Svatko tko planira posjetiti Hercegovinu, vrelo Bune i Tekiju Blagaj treba uvrstiti u svoj plan puta. Ovo najpoznatije hercegovačke izletište privlači svake godine veliki broj posjetitelja, što domaćih, što turista iz cijelog svijeta. Unatoč svojoj popularnosti ovo mjesto i dalje pruža mir, a istražujući odaje blagajske Tekije upustit ćeš se u putovanje kroz povijest i zaboraviti na sve moderne izazove s kojima se svakodnevno susrećeš. Bilo da si vjernik ili ne, Tekija Blagaj pruža spokoj svakom posjetitelju otvorenog srca.
Vrelo Bune se nalazi 12 kilometra od Mostara u mjestu Blagaj. Ovo područje je naseljeno od davnina zbog blizine važnih trgovačkih puteva. Pronađeni su ostaci iz prehistorijskog, ilirskog, rimskog, bizantskog i srednjovjekovnog perioda. I danas su vidljive zidine srednovjekovnog grada Stjepana Vukšića Kosače.
Izvor rijeke Bune ubraja se u jedan od najjačih krških vrela Europe, a iznad samog izvora moćno se nadvijaju stijene koje idu u visinu 240 metara. Sama rijeka Buna teče devet kilometara te se ulijeva u Neretvu u blizini sela Buna.
Već na prvi pogled je posve jasno zbog čega je ovo mjesto toliko popularno. Vrelo Bune prisijava se u raznim nijansama zelene i tirkizne boje, visoke stijene čuvaju ovu prirodu ljepotu, a blagajska Tekija pruža cijelom prostoru dozu mistike. Prizor kojeg nećeš tako lako zaboraviti.
Mala povijest poznate hercegovačke Tekije Blagaj
Kako u službenoj brošuri piše Tekija na Vrelu Bune je mjesto gdje su derviši obavljali i još uvijek obavljaju zirk (slave Boga). Kako bi bolje razumio što je zapravo Tekija, potrebno je znati značenje riječi “tarikat”.
Prevedeno s arapskog to znači “put” ili “staza”, a kod islamskih mistika zadobila je dva značenja. U devetom stoljeću označavala je metodu moralne psihologije u svrhu praktičnog upućivanja osobe u mistična osjećanja. Kasnije je to postala odrednica za čitav sistem obreda za duhovno uzdizanje zajednice u raznim mističnim (derviškim) redovima. Tarikat je život zasnovan na nizu posebnih pravila, pored uobičajenih pravila pridržavanja islama.
Mjesto i građavine u kojima se okupljaju pripadnici jednog od tarikata (pravaca, sljedbi) nazivani su Tekijama, a učenje koje se razvilo u tarikatima imenovano je sufizam.
Širom islamskog svijeta poznato je na desetine tarikatskih redova, a u BiH-a se broj svodi na nekoliko uobičajenih. U blagajskoj tekiji se pouzdano zna da su djelovali bektašijski, halvetijski, mevlevijski, kaderijski i nakšibendijski tarikatski red.
Za vrijeme Osmanskog carstva Blagaj je bio sjedišite blagajskog vilajeta, potom kadiluka i podijeljen je na nekoliko mahala, među kojih su Carska, Hasanagina, Bunska i Galičići. Grad je imao sedam džamija, dva hana, četiri musafirhane, medresu, dva mekteba, tekiju, četiri kamena mosta na rijeci Buni, jedan na Bunici i dva na ponornici Posrt, kiraethanu i sedam mlinica sa 28 mlinova.
Povijest govori kako je Tekija nastala ubrzo nakon pada Hercegovine pod tursku vlast 1446. godine, a prvi pisani trag donosi Evlija Čelebija 1466. godine u svom putopisu.
Tekija je tijekom povijesti u više navrata obnovljanja i preuređena, a aktivno je radila do 1925. godine kada je umro i njen posljednji šejh Sejdo Šehović.
Od Drugog svjetskog rata rad derviša i tekija je službeno bio zabranjen u BiH. Objektom je do ranih 1970-ih upravljao Zemljaski muzej BiH, da bi od 1974. Tekiju preuzela Islamska zajednica.
Zašto Tekija Blagaj privlači toliki broj turista?
Brojni su razlozi zbog kojih je ovo mjesto u Hercegovini popularno i diljem svijeta. Veliku ulogu igra vjerski značaj cijelog kompleksa. Dok se danas zove Tekija Blagaj, bagajska Tekija ili Tekija na Vrelu Bune, u prvim pisanim izvorima bila je poznata pod imenom zavija Sari Saltuka.
Kako brošura govori Sari Saltuk se ubraja u “najproslavenije ličnosti osmanskog civilizacijskog kruga” o kojem se do dan danas prepričavaju brojne legende.
Brojne legende kruže o blagajskoj Tekiji
On je živio krajem 13. stoljeća, a legenda govori kako je ostavio oporuku da se nakon njegove smrti u sedam neislamskih zemalja odnese po jedan kovčeg, kako se ne bi točno znalo u kojem je položeno njegovo tijelo.
U blagajskoj Tekiji nalaze dvije turbe, one od Sari Saltuka i Ačik-baše. Upravo turbe Sari Saltuka u Blagaju, možda i zbog predivne prirode, spada u one koje sljedbenici tesafuvskog učenja najradije posjećuju.
Turbe i danas možeš vidjeti kroz prozorčić vrata, no, naravno, prostoru ne možeš pristupiti. Nad oba groba su podinute kubure, odnosno drveni sanduci, kakvi su uobičajeni u turbetima.
Druga legenda pak govori o strašnom zmaju koji je u davninama živio u samoj špilji vrela Bune. Svake godine je narod zmaju morao pokloniti jednu mladu djevojku za žrtvu. Red je došao i na Milicu, kćer hercega Stjepana. Tada je iz grada vodio jedan podzemni hodnik sve do izbočine u stijenama iznad samog izvora Bune. Na tom mjestu je lijepa Milica izložena te je čekala krvoločnog zmaja da je uzme.
U tom trenutku je iz Sirije došao derviš Salih plavi koji se na prvi pogled zaljubio u Milicu, a ta ljubav mu je dala nadljudsku snagu pomoću koje je nadvladao zmaja. Herceg dervišu daje svoju kćer za ženu, a podiže Tekiju na mjestu gdje je Salih ubio zmaja.
Treća priča govori kako je kroz Blagaj na svom bijelom konju projahalo starac s bijelom bradom u zelenoj odari i sa sarukom te se uputio do vrela. Ljudi su klanjali akšam, odnosno večernju molitvu, no starac se nije vratio. Vodostaj Bune se u međuvremenu toliko podigao da starac nije mogao preći, a na njegovoj strani je bila ogromna strmina. Narod ga je tražio, no nikad nije pronađen. Zaključili su da je u pitanju bio svetac koji je misteriozno nestao te su na vrelu Bune podigli turbe i Tekiju.
No, ne privlače samo mnogobrojne legende posjetitelje iz cijelog svijeta. Ove priče pridonose mističnom ozračju koji oduvijek kruži oko Tekije, no njena neobična pozicija odmah uz strme litice i Buna koja mami svojom bojom i čistoćom, svakako su jedan od vodećih razloga za posjet.
Što trebaš znati prije posjeta blagajskoj Tekiji i vrelu Bune?
Do grada Blagaj možeš doći busom iz Mostara koji ide u par navrata tijekom dana. Ako si automobilom, proći ćeš Blagaj i stići do parkinga za vrelo Bune. Autobusi se većinom parkiraju na dotični parking, no ako nije gužva možeš produžiti naprijed. Parking se naplaćuje, a iznosi četiri km za cijeli dan.
Ulaz u samo Tekiju Blagaj naplaćuje se 10 km po glavi. Moj savjet je da prvo obiđeš ovaj vrijedni kulturni i vjerski spomenik te se nakon razgledavanja uputiš na suprotnu stranu Bune gdje hodajući uz mali puteljak (nalazi se iznad restorana) dolaziš do točke gdje nastaju najpoznatije fotografije ove atrakcije. Ostatak svog posjeta uživaj u piću ili ručku u jednom od mnogobrojnih ugostiteljskih objekata.
Bilo da vjeruješ u legende ili ne, blagajska Tekija će te očarati na prvi pogled. Ulazak u ovaj kompleks je poput vremeplova, a čini se da čim skineš svoje cipele i staneš na mekani tepih kao da si se ostavio buku modernog svijeta iza sebe. Žubor Bune i njena hipnozitirajuća boja imaju moć da te pročiste od svih briga.
Izvor: službena brošura Tekija Blagaj, Radio Tešanj, Sarajevska Sehara
Nastavi čitati još priča iz Bosne i Hercegovine?
