HGSS akcije spašavanja uvijek privlače pažnju, ne samo planinarske zajednice, nego i šire javnosti. Zadnjih dana nesreća koja se dogodila na planinarskoj stazi Put Malog princa, izazvala je mnogobrojne komentare, a uskoro su se pojavila i brojna nagađanja, krenule razne prozivke, pa čak i uvrede. Kako bih otkrila što se konkretno dogodilo tog kobnog vikenda na Crnopcu, kontaktirala sam HGSS, ali i vlasnika agencije i vodiča izleta Vladu Matijevića, koji je potvrdio da iza dotičnog izleta stoji upravo njegova agencija Veseli izleti. 

Kako to inače biva, najglasniji su bili takozvani Facebook borci i dušobrižni komentatori brojnih medija, koji bez obzira na šture informacije, odmah imaju nešto “pametno” za reći. 

S jedne strane optužbe su pljuštale na račun vodiča izleta koje su išle toliko daleko da su se počele općenito prozivati agencije kao takve. S druge strane pojedinci su nazvali HGSS arogantnim, aludirajući da su u svojoj objavi na službenoj stranici jednostavno pretjerali te čak dijelili krive informacije. I dok su se razne teorije zavjere pojavljivale, pojedinci su počeli provlačiti ime i prezime vlasnika agencije bez da je igdje HGSS službeno objavio o kojoj agenciji se radi.

No, bazno nitko nije kontaktirao sudionike dotične nesreće kako bi otkrio što se zapravo dogodilo u Zdenkovoj jami. Nažalost, naučeni smo uzimati stvari zdravo za gotovo, a tako rijetko dopuštamo da strane objasne svoje viđenje i otkriju istinu. 

mali princ, crnopac, velebit (13)

Zbog toga sam odlučila kontaktirati HGSS, vodiča i vlasnika agencije Veseli izleti Vladu Matijevića i glavnog tajnika Hrvatskog planinarskog saveza Alana Čaplara kako bi se razriješile sve (ne)provjerene informacije.

“Tog vikenda održavao se Osnovni tečaj HGSS-a u Paklenici kada smo dobili poziv o ozlijeđenoj osobi u Zdenkovoj jami na Crnopcu. Dobivamo informaciju da je osoba ozlijedila rame te ne može samostalno izaći iz speleološkog objekta. U dogovoru sa zadarskom ekipom iz kuće u Paklenici kreću tri člana HGSS-a iz stanica: Istra, Šibenik i Požega. Došli su na parking ispod Tatekovog skloništa u 14:37, do unesrećenog dolaze u 15:22. Unesrećenom je pojačana mobilizacija koju je napravila fizioterapeutkinja iz grupe koja se slučajno našla na mjestu nesreće. Zdenkova jama je dubine 43 metra te je stalno opremljena klinovima, aluminijskim ljestvama i sajlama te smo unesrećenoj osobi postavili penjački pojas i kacigu te je uz našu pomoć i osiguravanje užetom izašla ljestvama. Na pola puta silaza prema vozilu pridružuju nam se tri spašavatelja iz Zadra te pripomažu u spuštanju unesrećenog. S unesrećenom osobom je čekala njegova djevojka”, započinje HGSS.

Sporne nesreće prisjeća se u detalje i Vlado koji naglašava da je tijekom spuštanja sudionika izleta u Zdenkovu jamu bio cijelo vrijeme uz ljestve.

“Pomagao sam cijeloj grupi prilikom spuštanja u Zdenkovu jamu. Kada su se svi spustili, prilikom hodanja na gotovo ravnom dijelu muškarac se pokliznuo na kamen (kamen se izmaknuo) i silovito pao na rame.”

U trenutku nesreće u Zdenkovoj jami nalazili su se i drugi planinari, od kojih većina iz planinarskog društva Gora. 

“Više nas je pomagalo. Ostao sam u blizini unesrećenog, a član grupe se vratio do početka ljestvi jer je tamo bilo ljudi koji nisu bili dio naše grupe. Pitao je i našao djevojku koja nije bila član naše grupe ni član navedenog društva i tvrdila je da je fizioterapeut. Zaključila je da je rame iščašeno i pokušala je pomoći određenim zahvatima. Članovi navedenog društva donirali su astro foliju i udlagu, a mi smo imali ogrtač u koji sam ga zamotao i također sam ga zamotao u astro foliju”, objašnjava Vlado. 

HGSS je u razgovoru potvrdio da je dobio dva poziva u pomoć za dotičnu nesreću. Poziv je uputila planinarka koja se slučajno zatekla na mjestu nesreće, ali i sam Vlado.

“Područje nije pokriveno signalom te su se morali udaljiti od mjesta nesreće kako bi uputili poziv”, ističe HGSS, a Vlado pojašnjava što se odvijalo u datom trenutku.

“U Zdenkovoj jami su bili članovi navedenog planinarskog društva, djevojka fizioterapeut i grupa koju sam vodio. Dogovorili smo neka prvi krenu članovi navedenog planinarskog društva i nazovu pomoć čim dođu u područje signala. Oni su nastavili dalje po svom planu, lijevo od Zdenkove jame. Ja sam poveo veći dio grupe desno od Zdenkove jame na uzvisinu na kojoj sam imao signal i također pozvao pomoć. Manji dio grupe je ostao kod unesrećenog. Dogovorio sam s HGSS-om da povedem sve ljude do ceste gdje smo parkirali. Veći dio grupe me je čekao, a ja sam se vratio u Zdenkovu jamu po ostatak grupe. Dao sam nekoliko uputstva unesrećenom i djevojci koja je ostala s njim, spojio manju i veću grupu i krenuli smo nazad prema vozilima, detaljno pojašnjava Vlado što se nakon nesreće dogodilo. 

HGSS objašnjava kako na teren iz kuće u Paklenici izlaze tri spašavatelja, a paralelno su se na Crnopcu pridružila tri spašavatelja iz stanice Zadar. 

“Na mjestu nesreće smo zatekli unesrećenu osobu umotanu u astro folije te njegovu partnericu kako nas čekaju. Ozljeda je bila dislokacija desnog ramena. Osoba je zbrinuta na ispravan način. Ruka je bila imobilizirana i osoba utopljena. Imobilizaciju je izvršila fizioterapeutkinja koja se slučajno našla na mjestu nesreće. Zbog transporta, pojačali smo imobilizaciju kako bi transport ozlijeđene osobe protekao što sigurnije”, ističu iz HGSS-a. 

HGSS je u svom javnom očitovanju jasno naglasio da je jedan od vodećih propusta bilo ostavljanje unesrećenog u društvu djevojke bez da su prije toga na mjesto nesreće stigli spašavatelji. U razgovoru su istaknuli da je vodič ostatak grupe odveo do auta, dok je unesrećeni ostao u društvu djevojke u Zdenkovoj jami. Vlado se na tu informaciju također odlučio referirati.

“To je točno, tako sam iskomunicirao s HGSS-om. Vratili smo se na cestu do vozila i čekali HGSS. Kada su došli, preuzeli smo unesrećenog i krenuli za Zagreb.”

S vodičem i skupinom smo se prvi puta susreli na pristupu prema unesrećenoj osobi. U brzinskom razgovoru smo shvatili da su iz iste skupine kao unesrećeni, zbog žurbe smo nastavili prema unesrećenoj osobi. Drugi susret s vodičem skupine je bio nakon što smo unesrećenog spustili u podnožje planine gdje ga je čekao ostatak grupe. Obavili smo kratki informativni razgovor s vodičem te smo mu ukazali na nepravilnosti koje su nastale tokom izleta. Vodič je shvatio da je pogriješio te mu je objašnjeno kako slučaj iz najbanalnije ozljede može postati čak i tragičan”, pojašnjavaju kraj akcije spašavanja iz HGSS-a. 

Mnogo krivih informacija je kolalo po pitanju broja sudionika izleta, kao i broja vodiča. Na HGSS-ov navod da je na izletu bilo 20 ljudi i samo jedan vodič, počele su se pojavljivati brojne špekulacije koje su čak prozivale da Gorska služba spašavanja navodi krivi broj sudionika i vodiča. Najtočniju informaciju ima sami organizator izleta. Vlado je u našem razgovoru potvrdio informaciju da je na izletu bilo 24 sudionika. 

Ja sam bio jedini vodič, a sa mnom je bio kolega koji je zadnji pratio grupu. Inače, uvijek smo dvojica vodiča. Međutim, pred polazak kolega vodič mi je rekao da zbog zdravstvenih razloga ne može sudjelovati. Jesam, razmišljao sam o otkazivanju izleta. Podcijenio sam planinu i precijenio sebe.”

mali princ, crnopac, velebit (27)

HGSS u razgovoru ističe da je prvenstveni propust tijekom ovog izleta manjak vodiča. 

Veći broj vodiča pozitivno utječe na smanjenje rizika od nesreće ili odvajanja iz grupe. Ovu grupu od preko 20 ljudi je vodio jedan vodič. Što se tiče nesreće, ona se možda ni s većim brojem vodiča ne bi izbjegla, ali sama nesreća nije sporna već postupci nakon nesreće za koje smatramo da nisu bili adekvatno provedeni. Nakon nesreće trebalo se pobrinuti za ozlijeđenu osobu, zbrinuti je, utopliti i pomoći joj u skladu sa svojim mogućnostima (što su i napravili članovi druge grupe koja se tu našla uz pomoć nekoliko ljudi iz grupe čijem se članu dogodila nesreća), odmah pozvati HGSS i pričekati do dolaska spašavatelja kako bi mogli prikupiti informacije o nesreći, okolnostima i eventualno pomoći u akciji spašavanja… Vodič je odgovoran za članove koje vodi od početka do kraja izleta i dužnost mu je pobrinuti se za sve njih, a posebice kada se dogodi nesreća”, navodi HGSS.

U nastavku ističu da se broj vodiča ili pomoćnih vodiča procjenjuje ovisno o težini staze ili terena na kojem se kreće. 

“Recimo da je nekakvo pravilo jedan vodič na 6-8 ljudi. Dakle, za ovu grupu 3-4 vodiča bi bio nekakav standard”, istaknuo je HGSS. 

Na pitanje je li izlet trebao biti otkazan, HGSS smatra da je to procjena onoga tko vodi izlet, a pri tome treba uzeti u obzir nekoliko faktora, a to su broj ljudi, psihofizičko stanje ljudi i potrebnu opremu. 

“Sve to utječe na konačnu procjenu ići na izlet ili ga odgoditi i provesti ga manje rizično.”

U jednu trenutku počela su se postavljati pitanja o (ne)posjedovanu potrebnih licenci za vođenje dotičnog izleta. Vlado u našem razgovoru navodi da je turistički pratitelj i voditelj turističke poslovnice te ističe kako posjeduje uvjerenje HGSS-a i HGK-a za organizatora sadržaja u prirodi te još nekoliko uvjerenja iz područja turizma. Naglasio je kako iza sebe ima mnogo godina planinarskog iskustva te da je vodio brojne izlete.

“Postoji niz nacionalnih i međunarodnih institucija koje pružaju usluge školovanja za pojedine specifične aktivnosti. Kroz obuku za nositelje turističkih sadržaja koju provode HGK i HGSS dobiju se opća osnovna znanja za organizaciju izleta te se polaznike upoznaje s opasnostima i postupcima koji su važni za sigurno obavljanje djelatnosti. No, to je  tek prvi korak i, naravno, da ga treba nadograditi adekvatnim licencama nadležnog saveza. Primjerice, Hrvatski planinarski savez kao krovna planinarska organizacija u Hrvatskoj obučava planinarske vodiče različitih standarda”, pojasnili su iz HGSS-a. 

mali princ, crnopac, velebit (4)

Kontaktirala sam i Hrvatski planinarski savez koji je pružio informaciju da “g. Vlado Matijević nije planinarski vodič Hrvatskog planinarskog saveza, niti je ikad pohađao tečaj za vodiča HPS-a, odnosno nikad nije stekao vodički naziv niti licencu HPS-a”.

