Kada netko spomene Slavoniju, vjerojatno je tvoja prva asocijacija “ravnica”. Bez brige, u tome nisi jedini. Prije nego sam obukla gojzerice i uputila se u planinarsku avanturu na Papuk, bila sam uvjerena kako u Slavoniji možeš jedino lagano hodati. Oh, kako sam bila u krivu. Slavonija i Papuk su odlična planinarska destinacija!
Jesen smo odlučili iskoristiti za istraživanje Zlatnog Papuka te smo se uputili na aktivni produženi vikend tijekom kojeg smo htjeli dan provoditi na planinarskim stazama Papuka, a navečer se nagraditi raskošnom slavonskom večerom te uživati u druženju uz degustaciju vrhunskog vina i craft gina s ovog područja.
Mala povijest Parka prirode Papuk
Vjerovao ili ne, vrhovi Papuka dosežu gotovo tisuću metara nadmorske visine. Sami Park prirode se proteže na istoimenoj planini i djelomično obuhvaća i Krndiju, a prostire se na 343 ㎢.
Mnogi Papuk nazivaju i zaštitnikom zlatne slavonske ravnice. Naime, ova planina okružuje plodnu Požešku kotlinu koja se naziva i Zlatnom dolinom zbog mnogobrojnih vinograda iz kojih nastaju vrhunska slavonska vina.
Papuk je proglašen parkom prirode 1999. godine, a 2007. je zbog vrijednog nasljeđa proglašen i prvim hrvatskim geoparkom te je tako postao 30. član europske mreže i uvršten je u UNESCO-ovu svjetsku mrežu geoparkova.
Papuk je nekoć bio pod morem
Teško je zamisliti, no vrhovi Papuka su nekad zapravo bili otoci. Na ovom području se protezalo Panonsko more zbog čega se i dan danas mogu naći brojne stijene i fosili koji su svjedoci burne geološke povijesti.
Ako si zainteresiran doznati više o Panonskom moru, nakon planinarskog izleta možeš posjetiti Kuću Panonskog mora gdje možeš vidjeti i dio fosila, poput onih od dupina i morskog psa.
No, Papuk nije poznat po svojim stijenama nego po svojoj predivnoj, prostranoj i bujnoj šumi koja u svako godišnje doba, a posebice tijekom jeseni, oduševljava svakog posjetitelja.
Papuk se smatra najljepšom i najslikovitijom slavonskom planinom, a samo područje Jankovca je pravi prirodni fenomen gdje možeš istražiti dvije špilje, uživati u šetnji pored dva jezera, izležavati se na zelenim livadama ili promatrati ljepotu slapa Skakavac.
Kružna staza Velika – Velička gradina – Lapjak – Nevoljaš – Jankovac – Duboka – Jezerce – Velika
Za prvi dan našeg boravka u Slavoniji, odlučili smo se za jednu izazovnu i težu stazu koju bi svaki planinar trebao barem jednom proći.
Ona se ujedno ubraja među najzanimljivije staze na središnjem Papuku te ju je u svoj vodič “50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj” uvrstio i Željko Poljak, a nalazi se i u “Planinarskom vodiču po Hrvatskoj” Alana Čaplara.
Ova staza započinje u Velikoj, vodi preko hrpta Papuka sve do Jankovca, a putem ćeš se upoznati s bogatom povijesti ovog područja, ali vidjeti i sva lica prirode ove poznate slavonske planine.
Inače je Park prirode Papuk ovu trasu uredio kao poučnu stazu na kojoj se nalaze mnogobrojne ploče koje govore o hidrološkoj, geološkoj, florističkoj i povijesnoj strani ovog područja. No, nemoj da te “poučna staza” uljuška. Ova dionica se ubraja među teže planinarske staze i to zbog konstantnog uspona i spusta koji traže ponešto kondicije. Ravna Slavonija? Ova staza će te uvjeriti u suprotno.
Poput većinskog dijela uspona na ovaj dio Papuka i ova staza započinje u Velikoj. Ovo naselje je nastalo na spoju potoka Veličanke i Dubočanke, a razvilo se na mjestu srednjovjekovnog kaštela plemićke obitelji Velyke.
Markacije počinju već kod crkve sv. Augustina, no nastavi se voziti desno sve do bazena s čije se lijeve strane nalazi par parking mjesta. Tu službeno počinje staza koja se uspinje stepenicama pored dvije razrušene kuće. Staza odmah kreće strmo prema Veličkoj gradini do koje je potrebno oko pola sata hodanja, ovisno o kondiciji.
Mala povijest Veličkog grada
Smatra se kako je Velički stari grad nastao u 13. stoljeću, a ubraja se u zaštićene spomenike kulture nulte kategorije. Nalazi se na 425 metara nadmorske visine, a s njega se pruža pogled na Veliku i Požešku kotlinu. U 15. stoljeću su mu gospodari bili vlastelini Velički i njihovi rođaci, a nakon dolaska Turaka postaje vojnička postaja.
Ova utvrda se tlocrtnom kompozicijom razlikuje od svih građevina na tom području. Ima izdužen peterokutni tlocrt koji se sastoji od branič-kule sa sjeverne strane i dvorišta s južne strane. Smatra se kako je imala četiri kata, što se može vidjeti iz položaja drvenih greda u zidu. Dva kata su bila za stanovanje, a posljednji je služio za obranu.
Ostavljamo gradinu iza sebe te hrptom iznad samog kamenoloma kroz šumu stižemo do Tauberovih stijena. Inače, metamorfne i magmatske Tauberove stijene su najstarije stijene tog tipa u cijeloj Hrvatskoj.
Najstarije stijene potječu iz razdoblja mlađeg paleozoika, znači 318 milijuna godina, a najmlađe su sedimentne stijene iz vremena srednjeg trijasa i stare oko 230 milijuna godina.
Tauberove stijene su idealno mjesto za predahnuti od uspona jer se s njih pruža nezaboravan pogled na Veliku i njenu okolicu. Nastavljamo put kroz šumu i uskoro stižemo do vrha Lapjak koji se nalazi na 667 metara nadmorske visine. Nažalost, s tog vrha ne postoji pogled (no, u njemu smo ionako uživali na Tauberovim stijenama), no zato svaki kolekcionar može udariti novi žig.
Preko hrpta Papuka za oko 15-ak minuta stižemo do križanja staza (Šulerov put iz doline Dubočanke), nastavljamo put sve do Nevoljaša do kojeg stižemo za oko 45 minuta.
Nevoljaš se nalazi na 740 metara nadmorske visine, a s njegove padine koja se naziva Jezerce nekoć je bilo uređeno skijalište dužine 522 metara s visinskom razlikom od 131 m. Uz skijalište je bila postavljena i žičara, a na vrhu sagrađena planinarska kuća Jezerce. Skijalište je posve zaraslo, a ostatke možeš vidjeti i danas. Na samom vrhu nalazi se piramida s koje se pruža lijepi pogled.
Počinjemo se polagano spuštati u smjeru planinarskog doma Jankovac. Na tom području možeš odabrati i povratak preko Jezerca do Velike ako želiš skratiti izlet.
Od mjesta Nevoljaš do Jankovca je potrebno oko sat vremena hodanja uz uspone i spuštanje, a posebno budi oprezan netom prije Jankovca, pogotovo za vrijeme jeseni kada je taj dio staze posebno sklizak zbog lišća i blata.
Nakon otprilike tri sata hodanja, stižemo do Jankovca sa strane jezera te nastavljamo put ravno kako bi tako željenu okrepu pronašli u planinarskom domu Jankovac.
Planinarski dom Jankovac ima inače 10 spavaonica i 74 ležaja za noćenje. Sam objekt je luksuzno opremljen i nudi punu hotelsku i restoransku uslugu. Nažalost, ne možeš ulaziti niti noćiti sa psima, no odmah pored se nalazi kuća za iznajmljivanje (kod suvenirnice) u kojoj može spavati i tvoj četveronožni planinar.
Planinarski dom Jankovac nudi jela koja su prava okrepa za svakog planinara. Na jelovniku se nalazi grah (30 kn), čobanac (40 kn), piletina sa žara s pomfritom (52 kn), ćevapi u somunu (35 kn), savijača od višanja (15 kn) i čokoladna kocka (15 kn). Porcije su izrazito obilne. Inače, kako se do Jankovca može doći i automobilom, izletište je izuzetno popularno, a hrana planinarskog doma naveliko poznata.
Mi smo se odlučili za čobanac (jer kada u Slavoniji) i za popularnu savijaču od višanja. Nakon što smo se ugrijali i malo odmorili odmah smo se uputili natrag na stazu jer je dan bio kratak i nismo htjeli da nas uhvati mrak na nepoznatom terenu.
Uživanje na Jankovcu i obilazak slapa Skakavac smo ostavili za idući dan. Ako imaš vremena, svakako ovdje napravi veću pauzu, izležavaj se na travi, uživaj u slapu ili se prošetaj oko samih jezera.
Staza za povratak: Jankovac – Jezerce – Duboka – Velika
Vratiti se možeš istom stazom, no taj pothvat je izrazito naporan te računaj da ti je potrebno oko tri sata za povratak. Mi smo se odlučili istražiti drugu popularnu stazu za povratak preko Jezerca i Duboke. Staza je kilometarski okvirno jednako duga, no znatno je lakši teren i puno je ugodnija za povratak.
Vraćamo se istim putem iznad Jankovca i njegovih jezera, ostvarujemo prvi uspon (dio staze koji smo prošli) i na raskrižju nastavljamo stazom Jezerce-Velika. Kroz šumu uskoro stižemo blagim spuštanjem do livade Jezerce i kolnog puta. Tu je raskrižje staza, jedna vodi do Nevoljaša, a mi nastavljamo prema Velikoj. Ugodnim putem stižemo uskoro do ceste gdje se nalazi pokusni objekt Šumarskog fakulteta iz Zagreba. Na tom raskrižju je moguće ostvariti uspon do Češljakovačkog visa.
Ostatak puta prolazi cijelo vrijeme uz žubor vode, prvo onaj potoka Radiša koji se uskoro ulijeva u Dubočanku. Na tom dijelu lijevo se odvaja ponovno put prema Češljakovačkom visu preko vrha Tisovca i Tisovačke kose, a ta staza se smatra najpogodnijom varijantom za uspon na dotični vrh Papuka.
Uz samo korito Dubočanke nalaze se mnogobrojne livade za piknik i brojna izletišta, a definitivno najpoznatija lokacija je adrenalinski park Duboka koji pruža nezaboravno iskustvo za odrasle, ali i djecu. Adrenalinski park je u vrijeme našeg posjeta bio zatvoren, no svoja vrata otvara u proljeće pa sve do početka studenog. Tu se ujedno nalazi i kamp. Uskoro stižemo podno planinarske kuće Lapjak, bazena i našeg automobila.
Prvi planinarski izlet tijekom našeg boravka u Velikoj nam je pokazao kako slavonske planine nipošto ne smijemo podcijeniti. Park prirode Papuk nudi mnogobrojne planinarske staze, za početnike, ali i za iskusne planinare koji su u potrazi za novim izazovom. Opisana kružna staza predstavlja upravo to. Osim što će te izmoriti, ona će ti pokazati najljepše strane središnjeg Papuka i naučiti da i Slavonija nudi izazovne, zahtjevne i nezaboravne planinarske staze.
Korisne informacije za kružnu stazu Velika-Velička gradina-Lapjak-Jankovac-Jezerce-Duboka-Velika:
- Početak staze: stepenice prekoputa bazena
- Parking: parking preko puta bazena uz sami početak staze
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne, ali se ulaz u Jankovac plaća 10 kn po osobi radnim danom te 20 kn po osobi tijekom vikenda i za vrijeme blagdana
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga oko 17 kilometara, a prođe se za pet i pol do šest sati, ovisno o kondiciji planinara. Staza spada pod K2 (kondicijski umjereno zahtjevna) i T1 (tehnički nezahtjevna). Na stazi se prođe visinska razlika u iznosu od 850 metara stoga spada pod VR4 (zahtjevna staza). Cijelu rutu možeš pogledati ovdje i ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Cijela staza je prikladna za planinare s iskustvom i kondicijom. Mogu je proći i psi.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Da, planinarski dom Jankovac
*Sadržaj je nastao u suradnji s TZ Zlatni Papuk.
Nastavi čitati još zanimljivih priča s Papuka:
