Jedinstven, gorostasan, gotovo sasvim neistražen, divlji planinski masiv Prokletija s preko 50 vrhova iznad 2.000 mnv i čak 20 vrhova iznad 2.500 mnv sve više mami ljude avanturističkog duha u svoja prostranstva. Odlazak na Prokletije ostavili smo za nešto ugodnije dane jer čitajući o ovom planinskom masivu bili smo svjesni da trebamo biti na oprezu i uzeti sve faktore u obzir. Kraj rujna, otvaranje jesenske sezone planinarenja na Prokletijama, činio se kao savršeno vrijeme za uzeti produženi vikend i upustiti se u avanturu.
Maja Jezerce (od 2694 m) – najviši vrh Prokletija
Maja Jezerce – najviši vrh Prokletija, šesti vrh po visini na Balkanu i ujedno najviši vrh Dinarida je bio naš cilj tokom boravka u prostranstvima ovog planinskog masiva koji opravdano nosi status nacionalnog parka. Glavni razlog uspona iz Crne Gore na vrh Maja Jezerce, pored činjenice da nam je iz Bosne i Hercegovine najbrže stići do Crne Gore jer smo bili ograničeni vremenom, jeste i prolazak kroz Dolinu jezera koja nosi naziv Buni Jezerces. Buni Jezerces predstavlja pravu dragocjenost ovog prostranstva zvanog Prokletije i savršenu lokaciju za sve ljubitelje boravka u šatoru, spavanju pod nebom i zvijezdama (ukoliko zvijezde budu na tvojoj strani), prepušteni sebi, svojim mislima, u potrazi za onim što samo ti znaš i potajno priželjkuješ.
Prvi dan avanture: Zastan – Buni Jezerces – Maja Jezerce
U selo Vusanje (Vuthaj) smješteno u općini Gusinje stigli smo nešto prije 5:30 h gdje smo čekali zoru i naš terenac koji će nas odvesti do početne točke karaula – Zastan (1314mnv). U točno dogovoreno vrijeme (6 h) terenac je stigao, ubacili smo zaista teške ruksake s opremom za kampiranje, odjećom, hranom i 4 l vode i s nestrpljenjem čekali prvi susret s gorostasnim vrhovima. Nakon vožnje po izuzetno teškom makadamskom putu u trajanju od nekih 50-ak minuta stigli smo na početnu točku. Naš vozač Adel, poželio nam je sreću i domaćinski se stavio na raspolaganje u slučaju, ne daj Bože, potrebe.
Odmah na Zastanu naišli smo na izvor s pitkom vodom, prvi i posljednji na koji ćemo naići tokom ove 17 km duge avanture i 1.500 m visinske razlike. Odmah nakon korita s pitkom vodom vidjet ćeš novoizgrađeni objekt Katun Zastan, mjesto odakle kreće tvoja avantura kroz visoku šumu i nakon koje te čeka granica između Crne Gore i Albanije. Granica gdje granične policije nema i putovnica ti ne treba. Upravo zbog ovoga, mi planinari volimo prirodu, jer samo još u visinama postoji istinska sloboda. Zar ne?
Nakon 1,30 h hoda i kontinuiranog savladavanja visinske razlike kroz šumu ostvarit ćeš prvi susret s vrhovima Prokletija te naići na slomljeni i prevrnuti kamen koji označava gore spomenutu granicu. Odmah do njega, vidjet ćeš kamen s natpisom Safari, jer safari po kamenu svih veličina i oblika upravo tu započinje. S kamena Safari ugledat ćeš dolinu Jezera i vrhove u čijem zagrljaju se ista nalazi. Sklad koji samo priroda može kreirati, nesvakidašnjii prizor u kome bi se moglo beskonačno uživati.
Liqeni i Lulashit – mjesto gdje je tu noć bio naš dom
Dolina jezera sastoji se od ukupno šest jezera. Na našu žalost, samo su dva jezera bila ispunjena vodom, dok su ostala presušila, a što je i karakteristična situacija za jezera od mjeseca rujna. Ali to nije ni najmanje narušilo naše oduševljenje svime onim što se ukazalo pred nama i odmah u nama probudilo i strah i poštovanje i strahopoštovanje. Jezero na karti označeno kao Liqeni i Lulashit bilo je jedno od dva ispunjeno vodom i činilo se kao idealno za postavljanje šatora. U trenutku kada smo stigli, susreli smo se s parom iz Velike Britanije koji su upravo spremali stvari i kretali nazad prema Gusinju. Postavili smo šator, doručkovali, popili bosansku kavu, koja je sastavni dio svake naše avanture i priče, te nakon cc 2 sata krenuli na put ka vrhu Maja Jezerce.
Izuzetno zahtjevan uspon ka vrhu Maja Jezerce
Za sami uspon na vrh spakirali smo jedan ruksak s nešto hrane i dvije litre vode za nas oboje. Pogrešno! Dvije litre vode za oboje pokazalo se kao ne baš dobra odluka čak i u rujnu pri izuzetno pogodnim vremenskim uslovima i povoljnoj temperaturi zraka. Tako da prije same priče o težini uspona, savjetujemo ti da poneseš više vode, jer težak uspon i podjednako težak silazak iziskuje veću potrebu za vodom.
Pogled na niz oštrih vrhova koje kada gledaš, misliš da su jednostavno nemogući za savladati, a koji se istovremeno tako skladno naslanjaju jedni na druge i predstavljaju najljepši prizor za tvoje oči, potom pogled na presušeno Veliko jezero dovest će te do prve ledenjačke doline i kuloara odakle počinje sva težina uspona o kojoj smo čitali i svjedočili na ovom usponu i gdje Prokletije na sav glas opravdavaju svoje ime.
Ova dionica od ledenjačke doline do vrha predstavlja najteži i najzahtjevni dio ove avanture, a na kojoj te čeka kombinacija strmog terena, kršljivog sipara i kamenih polica. Svaki korak mora biti provjeren, koncentracija i oprez prisutni u svakoj sekundi, bez izuzetka. Dodatno otežavajuća situacija je činjenica da u svakom trenutku se netko nalazi iza tebe tako da svaki korak mora biti dodatno provjeren.
Nakon cc 3 h hoda koliko je nama trebalo doći ćeš na završni dio uspona, na veliku kamenu policu, nemoguću za neprimjetiti prilikom uspona. Tu, otprilike na nadmorskoj visini cc 2.500 m ispred tebe otvorit će se niz vrhova, i trenutak u kome će sigurno u tvom tijelu proključati krv i shvatit ćeš da je uspon na Maja Jezerce jedna ozbiljna priča.
U tom trenutku, s te točke, vidjeli smo momka iz SAD-a, koji nas je nešto ranije stigao i prestigao. Gledajući njega, jasno smo uvidjeli da je to dionica gdje je upotreba ruku nužno neophodna. Carstvo kamena kakvog još nismo sreli zahtjevalo je dodatnu opreznost i usporavalo naš tempo. Ali korak po korak, učinio je svoje. Izlazak na vrh grebena nakon ukupno 4 h hoda na rukama i nogama u nama je probudio neopisivu radost zbog činjenice da smo stigli. Ali, savršeno smo bili svjesni istine da smo tek na pola puta.
Pauza na vrhu i obavezno slikanje
Na vrhu Maja Jezerce bili smo oko 13:30 h. Kava o kojoj smo razgovarali tokom uspona kojom smo se trebali počasiti na vrhu, nažalost ostala je neispunjena želja. U tom trenutku raspolagali smo s nekih pola litre vode, a ispred nas je bio dug put do kuće (čitaj šatora). Međutim, to nije uskratilo zadržavanje od nekih 40 minuta na vrhu, uživanje u pogledu, radost i odmor koji su se međusobno ispreplitali.
Povratak do šatora je trajao točno 4 sata, koliko i sam uspon do vrha. Podjednako teške dionice čekale su nas i na povratku. Staza je prilično dobro markirana, međutim zbog stalnog obrušavanja sipara u nekim djelovima čini ti se da si upravo ti taj prvi koji ćeš nakon dugo vremena kročiti tamo gore.
Nakon prelaska ranije gore spomenute ledenjačke doline put do šatora je slobodno mogu reći laganica. Ispred tebe, kao neka jasno nacrtana granica otvaraju se zelena prostranstva s kamenim vrhovima iznad, a iza tebe ostaje sami kamen, krš i golet. Uskoro smo stigli do šatora. Odmah smo se bacili na vodu i spremanje večere. Nakon što smo napunili stomak, umor je učinio svoje i već u 19:10 h nas poslao u šator na spavanje.
Prve zrake sunca su nas probudle i sa sobom dovele nove goste u prostranstva Prokletija. Lagani doručak, kava i pakiranje šatora trajalo je do 10 h. Potom smo krenuli nazad. Kroz šumu do karaule Zastan spustili smo se relativno brzo, cc za 1h. Povratak do doline Rapojana, u kojoj smo u petak ujutro ostavili auto i ušli u terenac, trajao je otprilike dodatnih 1 sat i 30 minuta. Kombinacija makadama i spusta kroz šumu, divljenje prizorima koje su ostali iza nas i susret s novim koje nismo imali priliku vidjeti iz terenca učinio je ovu avanturu u cjelosti ispunjenom i nezaboravnom pričom za buduće dane.
Korisne informacije za stazu do vrha Maja Jezerce:
- Početak staze: dolina Rapojana ili ukoliko imaš terenac početna točka može biti karaula Zastan (1.314 mnv)
- Parking: dolina Rapojana, odmah kod vodopada Grlja (besplatno)
- Naplaćuje li se ulaz?: na samom ulazu u Nacionalni park Prokletije piše da ulaz košta 3 eura, međutim i tokom dolaska i povratka nismo sreli nikoga za naplatu
- Dužina i trajanje staze: 17 km, a zbog izuzetno teškog i iscrpnog terena savjetujemo isključivo dvodnevnu turu
- Za koga je prikladna staza: za kondicijski spremne i iskusne planinare
- Postoji li mjesto za hranu i piće: na samoj stazi vodu možeš jedino pronaći na lokaciji karaula Zastan, a u dolini Rapojana preporučujemo restoran Grlja (vrhunska hrana i usluga)
- Napomena: za sve kojima je potreban vodič predlažemo Instagram profil @prokletijeguide zahvaljujući kome smo došli do kontakta od Adela koji nas je terencem prevezao do lokacije karaula Zastan
