Drniš je grad iznimno bogate povijesti, ali također krije i nevjerojatne prirodne ljepote. Smješten samo 30 kilometara od Šibenika, odlična je destinacija koju smo odlučili posjetiti i pobliže upoznati kulturnu i baštinsku ponudu!
Na putu prema obali, vjerujem kako si već posjetio ili sigurno namjeravaš jedan od naših najljepših nacionalnih parkova, Krku. Ovaj dragulj Lijepe naše proteže se na čak 109 km2 na prostoru gornjeg i srednjeg toka rijeke Krke te donjeg dijela toka rijeke Čikole i njenog utoka u Krku. Zasigurno najpoznatiji i najatraktivniji dijelovi nacionalnog parka na drniškom području koji oduzimaju dah svojom ljepotom su Roški slap i otočić Visovac.
Roški slap i Visovac
Najatraktivniji dio NP Krka na drniškom području je Roški slap koji je površinom ogromno slapište. Misliš da pretjerujem? Radi se o više od 650 metara dugačkom te 450 metara širokom slapištu čija se visina pruža na više od 22 metra! Prelijevanje preko niskih kaskada konačno se ulijeva s visine od 15 metara u Visovačko jezero i čini pravi prirodni spektakl.
Roški slap je zaista jedan od fenomena koje trebaš doživjeti, a istovremeno možeš posjetiti i brojne vodenice koje danas služe kao etnografske zbirke nekih minulih vremena, ali i suvenirnice te ugostiteljski objekti. Možeš se upoznati s načinom na koji se nekoć mljelo žito u mlinicama te vidjeti kako se prela vuna i pralo sukno pomoću valjavica. Naravno, sve se upotpuni sjajnim ručkom, a predlažem da isprobaš svježe pastrve koje su lokalni specijalitet.
Nakon Roškog slapa, vrijeme je za posjetiti Visovac. Danas se na ovom otočiću (kojeg nazivaju i Gospin otočić) nalazi Franjevački samostan Majke od Milosti u kojem se nalazi vrijedna muzejska zbirka. Posebnost su zasigurno Ezopove basne tiskane 1487. godine i najmanja knjiga na svijetu u kojoj je napisana molitva Oče naš na sedam jezika. Koliko mala? Dimenzije su joj 3,5 sa 3,5 milimetara!
Osim posjeta samostanu, možeš uživati u zaista prekrasnoj prirodi koja okružuje otočić i nevjerojatnoj tišini i spokoju koji pruža lokacija usred samog kanjona. A nakon posjeta Krki, nemoj učiniti pogrešku i samo nastaviti prema obali, već se uputi u posjet Drnišu! Ovaj grad je pravi dragulj prepun bogate povijesti i prirode koja oduzima dah.
Bogata povijest Drniša
Tragovi života na drniškom području potječu iz prapovijesti, a kontinuitet naseljenosti možemo pratiti od prvog stoljeća prije Kr. kada su na ovom području živjeli Delmati. Kao poseban ponos u gradu stoji Gradina čiji današnji ostaci potječu iz srednjega vijeka i doba Nelipića, a nadograđivana je tijekom osmanlijske i mletačke vladavine. Samu naseljenost današnjeg Drniša pokazuju i brojni arheološki ostaci iz razdoblja paleolitika, a puno (puno!) kasnije, točnije u srednjem vijeku na ovim područjima nastaje jezgra prve hrvatske države.
Prvi pisani spomen Drniša datira iz 1494. godine.
Drniš je od 1522. godine bio pod turskom vlašću ( 16. st.), 1680-ih je oslobođen, a 1715. g. je bio zadnji neuspješan Turski (Osmanlijski) napad na Drniš. Za vladavine Osmanlija, u Drnišu je razvijen sustav vodoopskrbe, grade se mostovi, ali i pet džamija, da bi u 18. stoljeću područjem Drniša zavladala mletačka vlast te se Drniš širi s Gradine uz izgradnju trga, palazzina i kvartira, koji su središte grada ostali i dan danas.
Grad Ivana Meštrovića i sjajna zbirka Gradskog muzeja Drniša
U središtu grada čeka te prekrasan perivoj u kojem možeš vidjeti jedno od najpoznatijih djela Ivana Meštrovića, Vrelo života, jedan od najljepših podsjetnika na umjetnost koju je stvarao. Meštrović je rođen u Vrpolju u Slavoniji, ali je djetinjstvo i odrastanje proveo upravo u drniškom kraju.
Monumentalni zidni reljef Vrelo života, Meštrović je dovršio 1907. godine, a nastao je prema narudžbi Karla Wittgensteina. Wittgenstein je bio bogati bečki industrijalac i jedan od najzaslužnijih mecena Udruženja likovnih umjetnika Austrije čiji je Meštrović bio redoviti član, a zahvaljujući njegovoj potpori, Meštrović je čak i boravio u Parizu od 1908. do 1910. godine.
Vrelo života bilo je prvenstveno smješteno u meceninoj palači, ali nakon teških bombardiranja tijekom Drugog svjetskog rata, zadobilo je brojna oštećenja. Meštrović ga otkupljuje 1955. godine i poklanja ga svom zavičajnom gradu. Iako je Vrelo života uspjelo „preživjeti“ i Drugi svjetski i Domovinski rat, danas je, nažalost, žrtva vremenskih uvjeta. Naime, izrađen je od taložnog vapnenca tipa pekston koji je podložan promjenama uzrokovanim kišom, vjetrom i snijegom.
A u nastavku za Meštorvićevim radovima, zaputili smo se u Gradski muzej Drniš gdje možeš vidjeti impresivnu zbirku Meštrovićevih skulptura, slika i crteža koje je osobno donirao muzeju. Sam Gradski muzej osnovan je 1960. godine od strane bivšeg načelnika, Nikole Adžije koji je ujedno bio i veliki prijatelj s Meštrovićem. Stoga ne iznenađuje da je poseban dio muzeja posvećen upravo stvaralaštvu jednog od naših najvećih umjetnika. Dapače, u muzeju se nalazi Meštrovićeva iznimno vrijedna muzejska umjetnička zbirka i to na samom početku muzeja.
Zatim smo u pratnji ravnatelja Davora Gaurine i više kustosice Antonije Tomić posjetili i ostatak muzeja koji osvaja svojim putovanjem kroz vrijeme. Na licu mjesta možeš otkriti bogatu povijest ovog kraja i vidjeti razne zanimljive eksponate poput starih zemljovida i fotografija. Muzej sadrži bogatu zbirku novca, oružja, knjiga i još mnogo toga zanimljivoga, počevši od drevnih vremena pa sve do Domovinskog rata.
Drniška Gradina i crkva Sv. Ante kao podsjetnik na osmansku vladavinu
Pri posjetu Drnišu, odmah smo znali kako je lokaciju koju obavezno moramo vidjeti Drniška Gradina. Ova utvrda jedina je od očuvanih u samom gradu i ponosno se šepuri na 334 metra nadmorske visine jugozapadnog dijela Drniša. Dok hodaš uz Gradinu, pogled puca na nevjerojatan kanjon rijeke Čikole koja žubori podno Gradine, ali i na Petrovo polje i ostatak Drniša. Gradina je dio čitavog sustava utvrda kojemu dodatno pripadaju i Bogočin-grad, Kamičak, Ključica te Nečven, a sve se ove utvrde pružaju uz rijeke Čikolu i Krku.
Gradina datira iz srednjeg vijeka, a pronađeni su manji arheološki ulomci koji datiraju iz brončanog doba te je imala iznimno veliku ulogu sve do dolaska Austro-Ugarske u 19. stoljeću. Danas možeš vidjeti južni dio tvrđave, koji je uređen u doba hrvatske velikaške obitelji Nelipić, a veći dio središnje kule i sjeveroistočnog obrambenog zida ostatak je iz turskog doba.
Upravo u vrijeme osmanske vladavine, Gradina je znatno proširena, a Turci su podigli sustav zidina te okruglih kula za topove. Dolaskom Mlečana, porušen je veći dio Gradine, ali su je ubrzo obnovili jer su i dalje strahovali od Turaka. Najveću štetu na svim zidinama i kuli, Gradina je doživjela za vrijeme Domovinskog rata.
Danas je Gradina jedan od najponosnijih spomenika Drniša i dalje oduzima dah! Do utvrde možeš doći od crkve sv. Ante koja je udaljena samo par minuta od Gradine, a za još bolje fotke možeš stati na vidikovcu koji se nalazi na cesti Drniš-Šibenik.
Ostaci osmanske vladavine su vidljivi i danas te ih možeš pronaći odmah pored Gradine. U pitanju su minaret, kula gradske straže i crkva sv. Ante Padovanskog. Naime, crkva koja se nalazi pored donašanje župne kuće prvotno je bila džamija s kupolom na trompama i pokrivena kamenim pločama. U 17. stoljeću, franjevci s Visovca (s kojima smo se družili na početku teksta), pretvorili su džamiju u crkvu Gospe od Rožarija, a nedugo nakon toga postaje crkva sv. Ante. Ipak, ostavljeni su izvorni prozori i vijenac od kamena na pročelju crkve te zazidana vrata koja su služila kao ulaz u džamiju. Također, u interijeru crkve možeš vidjeti tursko-maurske ukrase koji svjedoče minulim vremenima.
Stara mlinica
Nakon obilaska crkve Sv. Ante, nastavili smo prema staroj mlinici koja je smještena uz desnu obalu Čikole, na samom ulazu u Drniš, točnije 150 metara nizvodno od mosta na samom početku kanjona. Stara mlinica svoje podrijetlo vuče još iz srednjeg vijeka, a pretpostavlja se kako je davnih dana bila u vlasništvu hrvatskih velikaških obitelji. Izgrađena je od kamena, s velikim blokovima koji čine temeljni zid.
U njoj su se nekoć nalazila čak četiri mlina koje je pokretala Čikola koja je do samih mlinova dolazila kanalom te se usmjeravala u manja korita i na kraju na turbine mlinskih kola. Danas je u prostorima mlinice muzejski prostor, a stara mlinica je proglašena kulturnim dobrom Drniša. Nakon obilaska, svakako savjetujem da uživaš u šetnji uz samu obalu Čikole i prepustiš se zvukovima prirode.
Promina i velebni vinogradi njezina podnožja
Gdje god se nalaziš u Drnišu, uvijek si pod budnim okom Promine, 1.149 metara visoke planine koje privlači brojne zaljubljenike u planinarenje te je dom planinarskog društva Promina. S obzirom na to da je riječ o iznimno pitomoj planini, idealna je destinacija za ljubitelje biciklizma, hikinga, ali i klasičnih šetnji u prirodi, a odmor možeš pronaći u planinarskoj kući na Promini do koje možeš doći i automobilom.
Penjao se ili ne, svakako savjetujem da isprobaš vrhunski pršut te nagrađivana vina koji su nastali upravo u podnožju ove planine. Mi smo posjetili vinariju Vizzulin gdje su nas je dočekala obitelj Reljić Vizzulin čija ljubav prema vinima seže daleko u povijest. Današnji potpuno suvremeni oblik započeo je 2010. godine kada su zasadili nove vinograde na lokalitetu Mijović.
Odlično tlo i nadmorska visina te najbolja kombinacije kontinentalne i mediteranske klime uz prstohvat moderne tehnologije rezultirali su vinima koja su osvojila brojna priznanja i nagrade. Iz prve ruke mogu posvjedočiti kako teku poput vode! Vizzulin se tako može pohvaliti sortama Cabernet sauvignon, Merlot, Maraština i Pošip koji posebno moram nahvaliti.
Drniški pršut – kralj ovoga kraja
Ako želiš isprobati što nude, možeš se slobodno javiti putem maila, idealno nekoliko dana prije dolaska kako bi doživio pravo iskustvo degustacije. Uz vina, na stolu se našao i neizostavni drniški pršut, jelo koje je poprimilo kultni status među ljubiteljima delikatesa. Njegovu posebnost i vrhunsku kvalitetu čine upravo mikro-klimatske specifičnosti ovoga kraja i – bura! Povijest uzgoja svinja u Drnišu seže još 1500 godina prije Krista, a drniški pršut je 2012. certificiran od Ministarstva poljoprivrede RH kao proizvod sa zaštićenim geografskim podrijetlom. Meso se soli krupnom morskom soli, zatim preša i ispire te hladno dimi suhom bukovinom.
Nakon toga se suši minimalno 12 mjeseci, a sve faze u proizvodnji ovog gastro spektakla se izvode ručno. Važno je naglasiti kako drniški pršut ne sadrži nikakve dodatke osim soli, ako negdje vidiš drniški pršut s dodatnim aditivima – to nije to. U Vizzulinu smo kušali njihovu domaću deliciju, a u kombinaciji sa slanim fritulama i Pošipom nije nam trebalo ništa više i došlo je vrijeme da se oprostimo od grada Drniša.
Etnoland Dalmati – mjesto gdje postaješ dio tradicije
Uskočili smo u auto i krenuli putem Pakova Sela prema iznimno popularnoj destinaciji – Etnoland Dalmati. Unikatan tematski park posvećen je kulturi, tradiciji i baštini ovoga kraja kroz koju sudjeluješ u interaktivnom pristupu.
Vlasnik Joško Lokas tako nas je proveo kroz pravi dom ovih krajeva, pojasnio važnost odjeće i značaja svakog detalja, načina i pripreme te konzumacije autohtonih jela, prvenstveno peke i pršuta, a dakako da smo morali posjetiti i vinski podrum te isprobati vrhunske domaće rakije.
Etnoland nudi najbolje od tradicije i upoznavanja s njom stoga ne čudi da je interes za posjet ovom parku iznimno velik, a vrijeme koje provedeš u stalnoj interakciji naprosto proleti! Nakon obilaska parka te posjeta etnografskom muzeju koji se nalazi u sklopu Etnolanda, završili smo posjet uz neizostavni pršut i bokal vina. Dalmatinska Zagora krije zaista bogat kulturni i tradicijski svijet koji je zaista šteta ne otkriti, stoga je posjet Jošku definitivno nešto što moraš staviti na svoju bucket listu!
Kanjon rijeke Čikole
Nakon izlaska iz Pakova Sela, autom smo se uputili prema selu Ključ gdje nas je na pola puta čekala fantastična lokacija! U pitanju je prava magnet destinacija za sve ljubitelje aktivnosti, a upravo ovdje se nalaze i najbolji vidikovci na cijeli pitoreskni kanjon rijeke Čikole.
Da nije stvar samo u mom osobnom dojmu dokazuje i činjenica kako je kanjon rijeke Čikole zaštićen kao značajan krajobraz od 1965. godine. Kanjon se prostire 13 kilometara uzvodno te na pojedinim dijelovima njegova dubina seže i do 130 metara. Sam po sebi je geomorfološki i hidrološki fenomen krškog krajobraza, ali ima i veliku povijesnu važnost s obzirom na to da su špiljama detektirani tragovi ljudske prisutnosti još iz doba paleolitika. A sama priroda u potpunosti oduševljava s više 298 vrsta biljaka, četiri vrste riba i jednako toliko vodozemaca te brojnim životinjama od kojih je najviše šišmiša.
Kanjon je osim užitka za gledanje, pravi mamac za outdoor aktivnosti. Naime, možeš se spustiti niz 1,4 kilometara dug zipline okružen ovim prirodnim spektaklom brzinom od 70 kilometara na sat. Zipline sadrži četiri platforme i ima tri sajle duge 250, 500 i 650 metara.
Ako nisi ljubitelj takvog tipa adrenalinske zabave i više voliš osjetiti tlo pod nogama, onda je za tebe Ferrata Čikola. Ljubitelji hikinga neće odoljeti stazi dugoj pet kilometara, a od toga su 2,5 kilometra složena pomoću klipova u stijenama i sajlama. Nema panike oko spremnosti jer je sama staza napravljena kao turistička atrakcija stoga je iznimno pristupačna i laka za prolaz. Također, kanjon rijeke Čikole je sjajan za sportsko penjanje po stijenama jer te čeka penjalište Osoje, a nakon adrenalinskog naboja se možeš opustiti i prošetati po okolnim stazama i posjetiti vidikovce.
Utvrda Ključica
Kao šećer na kraju, odlučili smo se posjetiti upravo jedan od najljepših vidikovaca na drniškom području, utvrdu Ključica. Utvrda je smještena na desnoj strani kanjona rijeke Čikole, samo kilometar od Čikolina utoka u rijeku Krku, a do nje se dolazi iz smjera sela Ključ.
Podignuta je u 14. stoljeću zahvaljujući plemićkoj obitelji Nelipić te je imala značajnu stratešku ulogu jer je osiguravala kontrolu nad mostom koji je prelazio Čikolu. Preživjela je osvajanja Osmanlija i Mlečana, a zbog burne povijesti Ključicu i danas prate brojne legende. Prema jednoj od njih, i danas se utvrdom može čuti plač udovice i banice Čike, čiju je prelijepu kći Miljevu na sam dan njezina vjenčanja ugrabio krilati zmaj i odnio na dno jezera Brljan. I baš prema Miljavi, sela nad Krkom su dobila ime Miljevci, a po njezinoj majci Čiki – rijeka Čikola!
Legende na stranu, utvrda te zaista svojim izgledom prenosi u neka druga vremena. Nekoć je bila najveća srednjovjekovna utvrda na ovom području, a danas je svakako najuščuvanija. S obzirom na to da se nalazi na samom rubu litice, s nje se pruža nevjerojatan pogled na kanjon rijeke Čikole te na ušće Krke i nepregledne livade i šume.
Ljepote obalnog dijela Dalmacije nadaleko su poznate, ali drniški kraj dokazuje kako i unutrašnjost nudi pregršt atrakcija, bez obzira na to tražiš li aktivni odmor, uživanje u dobrom jelu i piću ili upoznavanje s bogatom povijesti.
Drniš i njegova okolica nalaze na idealnoj lokaciji tako da bez problema možeš upoznati ovaj dio Hrvatske čak i ako je u pitanju samo jednodnevni izlet. Stoga, ako se ikada nađeš u Šibeniku, Splitu ili Zadru, svakako si uzmi jedan dan i doživi ljepote Drniša!
*Sadržaj nastao u suradnji s Turističkom zajednicom grada Drniša