“Potrebno je vrlo pažljivo čitati što piše u Zakonu o pružanju usluga u turizmu, to su članci 92. do 95. i isto tako pročitati što je sadržaj obuke koju provodi HGSS zajedno s HGK. Zakonom o pružanju usluga u turizmu su definirane djelatnosti aktivnog i pustolovnog turizma i odgovarajući certifikati koje se priznaju za vođenje tura na području pustolovnog turizma. Međutim, tečajem kojeg provodi HGSS zajedno s HGK, dobiva se uvjerenje, odnosno to je edukacija za nositelje i organizatore aktivnosti u prirodi. To nije za vodiča u pustolovnom turizmu, to je obuka za nositelje i organizatore aktivnosti u prirodi gdje oni zapravo stječu odgovarajuća znanja o prvoj pomoći i o suradnji s Hrvatskog gorskom službom spašavanja u slučaju nesreće. Ja bih rekao da je to jedan od elemenata obuke koja je potrebna čovjeku koji vodi ljude na teren. No, to naprosto nije sve niti je približno dovoljno da bi se moglo smatrati važećim certifikatom vođenja planinara u planinu. Trebate, naravno, imati planinarsko iskustvo i znanje, a onda i prvu pomoć te saznanja postupanja u slučaju dolaska HGSS-a na teren, pojasnio je Alan Čaplar u ime Hrvatskog planinarskog saveza.

Nitko na nesreće ne može ostati ravnodušan, a često tek u slučaju iste postajemo svjesni opasnosti koje boravak u planinama nosi sa sobom. 

Nakon nesreće se osjećam teško i potišteno. Proživljavam to svaki dan. Jako me potresao taj događaj jer sam uistinu postao svjestan opasnosti. Razmišljam je li se to moglo spriječiti. Da, bilo je previše ljudi na jednog vodiča i to baš na dan kada sam ostao bez kolege vodiča. Kako sam proveo godine na velebitskom kamenu, doveo sam sebe u iluziju da ‘prosječan izletnik’ može više. Kako se nesreće nisu događale, umislio sam da se događaju samo nekom drugom jer sam svjedočio brojnim spašavanjima HGSS-a drugim ljudima van moje grupe. Naučio sam da više neću voditi ljude na takva mjesta. Unesrećenom želim brz oporavak, za kraj je poručio Vlado.

mali princ, crnopac, velebit (1)

Nesreće u planinama se događaju, pa i onim najiskusnijim. Njih, nažalost, nitko ne može stoposto izbjeći. Ono što možemo je učiniti sve što je u našoj moći da mogućnost za njih umanjimo, a u trenutku kada/ako se dogode, ublažimo njene posljedice, preuzmemo za njih odgovornost i naučimo novu životnu lekciju. 

Bez obzira na iskustvo, težinu izleta ili teren, jedno pravilo je univerzalno i vrijedi za svaki planinarski izlet bez obzira u čijoj organizaciji se odvija – prirodu nikad ne smijemo podcijeniti, a sebe nikad ne smijemo precijeniti. 

Planinama je dovoljan djelić sekunde kako bi nam pokazale svoju pravu moć i surovu prirodu. Toga uvijek moramo biti svjesni. Jedino tako će svaki planinarski izlet ostati u lijepom sjećanju, a ne se pretvoriti u nesreću koja, nažalost, može imati opasne posljedice. 

FOTO: s nesreće HGSS, ostalo Under Dreamskies

hgss_velebit

2 Comments

  1. Alen Panić

    Pozz,

    Bilo bi ok da ste na konto obrazovanja, pitali i SGVH …. Jedinu instituciju za obrazovanjem profi vodiča

    Lp
    Alen

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *