Rijeku obožavam i moram priznati da mi malo toga nedostaje iz Zagreba. Osim jedne stvari – raznolike gastronomske ponude koja ne uključuje samo mediteransku kuhinju i ponudu raznih konoba. Da se razumijemo, Rijeka i Opatija imaju vrhunske restorane, ali moje gastro srce često poželi malo egzotike. I onda sam čula da se u centru Rijeke otvara prvi tajlandski restoran Sabai. Mojoj sreći nije bilo kraja…
U samo par tjedana je, čini se, Sabai osvojio brojna gastro srca, a počeo se tražiti i stol više. Kada je u Rijeku napokon stigla Iris, odlučile smo u društvu svojih boljih polovica isprobati te toliko hvaljene gastro delicije.
Ovo nije prvi put da se susrećemo s tajlandskom kuhinjom, što je zapravo odlična polazna točka za usporedbu. Zar je moguće da je hrana baš toliko dobra i prije svega autentična, riječ koju znalci često koriste za opis ovog restorana? Reći ću ti samo jedno – nakon obilne i fantastične hrane i još bolje usluge, odmah smo poželjele napraviti priču s ekipom iz restorana Sabai (ulica Šime Ljubića 8). Moje prvo pitanje je bilo kako su uopće došli na ideju otvaranja tajlandskog restorana. Jer budimo realni, Rijeka nije baš poznata po svojoj egzotičnoj kuhinji. Ali možda upravo zbog toga…
“Na ideju je došao zapravo partner. On i ja imamo turističke agencije već godinama. Ja sam specijaliziran za avanture i unikatne doživljaje Balkana starim jugićima, Zastavinim vozilima ili jedriličarske avanture, a on je posvetio svoj rad otkrivanju egzotičnog i autentičnog Tajlanda – i ono što turisti vide i ono što ne vide. Oboje jako cijenimo autentičnost i volimo stvarati nove proizvode. Tako se usred korone rodila ideja da probamo s tajlandskim restoranom. On poziva profesionalne kuhare, a ja se brinem za atmosferu. No, priča je tek počela. Hrana je tu, a atmosfera, koncept i vizija se tek kreću razvijati ;)”, započinje Sabai priču Filip Jakovac.
No, nisu Filip i njegov poslovni partner svezali kuhinjsku pregaču. Iza jelovnika stoji glavna kuharica Sommy koja u Tajlandu ima restoran koji nosi upravo ime “Sabai”.
“Ona je jedna od sestara i braće velike obitelji koju većinom čine profi kuhari od kojih svaki ima svoj restoran. Svi zajedno pomažu jedni drugima, ulijeću, rade i stvaraju nešto drugačije. Sommy je živjela i radila dugi niz godina i u Njemačkoj, a onda smo se pojavili mi. Korona je bila još manje blagonaklona na Tajlandu i u tom vrtlogu neizvjesnosti tajlandska vlada nije činila puno da zaštiti svoje građane. Pod prijetnjom da puno izgube snalazili su se, ali oduvijek su imali želju otvoriti autentičan tajlandski restoran po svojim pravilima u Europi. Dakle, oni su vrhunski kuhari i od svih mogućnosti, sudbina se poigrala i svoje povjerenje su dali ljudima koji su im rekli sljedeće: ‘Mi nemamo iskustva u ugostiteljstvu osim s druge strane šanka, nismo još odlučili gdje ćemo otvoriti i što, a ni pri parama nismo skroz, ali gle, imamo veliku volju i sigurni smo da će upaliti, slobodno dođite, nemate se što bojati’ :)”, kroz smijeh se prisjeća Filip.
I sada, koji tjedan od otvaranja, nije mu posve jasno što im je bilo i zbog čega su odlučili da vjeruju njima dvojici. Srećom da jesu!
”I na kraju s nama otvorili nešto posebno u našem malom velikom gradu koji teče, koji prihvaća sva lica i ostvaruje snove. Tako mi to barem interpretiramo jer sve ovo izgleda na trenutke još nestvarno. I nama i njima.”
Moram priznati da se i nama u trenutku dolaska predjela sve to čini nestvarno. I, onda zagrizeš i ostaneš oduševljen, mada možda nisi ni posve siguran u što si točno zagrizao. Srećom, tu su konobari koji korak po korak objašnjavaju svako pojedino jelo i izvrsno vode sve one goste koji se još do sada nisu susreli s ovakvom kuhinjom.
Možda smo mi upoznati s tajlandskim okusima, no nismo s jezikom. Stoga me, naravno, zanimalo je li ime restorana ima neko posebno značenje.
“Sommy objašnjava da je Sabai vrijeme provedeno s prijateljima i obitelji. Vrijeme druženja, ugodnih emocija, smijeha i ljubavi. U našem poimanju Sabai je vezan za obitelj. Njihove i naše obitelji koje su se spojile i odlučile otvoriti nešto što do sada nije bilo u Rijeci, ali ni u ostatku Hrvatske, barem koliko smo mi upoznati. U svakom slučaju, na ovakav način na koji radimo i tek krećemo raditi nije. Kažemo – planova ima dosta, ali o tom potom”, ističe Filip.
Sabai poslužuje autentičnu tajlandsku hranu. Jedino se prilagođava, pogađaš, ljutina
U nastavku razgovora Filip naglašava kako je upoznat da u Hrvatskoj postoje tajlandski fast food restorani, razne fuzije, ali da postoji baš specijalizirani autentičan tajlandski restoran ovog oblika – ne.
“No, to je i manje bitno, a puno je bitnije ono što ste prepoznali – autentična i originalna hrana. Da, upravo to je vizija naše glavne kuharice Sommy – da nudi hranu točno kao na Tajlandu ili neznatno izmijenjenu. Od europeizacije okusa prilagodili smo jedino ljutinu jer ne želiš da ti Tajlanđani biraju ljutinu. Ok, neki žele, ali većina to ne može jesti. Zato smo i napisali da s ljutinom tri možete automatski aplicirati za tajlandsko državljanstvo. Ostale namirnice, okuse, boje i mirise se trudimo držati autentičnima kakvi su na Tajlandu. Naravno, ako je nešto raslo na našoj zemlji ne može biti jednako kao i dolje, ali može biti dovoljno blizu, a često čak i jednako. Smiješna je anegdota kako su nam nudili iz raznih dućana već gotove curryje i ostale umake, Sommy se samo nasmijala i rekla da će sve to sami raditi. Ha? Pa otkud ti vremena? Ali nađe ga ona. Samo što je to sporiji, teži, a i skuplji put. Ali isplati se. Uz sve pohvale možda nam je najveća ona koju nam kažu ostali Tajlanđani kada dođu u Rijeku – ovo je kao da smo doma. E, onda znamo da smo uspjeli! I bit će još bolje, jer tek smo krenuli, nabavljamo nove namirnice, uvodimo još jela, a dolazi i još članova Sommyjne obitelji da nam se pridruži što znači da će Sommy imati još više vremena posvetiti se gostima, brušenju detalja…”
Svako jelo koje izađe iz Sabai kuhinje na sebi nosi Sommyjin potpis. Ona teži tomu da svako jelo bude točno onako kako ga i ona sama radi. Upravo zbog toga u Rijeku dolazi još članova njene obitelji koji godinama rade u njenom istoimenom restoranu u Tajlandu.
“Par jela su baš njena i rade se na način na koji ih isključivo ona radi. A ona ih zna, čini mi se, na stotine. Tako da uskoro uvodimo još jela i još boja, okusa, mirisa i mmmmm – svjetla je to budućnost. 🙂 Posebno će razveseliti naše prijatelje vegetarijance i vegane da uvodimo još jela za njih, ali i mijenjamo neka postojeća. Restoran je živ i on mora disati, rasti i razvijati se kao organizam. To znači da stalno uvodi promjene i razne novosti. Ne trudimo se svidjeti svima, ali uvjereni smo da će skoro svatko pronaći u Sabaiju nešto za sebe. Pogotovo uskoro… Kada krene terasa. Ali psssst. O tom potom, sad me opet mamiš da kažem nešto što još ne bi smio. :)”, kroz smijeh pojašnjava Filip kojeg sam odmah upitala koje je njemu osobno najdraže jelo.
Odgovor je bio pomalo neočekivan – juha! Po njemu je ona epitom tajlandske kuhinje – sve boje, mirisi i okusi u jednom.
“I izgled tanjura vara. U toj juhi se nalazi 100 grama piletine i ona je sve samo ne bistra juha s par komadića povrća – ona je bogatstvo svega. Tko bi rekao da piletina i kokosovo mlijeko idu savršeno zajedno. Još limunska trava, lišće kvrgave limete i masu drugih sastojaka i imate eksploziju mirisa i okusa. Svi okusni pupoljci su zaposleni i događa se vatromet u ustima.”
Mi prilikom svog prvog posjeta nismo doduše isprobali famoznu juhu, no kroz sva druga jela smo se uvjerili u bogatstvo okusa. Ono po čemu je tajlandska kuhinja specifična je raznolikost začina koji se koriste u svakom pojedinom jelu. Nekad se ta kombinacija čini posve suluda, no o kojoj god kombinaciji pričali, balans između svakog pojedinog začina je perfektan. Niti jedan okus ne dominira jer u jednom zalogaju svi prevladavaju zajedno. A u to smo se uvjerili i u riječkom Sabaiju.
Uvjerili smo se i u porcije koje neće razočarati nikoga. Za to su se potrudili Filip i njegov partner koji su tanjuru pristupili – balkanski.
“Dok je Sommy, kada smo određivali porcije, stavljala hranu u tanjur, ja i on smo velikim očima stajali nosevima iznad tanjura i uzbuđeno uzvikivali ‘More’, ‘More’, ‘Put more’, ‘YES!!!’… To je bilo zanimljivo. Nas dvoje, svaki s preko 100 kg žive vage. I tako smo napravili jela među najvećim restoranskim porcijama. Pad thai primjerice ima između 400 grama i pola kile. Spojite to s predjelima i desertom… Imate izazov. 😀 Šalimo se malo, ali da – svi smo rekli da je Sabai naš dnevni boravak, a kako smo oboje turistički znalci i ‘people person’ kojima je jako stalo da ljudima kod nas bude dobro, znali smo da od nas nitko ne smije otići gladan.”
Tajlandska kuhinja za početnike. Evo što naručiti
Ako se do sada nisi susreo s tajlandskom kuhinjom, vjerojatno ćeš se čitajući nazive jela kao što su Tom gha gai, Goong hom phaMassaman nuea, Khao op sapparod, posve pogubiti.
Sabai se potrudio olakšati odabir i snalaženje. Prije svega svako jelo je dobro objašnjeno, a fotka istog puno pomaže. Kada su predjela u pitanju, pogriješiti nećeš ako uzmeš degustacijsku platu za dvije osobe koju smo naručili i mi.
“Od predjela smo napravili jedan super kompromis baš za početnike. Kako imamo spring rollse od povrća, račića pa pileće ražnjiće, mariniranu piletinu u pandan lišću, a znamo i kako većina ljudi nikad nije probala ništa od toga, odlučili napraviti miks predjelo za dvoje u kojem se nalazi većina svih predjela”, objašnjava Filip.
Jelo broj jedan je, očekivano, Pad thai za kojeg su čuli čak i oni koji nikad nisu bili u Tajlandu ili imali priliku isprobati tajlandsku kuhinju.
“On leti, kako bi moj partner rekao. 😀 Nakon njega odmah ide patka. A ona je taaaako ukusna i hrskava iiiii savršena! Radimo dvije vrste patke i obje su presočne.”
Koju jačinu ljutine odabrati?
Mi smo se također odlučili isprobati Pad thai, no na našem stolu su se našli i Massaman Gia (masaman curry od piletine), Gai pad priew wan (piletina sa slatko-kiselim umakom) i Khao op sapparod (ananas s prženom rižom). Ljutinu smo odabrali 1, odnosno umjereno ljuto jer se nismo osjećali taj dan avanturistički raspoloženo. Sva jela su redom bila drugačija po okusu, bogata, ukusna, balansirana – ukratko savršena. Neki od nas su dodali još naknadno ljutine…
“Ljutina varira od 0 do 3. 0 ne moram objašnjavati – nema ljutine, 1 je umjereno ljuto, 2 je već za one koji vole jako ljuto i eksperimentiraju, a 3 je za one koji se osjećaju Tajlanđanima, a reinkarnirali su se u Europljane. 😀 Naravno, curryiji odnosno jela s curry pastama, kao što su zeleni i crveni curry, massaman i paneng curry moraju biti ljuti barem malo jer inače nisu curryiji. Chilly je njihov glavni sastojak i bez njega nema curryja. Tako da se uvijek trudimo objasniti ljudima da moraju paziti kod biranja jela, ako imaju neke preference, primjerice bez ljutine. Ali ponovit ću ono što uvijek ponavljamo – ljutina je sastavni dio tajlandske kuhinje kao i začinjenost. Mi smo ju maksimalno prilagodili. Po meni originalni okusi drugih sastojaka došli još više do izražaja, ali ako pitate Tajlanđane većinu jela bi napravili ljutima. Ljutina im na Tajlandu pomaže nositi se s probavnim tegobama, potiče na cirkulaciju, znojenje i hlađenje kože i ima puno zdravstvenih benefita. Ona se potpuno razlikuje od, primjerice ljutine papra, za kojeg neke studije kažu da nije zdrav konzumirati u većim količinama. No, kod nas u globalu može 0, a može i 3. Po želji”, objašnjava Filip.
U međuvremenu se za stol u Sabaiju čeka danima. Teško da ćeš se ušetati u novu it gastro destinaciju i naći slobodan stol. Mi smo stol rezervirali u ponedjeljak za subotu, s time da je sve iza 17 sati bilo već zauzeto.
“Znali smo da ćemo uspjeti, ali nismo imali pojma da ćemo toliko brzo postati ovakav hit. Na vikende se čeka rezervacija i po 10 dana, za radne dane po tri ili četiri dana. Kako kada. I rezervacijske liste se držimo k’o pijan plota 🙂 Često mi prijatelji zamjeraju kako njima ne mogu srediti neki stol kad se sjete, ali svoje konobare smo educirali da i nas izbace kada nema mjesta, a kako da onda ikome radimo povlastice? Ne, ne, nema povlastica, nema muljanja, nema korupcije. Ako je negdje u ovoj državi nema onda je barem nema u našoj rezervacijskoj listi. Uobičajeno dajemo dva i pol sata za rezervaciju, što je vjerujemo sasvim dovoljno. Osim navečer. Svi iza 19 sati sjede do kad žele, mi im ostavimo ključeve restorana, pokažemo gdje se gase svjetla i kako da zaključaju. Hahaha ne baš, ali večernji termini, naravno, nemaju ograničenja osim kraja radnog vremena”, kroz smijeh objašnjava Filip.
Kaže da su cijeloj priči pristupili vrlo “neugostiteljski”. Neke savjete nisu slijedili jer su htjeli ići po svom. Njihov moto je “Sjedi, uživaj, popij… Sabai ljudi”.
“Mi se nalazimo u nekadašnjem najelitnijem bordelu ‘La Grotta’ u Rijeci koji je kasnije, kao kafić i restoran desecima godina bio u rukama obitelji Cernogoraz od kojih smo preuzeli mjesto. Ovaj prostor ima dušu, ima povijest, osjećaji i prošlost su utkani u njegove pore i špiljske sige i zrače unikatnom atmosferom. Na to smo ponosni jednako kao i na hranu. Većina kaže da je ambijent baš poseban. A ja kao turistički vodič, kad sam dolje, ne propuštam priliku da svakom gostu prenesem riječ dvije o tome na ispraćaju. To se mora znati!”
Naravno, kada je ovako uspješna priča u pitanju, nisam mogla, a da u više navrata ne upitam Filipa koji su planovi za proljeće. Jer sigurno ih imaju…
“Kad nije išlo suptilno onda ćemo probati direktno iskopati što je novo? Hahaha, neće ići. Ali zbilja… Nešto moramo pustiti i za iznenađenje. Samo ću najaviti veliku terasu, razne evente, tajlandski novi val u Rijeci i… Svašta. 😉 Strpite se”, za kraj poručuje Filip.
Mi smo sretni, zadovoljni i siti napustili Sabai i svi pomislili isto – Rijeka ima novo hit mjesto. A ja novi omiljeni restoran.
Otkrij još zanimljivih gastro adresa:
