Premužićeva staza se ubraja u pravo remek-djelo graditeljstva, duga je 57 kilometara te se proteže vršnim dijelom sjevernog i srednjeg Velebita. Kako bi je cijelu prošao uz maksimalno uživanje potrebno je tri dana, no brojni izletnici se najčešće odlučuju proći samo njenu prvu dionicu od Zavižana do Alana koja je duga 16 kilometara i prolazi kroz Nacionalni park Sjeverni Velebit.
S razlogom se prva dionica ubraja u onu najpopularniju. Skoro svako planinarsko društvo vodi svoje članove na ovu stazu, a ona je popularna i kod vikend izletnika koji je često posjećuju uz logističku podršku brojnih turističkih agencija.
Premužićeva staza od Alana do Zavižana prolazi kroz najdivljiji i najnedostupniji velebitski krš, a kako prosječni nagib iznosi svega 10%, ona omogućuje da se svaki ljubitelj prirode, bio on aktivni planinar ili izletnik bez puno iskustva i kondicije, upozna s jednim od najljepših krških područja u Hrvatskoj.
Hodanje Premužićevom stazom često se čini kao san jer ono što te okružuje je toliko neopisivo lijepo, toliko nepristupačno i toliko surovo da se čini posve nemogućim da ti kroz tu veličanstvenu i nedodirljivu ljepotu prolaziš bez većeg napora.
Idejni začetnik Premužićeve staze je dr. Ivan Krajač, a samu stazu je projektirao i gradio inženjer šumarstva Ante Premužić. Izgradnja je trajala od 1930. do 1933., a cijela dionica je izgrađena samo prirodnim materijalima tehnikom suhozida.
Više zanimljivih činjenica o Premužićevoj stazi možeš doznati ovdje.
Hajdučki i Rožanski kukovi – krško srce Velebita
Alan Čaplar u svojoj knjizi “Hrvatske planine” ovaj dio naziva kamenitim, ali srdačnim srcem Velebita, a upravo uz pomoć Premužićeve staze imaš mogućnosti osjetiti bilo tog velebitskog krša.
Upravo krajolik Nacionalnog parka Sjeverni Velebit se zbog svoje raznovrsnosti, mnogobrojnosti i razvijenosti krških oblika ubraja među najzanimljivija krška područja svijeta.
Krš je inače poseban tip reljefa nastao uslijed kemijskog otapanja karbonatnih stijena (vapnenaca i dolomita) pod utjecajem atmosferske vode. Budući da je voda obogaćena ugljičnim dioksidom ona djeluje poput slabe kiseline i otapa karbonatnu stijenu, a tim djelovanjem na površini se oblikuju razni krški oblici.
Područje Hajdučkih i Rožanskih kukova je zbog svoje morfologije, šumske vrijednosti i elemenata visokoalpske flore od 1969. godine pod zakonskom zaštitom kao strogi rezervat prirode. To je najstroži oblik zaštite u Hrvatskoj, stroži čak i od nacionalnog parka. Kako piše Čaplar proglašenjem Parka prirode Velebit 1981. to je područje ušlo u sastav toga parka, a isto se dogodilo i 1999. kada je proglašen Nacionalni park Sjeverni Velebit, čije su granice obuhvatile i Hajdučke i Rožanske kukove.
Sjeverni Velebit ne privlači pažnju samo sa svojom vidljivom ljepotom, on skriva pravo podzemno carstvo. Na području ovog nacionalnog parka do 2017. je otkriveno i djelomično istraženo više od 440 speleoloških objekata. Više od 95% pripada grupi jama, a osobito Strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi su uvršteni u najzanimljivije speleološke lokalitete svijeta.
Premužićeva staza: Zavižan-Alan
Svoj izlet ćeš započeti kod ili podno planinarskog doma Zavižan do kojeg možeš doći osobnim automobilom, a tu se nalazi i veliki parking. Ako ideš odmah s parkinga, prati zavižansku cestu koja te vodi u zavižansku kotlinu gdje ćeš prvo proći pokraj Velebitskog botaničkog vrta te za otprilike dva kilometra stižeš do službenog početka Premužićeve staze koja se s ceste odvaja desno.
Isprva prolazimo podno južnih obronaka Zavižana, ulazimo u šumovito područje Smrčevih dolina. Postepeno staza ulazi u krševito područje, da bi samo u jednom trenutku shvatio da ulaziš u kamenito područje velebnih Rožanskih kukova.
Prateći stazu stižemo do spomen-natpisa Anti Premužiću te nakon otprilike 45 minuta do križanja staza, odnosno odvojka do vrha Gromovača.
Gromovača se nalazi na 1.676 metara nadmorske visine te je najviši vrh Rožanskih kukova. S vrha se pruža nezaboravan pogled na more, a možeš vidjeti i planinarski dom Zavižan kojeg si ostavio iza sebe. Na vrhu se nalazi metalni žig, a uspon traje oko 20 minuta. Uspon nije pretjerano zahtjevan, no na pojedinim mjestima traži pomoć ruku.
Nakon odvojka za Gromovaču se staza blago uspinje do malog prijevoja koji je ujedno i najviša točka Premužićeve staze, a nalazi se na 1.620 metara nadmorske visine. Laganim hodom uz nezaboravne prizore za otprilike dva do dva i pol sata stižemo do upečatljive Rossijeve kolibe, kamenog skloništa koje je izgrađeno 1929. godine te je ime dobilo po Ljudevitu Rossiju, istraživaču velebitske flore.
Većina izletnika ovdje napravi dužu pauzu jer se sa skloništa pruža uistinu divan pogled koji je stvoren za ručak i toplu kavu. Jedan dio izletnika se nakon Rossijevog skloništa vraća do Zavižana (Premužićeva staza nije kružna), dok drugi nastavljaju svoj put sve do planinarske kuće Alan gdje ili spavaju ili ih čeka prijevoz.
Ako nisi te sreće da možeš proći cijelu prvu dionicu, nemoj se odmah vratiti natrag. Naime, nakon što se vratiš natrag na stazu, ravno se vraćaš do Zavižana dok desno vodi staza u najzanimljiviji dio ove dionice. Stoga svakako prohodaj još koji kilometar ako imaš vremena.
Ulazimo u najneprohodniji dio Rožanskih kukova koji su upravo uz pomoć Premužićeve staze postali turistička atrakcija. Staza prolazi između Gajinove jame i Puževe doline, silazi kroz Gornji i Donji Božin dočić. U krševitom području između Varnjače i Crikvene, samo 50 metara od staze nalazi se otvor jame Velebit koji nije označen.
Nakon gdje 40-ak minuta od Rossijeve kolibe stižemo između istočnog i zapadnog vrha Crikvene, a desno se odvaja markacija za uspon na viši zapadni vrh.
Crikvena se nalazi na 1.641 metara nadmorske visine, a s vrha se pruža pogled na Rožanske kukove, Servaski vrh i šumovitu dolinu Cipalu. Uspon traje oko pet minuta te je potrebno pomagati se rukama. Postavljeno je i par klinova za pomoć.
Nakon ovog dijela se kamenitim stepenicama spuštamo i tako napuštamo carstvo Rožanskih kukova. Izletnici koji su planirali povratak na Zavižan tu se trebaju vratiti natrag, a oni koji nastavljaju svoj put ulaze u šumu.
Mnogi smatraju kako upravo kamene stepenice označavaju kraj najzanimljivijeg dijela prve dionice Premužićeve staze, no mene osobno je travnati prijevoj koji slijedi nakon šume osvojio na prvu. S jedne strane tu je pogled na Seravski i Goli vrh, a s druge se vide veličanstveni Rožanski kukovi.
Ovdje možeš napraviti pauzu, odmarajući se na mekanoj travi, dok oni aktivniji će nadopuniti izlet usponom na Seravski vrh. On se nalazi na 1.663 metara nadmorske visine, a do njegovog vrha je potrebno oko 15 minuta uspona.
Premužićeva staza dalje nastavlja livadama i dijelom prolazi kroz šumu da bi te u jednom trenutku podno Alančića posve iznenadila pogledom koji se pruža na more. Prolazeći kroz šumu uskoro stižemo do planinarske kuće Alan.
Okvirno je od Rossijeve kolibe do Alana potrebno oko tri do tri i pol sata, a sve skupa prva dionica Premužićeve staze traje između pet do šest sati, ovisno o tempu i veličini grupe. Nama je bilo potrebno nešto manje od pet sati hodanja bez uračunatih pauza.
Jednom kada prohodaš pa makar i samo jednu dionicu Premužićeve staze unutar Nacionalnog parka Sjeverni Velebit poželjet ćeš joj se vratiti. Osobno sam joj se nakon tri godine vratila i prohodala cijelu trasu.
Premužićeva staza od Zavižana do Alana je jedno posve nezaboravno iskustvo. Isprva jer priroda koja te okružuje djeluje kao umjetničko djelo pored kojeg se osjećaš posve nedostojan. S druge pak strane to surovo srce Velebita leži kao na dlanu upravo uz pomoć maherski izvede Premužićeve staze.
Ako želiš proći cijelu Premužićevu stazu, korisne informacije doznaj ovdje.
Dobro je znati prije izleta na Premužićevu stazu dionica Alan-Zavižan
Postoji par organizacijskih informacija koje je prije pohoda na Premužićevu stazu dobro znati.
Vremenski uvjeti na Premužićevoj stazi
Područje sjevernog Velebita ubraja se u jedno od najhladnijih i najvlažnijih područja u Hrvatskoj. Zavižan je najsnježnija, najmaglovitija i najvjetrovitija meteorološka postaja s najnižom prosječnom temperaturom u Hrvatskoj. Prosječna snježna zima traje dulje od sedam mjeseci. Ovaj dio je poznat i po jakim naletima bure, a najjači udar je izmjeren na Zavižanu i to čak 185 km/h. Tijekom toplog dijela godine česte su grmljavine, a jedan od najviših vrhova na sjevernom Velebitu zbog čestih udara gromova dobio je ime Gromovača. Ovo je veoma važno imati na umu prilikom organizacije izleta. Na službenoj stranici Nacionalnog parka Sjeverni Velebit redovito se objavljuje stanje staze, što je posebno važno provjeravati zbog količine snijega. Ako na stazi postoji poveća količina snijega, dijelovi staze postaju opasni, stoga je dobro odgoditi izlet.
Kako organizirati prijevoz na Premužićevu stazu?
Premužićeva staza nije kružna staza, stoga za prelazak njene prve dionice Zavižan-Alan imaš par opcija na raspolaganju. Možeš ići s planinarskim društvom ili turističkom agencijom koja nudi outdoor sadržaj. Na taj način ne moraš razmišljati o prijevozu.
Ako pak želiš u vlastitom aranžmanu prohodati relaciju Zavižan-Alan imaš tri opcije na raspolaganju. Prva je da prođeš samo njen dio do Rossijeve kolibe, odnosno koji kilometar nakon nje, te se vratiš natrag do početne točke, odnosno parkinga podno planinarskog doma Zavižan.
Druga opcija je da spavaš u planinarskoj kući Alan ili pastirskim stanovima Alan (obavezna rezervacija smještaja) te se idući dan vratiš natrag Premužićevom stazom do Zavižana.
Treća opcija je da unajmiš prijevoz putem Dragec prijevoza. Kontaktirati ih možeš na broj 098/912 6644, putem maila dragecprijevoz@gmail.com ili provjeriti na službenoj stranici. Cijena za relaciju Alan-Zavižan iznosi 500 kn za 1-4 osobe te 600 kn za 5-8 osoba. Moj prijedlog je da automobil parkiraš upravo na Alanu te odmah ujutro dogovoriš prijevoz za Zavižana kako bi mogao Premužićevu prijeći bez vremenskog ograničenja. Tako ćeš odmah doći do vlastitog automobila.
Pitanje vode i hrane na Premužićevoj stazi od Zavižana do Alana
Hranu i različita osvježavajuća pića imaš na raspolaganju u planinarskom domu Zavižan i planinarskoj kući Alan. Za hranu je dobro unaprijed provjeriti te rezervirati svoj obrok. Što se tiče vode za piće, na ovoj relaciji nema izvora voda te nosi dnevno minimalno dvije litre sa sobom u ruksaku.
Korisne informacije za Premužićevu stazu na relaciji Zavižan-Alan
- Početak staze: parking podno planinarskog doma Zavižan ili kod samog planinarskog doma Zavižan. Ako ideš iz suprotnog smjera kod planinarske kuće Alan
- Parking: podne planinarskog doma Zavižan. Ako pak ideš iz suprotnog smjera, parking se nalazi i kod planinarske kuće Alan
- Naplaćuje li se ulaz?: da, osnovna ulaznica po osobi iznosi 45 kn i vrijedi tri dana, dok s popustom ulaznica iznosi 25 kn (cijene provjeri ovdje)
- Dužina i trajanje staze: službeno 16 km, no naš pametni sat je pokazao 14,65 km. Prosječno staza bez uračunatih pauza traje između pet i šest sati, a nama je trebalo nešto manje od pet sati. Staza spada pod K2 (umjereno kondicijski zahtjevno, 5-7 sati hodanja), no kako nema većih uspona ni silazaka nije zapravo kondicijski teška. Staza spada pod T1 (tehnički nezahtjevna), a visinska razlika je iznosila 458 metara koji su bili posve neosjetni. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Staza nije tehnički zahtjevna ni kondicijski zahtjevna. Odličan je odabir i za početnike planinare i izletnike koji žele provesti ugodno vrijeme u prirodi i upoznati se s ljepotama Velebita na jednoj od najljepših i najmanje zahtjevnih staza na tom području. Prikladna za djecu i kućne ljubimce.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Da, planinarski dom Zavižan i planinarska kuća Alan
- Oprez: svakako provjeri vremensku prognozu te stanje za samoj stazi na službenoj stranici Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Snijeg se zna zadržati do dugo u proljeće. Za vrijeme toplijih mjeseci pripaziti na poskoke, obavezno nositi minimalno dvije litre vode, pokrivalo za glavu i kremu sa zaštitnim faktorom (većinski dio staze nije u hladu)
Izvor: Hrvatski planinarski savez, časopis Hrvatski planinar, knjige “Hrvatske planine” i “Planinarski vodič po Hrvatskoj” Alan Čaplar, “50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj” Željko Poljak, Nacionalni park Sjeverni Velebit, Park prirode Velebit
Nastavi čitati još priča o Premužićevoj stazi i Velebitu:
