Silba je poznata kao otok pješaka i pomoraca, a ovaj najsjeverniji otok zadarskog arhipelaga naziva se i Vrata Dalmacije. Danas se stanovništvo možda prvenstveno bavi turizmom, no bogata pomorska tradicija i povijest vidljiva je i dan danas na otoku.
O Silbi sam godinama slušala kao o otoku na koji se dođeš odmoriti, mjesto gdje vrijeme stane, a ti se prepustiš samo uživanju. Otok koji je dovoljno “odsječen” od moderne užurbanosti, a ipak na malom području nudi sve što ti je za vrijeme odmora potrebno. Tako na Silbi nema automobila i svugdje ideš pješke, što predstavlja poseban doživljaj svima onima koji su navikli na svakodnevno korištenje automobila.
To ujedno znači da na Silbi nema prometne gužve niti buke, a to je pravi melen za oči i uši. S druge pak strane Silba za razliku od nekih drugih pješačkih otoka, ima par ugostiteljskih objekata koji omogućuju raznolikost ponude tijekom tvog boravka. No, da se razumijemo, centar Silbe se sastoji od jedne ulice. Moram priznati da je to tako divno.
Bogata pomorska tradicija Silbe
I tako, nakon godina što slušam prijatelje kako pričaju o ljepotama Silbe, napokon sam i ja zakoračila na ovaj otok koji je velik svega 15 kvadratnih kilometara. Silba je na svom najužem dijelu široka tek 700 metara, a tu se ujedno nalazi i istoimeno naselje. Najviši vrh Silbe ponosno se izdiže na čak 83 m. Možda se ovaj otok ne može pohvaliti svojim dimenzijama i brojkama, no zato se može svojom povijesti, plažama i vegetacijom.
Silba je naseljena još u ilirsko doba, a pronađeni su i tragovi iz rimskog vremena. Hrvati otok naseljavaju u 8. stoljeću. Prvi put se Silba službeno spominje u 10. stoljeću od strane bizantskog cara Konstantina riječju “Seblo”. Smatra se kako dolazi od grčke riječi “silbon” što znači pijesak i latinske riječi “silva” što znači šuma.
Silbljani (ili Silbenjani) se od 15. stoljeća bave ribolovom, da bi se od 16. stoljeća orijentirali na pomorstvo. Uskoro Silba postaje otok pomoraca. Do 1806. je imala preko 200 vlasnika brodova i kapetana s preko 150 brodova za duge i kratke plovidbe s ukupnim nosivim kapacitetom od oko 20.000 tona.
Tragovi bogate pomorske tradicije mogu se vidjeti u bogatim kućama kapetana koje su imale (i dan danas imaju) raskošne vrtove, a redom su bile opasane visokim zidinama. Tako kada danas šetaš otokom, imat ćeš osjećaj da su sve kuće skrivene od pogleda prolaznika, a ti se potiho šuljaš uskim uličicama kako bi ukrao barem pokoji pogled na unutrašnjost kuća.
Popni se na Toretu, toranj ljubavi ili osvete (ovisno kako gledaš na priču)
Jedna od vodećih atrakcija na otoku je Toreta, toranj koji je izgrađen 1872. godine kao znak ljubavi i vjernosti. Toranj ljubavi ili Marinićeva osveta, kako ga nazivaju mještani, dao je sagraditi kapetan i stari morski vuk Petar Marinić za svoju ljubav Domeniku Rasol.
“Toretu je zamislio kao poklon njenoj majci koju je u mladosti zavolio i kojoj je prije odlaska na more obećao da će nakon povratka sagraditi kuću s vrtom, a u vrtu toranj s kojeg će moći vidjeti cijeli otok i dolazak njegovog broda. Međutim, dogodilo se ono što je najmanje želio. Umorna od čekanja, djevojka se udala za drugog. Rodila se kćer. Bila je to Domenika. Nakon niza godina provedenih na moru, Petar se napokon vratio na svoj otok. Među djecom je opazio djevojčicu koja je nalikovala majci, Domeniku Rasol. Petar je odlučio ‘Kada me njena majka nije čekala, čekat ću njezinu kćer i oženiti ju’. Tako je i bilo. Unatoč tomu što to nije bio život kojeg je Petar sanjao i kojemu se nadao, sijedi kapetan i njegova 25 godina mlađa supruga Domenika, priča se, živjeli su sretno”, piše na službenoj ploči podno poznatog tornja.
Danas možeš ući u vrt i popeti se na Toretu s koje se pruža uistinu nezaboravan pogled na cijeli otok.
Silba je poznata po svojoj bogatoj flori i fauni, brojnim sunčanim danima i predivnim uvalama koje skrivaju jedne od najljepših plaža na Jadranu. Tu su plaže Šotorišće, Pernastica, Mavrova, Vele Stene, Ugljanica, Dobre Vode i Slatina. Do svih plaža možeš doći pješke, no to nije problem jer je Silba šumovit otok te pruža hlad na svim dijelovima.
Silba je bila sve ono što sam mislila da će biti. Otok na kojem se čini kao da je vrijeme stalo, gdje pomalo lijeno hodaš od jedne plaže do druge, nigdje se ne žuriš i prepuštaš se sadašnjem trenutku. Zbog specifične gradnje kapetanovih kuća, čini se kao da stanovnika nema, a mir koji vlada otokom opušta čim zakoračiš na njega.
S druge pak strane tu je slatki centar otoka, na kojem možeš isprobati tradicionalnu kuhinju, popiti kavu, kupiti suvenir ili ujutro doručkovati u pekari. Na Silbi možeš sve, a zapravo ne moraš ništa – osim prepustiti se trenutku i uživati!
