Dugo sam slušala o Žbevnici, najzapadnijem hrvatskom tisućnjaku, istaknutom brdu na zapadnom dijelu Ćićarije u Istri. Gledala sam brojne fotografije i stavila uspon na ovaj vrh na svoju must do listu. No, svaki put kada bi htjeli posjetiti ovaj dio Istre ili je bilo loše vrijeme, a kada je bilo idealno, naš vikend je bio zauzet. No, jedne subote u ranu jesen ukazala se ona savršena prilika – mi smo napokon bili slobodni, a osvanuo je dan kao savršen za uspon na Žbevnicu.
Kako je to trebao biti naš prvi (i vjerujem ne posljednji) uspon na ovaj istarski vrh, odlučili smo se za stazu koja počinje iz sela Brest i koja se ujedno ubraja među najpopularnije uspone na ovaj dio Ćićarije. Kako smo veliki ljubitelji kružnih staza, malo smo modificirali tu stazu, produžili do Špičastog vrha, uz hrvatsko-slovensku granicu se spustili makadamskim putem natrag do Bresta, ali s njegove suprotne strane.
Žbevnica je istaknuto brdo čiji vrh se nalazi na 1.014 metara nadmorske visine te pripada masivu planine Ćićarija koja omeđuje istarski poluotok s istočne strane.
“Za razliku od Učke, koja je visoka, ali uska i površinom mala planina, Ćićarija je prostrano visinsko područje dugačko oko 30, a široko oko 15 km, koje se proteže od slovenske granice do prijevoja Poklona”, opisuje Alan Čaplar u svojoj knjizi “Planinarski vodič po Hrvatskoj”.
U nastavku objašnjava kako vršni dio Ćićarije čini nekoliko usporednih nizova vrhova, među njima su planinarski najzanimljiviji Planik, Šija, Crni vrh, Orljak, Gomila i na koncu Žbevnica.
Opis kružne staze Brest – Žbevnica – Špičasti vrh- Brest
Naš izlet započinje u malom selu Brest gdje smo ostavili automobil (parkirati možeš kod samog ulaza u selo gdje ćeš s desne strane ugledati šljunčani parking gdje stane par automobila). Potrebno je vratiti se par metara unazad gdje ćeš s lijeve strane uočiti markaciju koja te navodi da kreneš hodati uz potočić. Vrlo brzo započinje uspon i zapravo je početni dio staze onaj najteži tijekom kojeg ćeš ostvariti većinski dio visinske razlike.
Isprva se penjemo strmo šumskim putem da bi netom prije planinarske kuće Žbevnica malo koristili svoje ruke kako bi se popeli na i kroz stijene. No, budi bez brige, ta dionica nije zahtjevna i bez problema se prolazi, bez obzira na to što ćeš na nekim mjestima na internetu pročitati da je “uspon težak i osiguran sajlama”. To je zapravo “djelomično istina” jer je podno planinarske kuće postavljen podeblji konop, no on više služi kao sigurnost osobama koje borave i uživaju oko kuće, a ne da pomognu u “penjanju”.
Mi smo kratko predahnuli ispred planinarske kuće Žbevnica. Ona se na nalazi na južnoj i najstrmijoj padini Žbevnice na 808 metara nadmorske visine, samo 35 minuta od vrha. U pitanju je zidana prizemnica koju je na mjestu bivše sagradio HPD Planik iz Umaga. Kuća ima spavaonicu u kojoj se može smjestiti 30 planinara, dnevni boravak s kuhinjom, sanitarni čvor, prostoriju domaćina i skladište. Prostor ispred kuće je predivno uređen i zove na uživanje – tu se nalaze drvene klupice, šank i roštilj. Na stranici Hrvatskog planinarskog saveza piše da se otvara po najavi.
Prolazimo pored kuće, dolazimo do raskrižja planinarskih puteva te nastavljamo ravno. Staza opet vodi strmo ka vrhu do kojeg izbijamo za oko pola sata s uračunatim pauzama za fotografije.
Ovaj prvi dio staze prolazi kroz šumu i povremeno nam pruža pogled na Istru. I onda u jednom trenutku izbijamo na vršni travnati dio s kojeg se na sve strane pruža predivan pogled. I već tada ti je posve jasno zbog čega planinari uvijek imaju samo predivne riječi za Žbevnicu.
U samo par minuta stižemo do njene najviše točke gdje se nalazi kamena kupa i tuljac sa žigom. Pogled je uistinu spektakularan – proteže se na Ćićariju, Učku, na cijeli istarski poluotok, a za dobre vidljivosti i na Alpe u Sloveniji i Dolomite u Italiji.
Ono po čemu je ovaj planinarski izlet tako poseban je činjenica da jednom kada izbiješ na vršni dio te predivni pogledi prate cijelo vrijeme. Doslovno ne znaš gdje bi sve trebao gledati. Ja sam se u više navrata okretala kako bih upila svu tu ljepotu.
Mi svoj put nastavljamo ravno, ostavljamo vrh iza sebe te krećemo ka Špičastom vrhu koji je od planinarske kuće Žbevnica udaljen oko sat vremena.
Stižemo podno vrha te odlučujemo ga zaokružiti i izbiti s druge strane gdje ćemo se priključiti ucrtanoj stazi. Naime, na tom dijelu postoje ucrtane staze koje smo našli na mapama, no očigledno se toliko rijetko koriste da smo mi u tom dijelu sišli sa službenog puta i izgubili markacije. Vjerojatni razlog tomu je što dotični put djelomično prolazi kroz Sloveniju te zbog toga prije nije bio u uporabi.
Zapravo smo se trebali priključiti makadamskom putu koji prati granicu sa Slovenijom (na dijelovima ulazimo i u slovenski teritorij) te se makadamskom cestom spustiti i pristupiti selu sa suprotne strane. Otišli smo poprijeko preko livade te se tako priključili dotičnom putu. Ako se odlučiš pratiti naše stope, podno Špičastog vrha ti smjernica treba biti lokacija “Pod steno”, odnosno dvije stijene koje su probijene zbog gore navedenog puta.
Upravo između te dvije stijene započinje naše spuštanje ugodnim putem. Dotični put pratimo neko vrijeme da bi u jednom trenutku skrenuli s njega lijevo (što možeš vidjeti na dnu članka na našem tragu izleta). Preko prostrane zelene livade stižemo uskoro do sela Brest, pozdravljamo rijetke stanovnike te stižemo do naše početne točke izleta.
Opisana staza je duga osam kilometara, na njoj smo prošli malo više od 400 metara nadmorske visine te nam je uz uračunate pauze za slikanje bilo potrebno 2.45 h (bili bi nešto brži da na gore spomenutom dijelu nismo sišli sa staze te tražili povratak na istu).
Ako ne želiš ići našim stopama na raspolaganju su ti tri opcije. Možeš se vratiti istom stazom natrag. Možeš produžiti do Špičastog vrha te se vratiti istom stazom do Bresta. Ili možeš pak nakon Špičastog vrha skrenuti desno prije vrha Žbevnica te se vratiti gore spomenutom stazom do planinarske kuće Žbevnica te onda istim putem natrag do Bresta.
Kada se spominju planinarske staze u Istri, već godina se povlači i razvlači po medijima Staza 7 slapova i redom dobiva titulu najljepše staze u ovom dijelu Hrvatske. Iskreno, dotična staza je lijepa, no ne može se svojom ljepotom mjeriti sa Žbevnicom. Isto tako Staza 7 slapova privlači uvijek veliku količinu ljudi, dok smo mi na Žbevnici sreli samo jednu manju skupinu planinara, dok smo ostatak puta bili sami.
Je li vrijedilo toliko dugo čekati Žbevnicu? Itekako! Planiram li se vratiti? Itekako! Je li ova staza najljepša u Istri? Meni nema konkurencije.
Korisne informacije za kružnu stazu Brest-Žbevnica-Špičasti vrh-Žbevnica:
- Početak staze: selo Brest, Istra
- Parking: šljunčani parking u selu
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga oko osam kilometara, prelazi se oko 400 metara nadmorske visine, a nama je uz lagani tempo uz puno pauza za fotkanje bilo potrebno 2.45 h. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje i ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Staza nije tehnički ni kondicijski zahtjevna te se većinski dio nadmorske postiže u samom početku. Prikladna je i za planinare početnike i one lošije kondicije.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Ne
