Postoje one turističke atrakcije na koje si naletio posve slučajno kopajući u bespućima interneta kako bi se pripremio za put. To su one atrakcije koje se ne nalaze na vodećim “must see” listama, one ne leže tek tako negdje uz put, no uvijek se nekako isplati potegnuti do njih. Često te upravo takve manje razvikane atrakcije posve neočekivano oduševe. One su ponekad osebujne, drugačije, često posebne, a nije rijetkost da se uz njih veže i pokoja legenda. Sve to su ruševine opatije San Galgano u Toskani.
Kada sam istraživala i slagala naš road trip kroz Toskanu, na Instagramu sam naletjela na fotografiju velebne stare crkve bez krova. Bez obzira na to što su u pitanju zapravo ruševine, fotografija je djelovala izuzetno moćno. Počela sam istraživati i otkrila kako ne samo da opatija ima burnu povijest, već se u njenoj okolici nalazi i mač zaboden u stijenu koji je pripadao srednjovjekovnom vitezu koji je proglašen svetim. Je li nam bio potreban dodatan razlog za posjetiti ovu još uvijek dobro skrivanu tajnu Toskane? Naravno da nije.
Gdje se nalazi San Galgano i kako doći do opatije?
Ruševine opatije San Galgano se nalaze 35 kilometara od Siene. Predstavljaju idealan jednodnevni izlet, a mogu biti i usputna postaja kada s juga putuješ u središnji dio Toskane. Mi smo posjet San Galganu ostvarili nakon Siene.
Do samih ruševina nije moguće doći izravno automobilom, no u udaljenosti od par minuta hodanja nalazi se veliki parking. Iskreno, parking je toliko velik da sam se zapitala ima li ljeti ova atrakcija gomilu turista. Kasnije sam doznala da je ovo područje omiljeno vikend izletište lokalnog stanovništva, stoga to imaj na umu prilikom organizacije svog puta. Mi smo San Galgano posjetili krajem svibnja tijekom radnog dana i nije vladala gužva.
San Galgano opatija je bila prepuštena propadanju, a danas upravo zbog toga oduzima dah
Dovoljna je samo jedna riječ koja najbolje opisuje ruševine ove opatije – veličanstveno! Zapravo je teško pojmiti da tako moćan dojam mogu ostaviti zidovi davno zaboravljenog sakralnog objekta.
Do opatije vodi drvored čempresa, a kada staneš na mjesto gdje je nekoć bio glavni ulaz, ostaneš razočaran. Zar sam zbog toga stigao do tu? Potrebno je skrenuti desno i kupiti ulaznice koje iznose pet eura.
I, onda, zakoračiš u prvu gotičku opatiju Toskane. Ostaneš zapanjen. Oduševljen. Bez teksta.
Prvo te pogled vuče ka nebu koje je zapravo krov ove opatije. Nakon toga postaneš svjestan da hodaš po šljunku. Počinješ uočavati ogromne gole otvore i onda ti pogled zastane na okruglom prozoru gdje je nekoć bila rozeta. Počinješ osluškivati svoj hod preko šljunka i onda odjednom čuješ lepet krila. Osjetiš snaži nalet vjetra i shvatiš da to propuh prolazi kroz otvore. Diviš se tim golim masivnim zidovima, a onda proradi mašta koja tebi ispred očiju krene ukrašavati opatiju, graditi strop i glancati vitraje na prozorima.
Legenda o vitezu San Galganu i njegovom maču
A sve to je izgrađeno u čast San Galganu, nekadašnjem srednjovjekovnom vitezu koji je svu slavu ostavio iza sebe, posvetio se bogu i postao pustinjak.
Galgano je rođen 1148. godine kao sin plemića koji je izrastao u hrabrog, ali neobuzdanog i razuzdanog viteza. Nakon brojnih bitki i godina nasilja, Galgano više ne vidi smisao svog postojanja. U tom trenutku otkriva boga, ostavlja svoj život iza sebe, odriče se svog materijalnog te postaje pustinjak. Papa Urban III. ga je 1185. godine proglasio svetim i primjerom svim kršćanskim vitezovima.
Na mjestu gdje je San Galgano vodio svoj pustinjački život sagrađena je, nekoliko godina nakon njegove smrti, kapela Montesiepi koja skriva artefakt u duhu najboljih pustolovnih romana.
U središtu kapelice nalazi se mač San Galgana koji je zaboden u stijenu. Istraživanja provedena 2001. su dokazala da mač potječe iz doba kada je nekadašnji vitez živio.
Dvije legende kruže oko mača. Jedna govori kako je San Galgano pokušao slomiti svoj mač o stijenu kao simbol svojeg odbacivanja ratovanja, a stijena ga je progutala. Druga priča govori kako je San Galgano zabio maču u stijenu kako bi u svojoj kolibici imao križ pred kojim se može moliti. Vjerovao ili ne u legende, i dan danas u središtu kapelice stoji mač kojeg mnogi nazivaju i pravim Excaliburom.
Osim mača u kapelici, pozornost plijene i kameni zidovi iz 14. stoljeća koji su prekriveni freskama Ambrogia Lorenzettija sa scenama iz života San Galgana.
Cistercitska opatija se pak počela graditi 1218. godine, a trebalo je čak šest desetljeća da se završi. Lokacija je pomno birana. Cistercitski redovnici su izbjegavali svaki kontakt s civilizacijom i život im se sastojao od molitve i rada. Krčili su brežuljke kako bi njihove ovce mogle pasti.
No, usprkos cistercitskom inzistiranju na siromaštvu, redovnici su se obogatili od prodaje vune. Smatra se kako je do sredine 14. stoljeća imala korumpiranu upravu koju je uz to pogodila i kuga. Nakon zlatnog doba, opatija počinje postepeno propadati.
Vodeći udarac se dogodio krajem 14. stoljeća kada je opatiju opljačkao engleski plaćenik sir John Hawkwood. Dugi niz godina tu je živio samo jedan opat, da bi 1652. opatija bila konačno zatvorena.
Današnji prepoznatljivi izgled opatija San Galgano dobiva 1786. godine kada je pao zvonik koji je sa sobom odnio i krov. Mada su se u 19. i 20. stoljeću dogodili neki restauracijski radovi, opatija San Galgano ipak je i dalje samo ruševina. Srećom, rekla bih.
Opatija je bila prepuštena propadanju, no upravo je to ono što je danas čini tako privlačnom i zanimljivom atrakcijom.
Ruševine opatije San Galgano su velebne, moćne, prelijepe i tajanstvene. Upravo ogoljenost ukrasa i zaštite koju pruža krov izdvajaju San Galgano od svih crkvi i opatija koje sam do sada posjetila.
Otkrij još zanimljivih priča iz Toskane:
