Italija nudi pregršt turističkih atrakcija, a u toj velikoj konkurenciji se Nacionalni park Cinque Terre nametnuo kao jedna od popularnijih talijanskih destinacija. Mnogi mediji ga nazivaju “mjestu iz snova”, “idiličnim selima”, a nije rijetkost da upravo Cinque Terre proglašavaju destinacijom za vikend bijeg. Romantične fotografije šarenih naselja, nezaboravni zalasci sunca i zgrade kao kulisa iz nekog filma – sve to su Cinque Terre na društvenim mrežama. No, realnost je ipak malo drugačija i upravo zbog toga često posjetitelji znaju ostati razočarani, a neki čak i ogorčeni.
Prilikom organizacije našeg samostalnog posjeta Nacionalnom parku Cinque Terre naletjela sam na gnjevne tekstove pojedinih posjetitelja koji su ovu destinaciju nazvali prevarom, a mnogi su išli toliko daleko da su prozivali skupe restorane i loše špagete, nesnosne gužve i redove, neljubazne konobare, a šlag na kraju je “obala koja se ne može mjeriti s našom hrvatskom”.
Uvijek mi je bila zanimljiva potreba naših turista da pojedine destinacije uspoređuju s našom obalom i ponudom, komentirajući da ipak imamo najljepše plaže, obalu, gradove, ljude… Pa ne putuješ uokolo po svijetu kako bi sve uspoređivao s Hrvatskom? Pogotovo ne ideš, primjerice, u Cinque Terre kako bi se kupao.
Svaka destinacija ima svoje dobre i loše strane, pa tako i Italija i Hrvatska. Isto tako prije svakog putovanja trebaš znati zbog čega nešto posjećuješ i kako na pojedinoj destinaciji možeš biti manje turist.
Kako biti manje turist u Cinque Terre?
Cinque Terre sam posjetila dva puta, prvi put prije par godina u sklopu turističkog aranžmana jedne hrvatske agencije i samostalno kada sam odlučila pobjeći od vreve i doživjeti ovaj Nacionalni park na onaj manje turistički način. Između tih posjeta su Cinque Terre postale zahvaljujući društvenim mrežama toliko popularna destinacija da se čini kao da su posvuda. I, zamisli, zadnji put se mi se ovaj Nacionalni park puno više svidio.
Prije svega trebaš biti svjestan da zbog svoje popularnosti Cinque Terre privlače ogroman broj turista, posebice za vrijeme lipnja, srpnja i kolovoza. One gore spomenute snene fotografije na kojima se čini kao da nema nikoga su samo iluzija. Ili su fotografije nastale za vrijeme zimskih mjeseci, u zoru ili su izbrisani ljudi s istih. Cinque Terre ne nude bijeg niti predstavljaju idiličan izlet kakvog društvene mreže prezentiraju. Tu nećeš u miru pijuckati svoj Aperol i bez gužve uživati u zalasku sunca u društvu lokalaca.
Sada kada smo razbili iluziju šarenih i pitoresknih sela (koja su po gužvi sve samo ne selo), kada znaš što te sve čega u Cinque Terre, dopusti da te ova mjesta ipak zavedu.
Najbolji način za doživjeti Cinque Terre je hodajući, odnosno koristeći planinarske staze, a otvorenu dionicu najpoznatije Blue Trail staze mogu proći i ljudi bez planinarskog iskustva. Na taj način ćeš se odmaknuti od gužve, shvatiti zbog čega je ovaj dio Italije proglašen nacionalnim parkom i zbog čega se nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Na koncu ćeš uživati u prizorima koje si zapravo vidio na svim fotkama po medijima i društvenim mrežama. Također zaviri u uličice i izvan centra naselja, a mjesta za jesti i piti biraj prema recenzijama i tako izbjegni turističke prevare. Svako mjesto je uz malo truda moguće doživjeti i na manje turistički način.
Inače Cinque Terre u prijevodu znači Pet zemalja, a Nacionalni park se sastoji od obale, pet sela i okolnih brda. Većina naselja je nastala spuštanjem stanovnika iz okolnih sela tijekom 12. stoljeća.
Na prvu se naselja čine ista, no svako je posebno po nečemu. Monterosso al Mare je najduže i najšire. To je jedino mjesto koje ima dugu plažu te je stoga poznato i kao destinacija za kupanje.
Vernazza je izgrađena uz istoimeni potok, a smatra se najstrmijim i najmanjim naseljem. Upravo ovo mjesto često nosi titulu najljepšeg talijanskog sela. Upravo s Blue Traila se pruža najljepši pogled na Vernazzu.
Corniglia pak je jedino selo koje se ne nalazi na obali nego na visokoj litici. Poznato je kao najmirnije mjesto koje većina turista ne posjećuje. Od vlaka vodi 377 stepenica do naselja, no postoji mali autobus koji prevozi posjetitelje. Smatra se kako posude za vino Cornelia pronađene u iskopinama Pompeja potječu upravo iz ovog sela.
Manarola pak ima najviše vinograda, a Riomaggiore je najveći i smatra se svojevrsnim središtem Cinque Terrea.
Osim po svojim šarenim naseljima, Cinque Terre su poznate po svojim “terasama” na kojima stanovnici do dan danas uzgajaju pretežito vinovu lozu, masline i limun. Na stazi Blue Trail vidjet ćeš osamljena imanja na kojima ćeš uočiti vrijedne lokalce kako obrađuju svoje “terase”. Također ćeš uočiti i “tračnice”, odnosno prijevozna sredstva koja izgledaju poput malog otvorenog vlakića s kojim se prevozi grožđe nakon berbe. Dovoljan je samo jedan pogled kako bi osjetio žmarce jer dotični vlakići strmo idu uz i kroz “terase”. Na području ovog Nacionalnog parka postoji čak 1.000 vrsta flore i faune, od kojih 40% sačinjavaju mediteranske biljke.
2011. godine je područje Cinque Terrea zahvatila velika poplava zbog čega je došlo do odrona. Zbog toga dio Blue Traila je i dalje zatvoren za javnost. Inače je Blue Trail zapravo bio stari put za mule i prenošenje dobara između sela i odvojenih naselja. Nadam se da će ga uskoro osposobiti jer se Via dell’Amore, odnosno Put ljubavi, koji povezuje Manarolu i Riomaggiore smatra najljepšim dijelom Blue Traila. Danas je otvoreno tek 200 metara te dionice.
Prije nego posjetiš Cinque Terre budi svjestan zbog čega ideš posjetiti ovu popularnu turističku destinaciju. Poput većine razvikanih mjesta, na prvu će se činiti kao dobro marketinški plasirana turistička atrakcija, no kada malo zagrebeš ispod površine, odmakneš se od utabanih cestica i svoj pogled usmjeriš dalje od onog očitog, otvara se cijeli jedan novi svijet. Tada shvatiš zbog čega su Cinque Terre proglašene nacionalnim parkom. Jednostavno trebaš znati u kojem smjeru i kako gledati.
Otkrij još zanimljivih priča iz Italije:
