Ilovik se zajedno sa Sv. Petrom ubraja u najjužnije otoke cresko-lošinjskog arhipelaga. Ilovik je poznat kao otok cvijeća, a posjetitelje očarava i svojim tirkiznim uvalama. Međutim, Ilovik nudi i predivne i lagane šetnice pomoću kojih možeš istražiti cijeli otok.
Imala sam sreće da sam Ilovik posjetila u predsezoni, točnije krajem svibnja u sklopu aktivnog krstarenja “Put u središte žene”. Vladalo je ono idealno vrijeme – stvoreno za ugodno hodanje, ali i za osvježenje u moru. Bili smo usidreni pred najpoznatijom plažom otoka – Paržine nas je u ranim jutarnjim satima dočekala u najljepšim tirkiznim bojama. Nakon kupanja uputili smo se pješke do jedinog naseljenog mjesta imena, naravno, Ilovik te smo tako istražili i staze ovog mirnog, no ipak živopisnog otoka.
Mala povijest otoka Ilovik
Kroz povijest, Ilovik i susjedni otočić Sv. Petar veže neraskidiva veza koja traje i dan danas. Nekoć su dijelili isto ime – Neumae Insulae, da bi u 13. stoljeću dobili naziv Sanctus Petrus de Nimbis, a Mleci su i nazivali San Pietro dei Nembi.
Hrvatski naziv je nekoć bio Tovarnjak, po magarcima koji se u se držali na otoku, a današnje ime je Ilovik dobio po vrsti zemlje. Manji otok je uvijek bio i ostao Sv. Petar.
Danas je Ilovik naseljen i dok je prije 100-injak godina još brojao oko 500 stanovnika, danas ima nešto malo više od 100. Smatra se kako tri puta više Ilovčana živi u Americi nego na otoku. Površina otoka iznosi 5,5 kilometara kvadratnih, a dug je svega 14,1 km. Otok Sv. Petar je nenaseljen, velik je 1 kvadratni metar, a na njemu se i dan danas nalazi gradsko groblje.
Otoke razdvaja uski, ali za plovidbu i sidrenje posve siguran Ilovički kanal koji je dugačak oko dva kilometra. Oduvijek je pomorcima služio kao sigurna luka, a danas je omiljena destinacija brojnih nautičara.
U knjizi “Kvarnerski otoci pješice i biciklom” piše kako je zemlja na Iloviku u prošlosti pripadala benediktinskoj opatiji sv. Petra, a po njezinu utrnuću postala je imanjem osorskih biskupa. Za njih su radili težaci iz Velog Lošinja koji su tada samo povremeno boravili na otoku. Krajem 18. stoljeća dolazi do otkupljivanja zemlje te se trajno počinju naseljavati osnovavši naselje Ilovik koje je i danas jedino na cijelom otoku.
Ilovik je poznat kao otok cvijeća, a to će ti na prvu biti jasno čim napraviš par koraka kroz mjesto. Oko svake kuće raste razno cvijeće – oleandri, palme, ruže, a Ilovik krase i visoka stabla eukaliptusa. Ovdje vlada zimzelena mediteranska vegetacija.
Nekoć su se stanovnici Ilovika bavili vinogradarstvom, stočarstvom i maslinarstvom, no danas ćeš uređene masline vidjeti na potezu od mjesta do uvale Paržina. Samo mjesto ima nekoliko ugostiteljskih objekata, apartmana, trgovinu, pekarnicu, slastičarnicu i suvenirnicu-mjenjačnicu. Na otoku nema hotela, kampova ni automobila, a na kupanje ideš ili brodom ili pješice.
Zašto posjetiti otok Ilovik?
Među vodeće atrakcije otoka ubraja se gore spomenuta uvala i plaža Paržine. Krasi je kristalno bistro tirkizno, ali plitko more stoga se za plivanje moraš potruditi. No, ne brini jer mekani i sitni pijesak hodanje pretvaraju u pravi užitak. Upravo po pijesku, točnije po dijalektu, je plaža i dobila svoje ime.
Plaža je netaknuta, a često ćeš na njoj vidjeti nagomilanu morsku travu koja predstavlja fantastičan “madrac” za izležavanje. Ova sredozemna biljka cvjetnica koja raste na pjeskovitom tlu se prije ljeta nanosi u vrtove kako bi zadržala vlagu. Oko same plaže nalazi se brojno raslinje koje stvara hlad, a uočit ćeš i bambus.
Zbog svega toga imala sam osjećaj da se nalazim na netaknutom i nenaseljenom otoku, daleko od gužvi i civilizacije, prepuštena samo čistom uživanju. Naravno, ovakav mir ćeš doživjeti izvan vrhunca ljetne sezone jer ova uvala privlači mnogo jednodnevnih izletničkih brodova.
No, ako spavaš na otoku, taj mir i osjećaj divljine možeš doživjeti u rane jutarnje i kasne večernje sate.
Kupati se možeš, naravno, i uz mnogobrojne plaže oko samog mjesta, a poznata je u uvala Vela draga. Većina pješačkih staza vodi do uvala, stoga uvijek imaj sa sobom spreman kupaći kostim.
Ilovik je “car free”, a njegove mnogobrojne uređene šetnice pretvaraju ovaj otok u pravu pješačku oazu. Doslovno možeš cijeli otok proći pješice.
Najpopularniji potez je od Ilovika do uvale Paržine. U jednom smjeru je potrebno oko pola sata do 45 minuta, ovisno o brzini hodanja. Možeš napraviti i kružnu stazu na način da kod kapelice Gospe Lurdske iz smjera mjesta Ilovik skreneš desno, a na idućem križanju skreneš lijevo te ponovno lijevo do plaže.
Popularna dionica je i ona od Ilovika do uvale Vela Draga koja u oba smjera traje sat vremena.
U predivne šetnice se ubraja potez od Ilovika preko Sićadrije do ranokršćanske crkve sv. Andrije. Ova crkva je podignuta u petom ili šestom stoljeću, a u prvoj polovici 20. stoljeća od nje su bili sačuvani zvonik i polukružna apsida, no danas su ostali samo njeni dijelovi. Put nastavljamo prema vrhu brda Kojzarine do kojeg se stiže za 20-ak minuta. Na ovom potezu malo pripazi kako bi uočio markacije. Ovdje možeš nastaviti svoj povratak preko Vele i Male Straže do početne točke ili produžiti do uvale Paržine i vratiti se gore spomenutom stazom do Ilovika. Za ovaj izlet, ovisno koju dionicu odabereš, potrebno je od 1.30 do 2 h.
Za one koji se žele popeti na vrh Did, najvišu točku otoka koja se nalazi na 96 metara, krenuti će drugom opisanom stazom prema Paržinama, no na drugom skretanju je potrebno ići ravno. Nakon 20-ak minuta slijedi novo križanje – do vrha je potrebno skrenuti lijevo, a ravno za oko 20-ak minuta staza vodi di uvale Zemljačić.
Ilovik je onaj savršeni otok koji na tako malom području pruža sve što ti je potrebno za odmor na kojem će se posve isključiti. Tu je mjesto Ilovik gdje ipak možeš uživati u gastronomskoj ponudi, no ostatak otoka nudi povratak prirodi uz brojne šetnice i predivne plaže.
