju sela kod posljednje stanice autobusne linije ili na makadamskoj cesti
  • Naplaćuje li se ulaz?: Ne
  • Dužina i trajanje staze: opisana kružna staza je duga oko 8 kilometara, traje 4.45 h bez uračunatih pauza te se pređe skoro 800 metara nadmorske visine. Mada aktivnog hodanja nije bilo preko 5 sati, ipak ovu stazu karakteriziram pod K3 (kondicijski zahtjevna) zbog izuzetno strmog uspona koji traži dobru kondiciju. Tehnički spada pod T3 (zahtjevno, povremeno penjanje uz upotrebu ruku) te VR3 (visinska razlika, umjereno zahtjevno, 500 – 750 metara). Ako se odlučiš za uspon putem staze Tepla pola, ona spada pod T2 (umjereno zahtjevna, povremena upotreba ruku). Cijelu rutu možeš pogledati ovdje i ovdje (dečkov i moj trag)
  • Za koga je prikladna staza: Ova kružna staza je prikladna za iskusne planinare koji su u dobroj kondiciji i imaju iskustva s terenom ovog tipa. Nije prikladna za djecu, a manjim psima je potrebna pomoć na pojedinim dijelovima staze
  • Postoji li mjesto za hranu i piće?: Ne
  • Dodatna napomena: Upute se odnose na kružnu stazu, a penjanje po stijenama možeš izbjeći ako ideš stazom Tepla pola koja je također zahtjevna zbog velike visinske razlike, no zahtjeva manje tehničke spretnosti. Stazu izbjegavati tijekom ljetnih mjeseci jer hlada nema te za vrijeme jake bure i snijega.

Istraži još par zanimljivih staza u blizini:

  1. kozjak_planinarenje
  2. omiska_dinara
  3. sveti_nikola

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *