Naredna 2024. godina je uistinu jubilarna za hrvatsko planinarstvo. Naime, tada se slavi 150. obljetnica planinarstva u Hrvatskoj, a slavljenička godina započinje ni manje ni više nego alpinističkom ekspedicijom u Patagoniju! Za manje od dva mjeseca hrvatski penjački tim uputit će se u Južnu Ameriku te će svojim usponima obilježiti ovu važnu obljetnicu. Kakva atmosfera vlada u timu, kako teku pripreme i čemu se nadaju članovi, otkrio nam je vođa ekspedicije Boris Čujić.
Alpinistička ekspedicija Hrvatskog planinarskog saveza prva je u nizu mnogobrojnih akcija povodom 150. obljetnice. Penjački tim sastoji se od sedam vrhunskim penjača koji iza sebe imaju nebrojeno najtežih uspona na svim kontinentima.
“Atmosfera unutar tima je vrhunska. Emocije? Pa nema euforije. Svi održavaju svoje redovne penjačke treninge, možda s malo većim fokusom na ono što nas tamo čeka. Rekao bih – rutinski se pripremamo”, objasnio je Boris.
U nastavku Boris objašnjava kako je ovu ekspediciju osobno predložio Hrvatskom planinarskom savezu.
“Dobio sam mandat za njezino vođenje i predložio tim za koji mislim da je spoj iskustva i trenutne spreme i mladosti. Dakle, stariji iskusni i mladi vrhunski spremni. Vodio sam računa i o zastupljenosti većine regija, homogenosti u smislu prijateljstva. Jedino je kasnije ekipa proširena za Marka Buljana iz Rijeke, tj. bilo je predviđeno šest članova, on se javio i odlučili smo da sva sredstva i troškove dijelimo na sedam.”
Kao što je Boris istaknuo, ekspedicija se sastoji od sedam vrhunskih penjača iz različitih dijelova Hrvatske.
Boris Čujić (1962.), koji je član PDS Velebit iz Zagreba, do sada je izveo preko 1.000 alpinističkih uspona u svim uvjetima (zaleđeni slapovi, miks smjerova, tehničko penjanje), usponi do 8a+. a među značajnije akcije ističe: Fanske gore 1984., Grenland 1996., Yosemite 1997., Mali 1999., Cochamo/Chile 2004., Sichuan 2006., Australija 2007., Maroko 2009, uspon Walkerovim stupom Grandes Jorasses 6b/A1, Gervassuti pillar Mt. Blanc du Tacul i mnogi drugi usponi u stijenama Mt Blanca i Dolomita. Prvenstveni uspon Ujarak 7+, A3 Igdlorssuit Havn tower (Grenland). Prvenstveni uspon Velebit 6c+/A1 Cochamo Chile Prvenstveni uspon Kingdom of Heaven 6c+/A1 Sichuan NR Kina, još dva prvenstvena u istom gorju.
Iz PD Ravna gora iz Varaždina ekspediciji se priključio Igor Čorko (1970.) koji je bio član sljedećih ekspedicija: SAD, Korzika, Jordan, Meksiko, Canada, Maroko, Madagaskar, Norveška, Usponi; Triglav: Obraz sfinge-7c+, Sˇite: Smer norčkov-8a, Marmolada: Don Quijote, Tre Cime: Camilotto Pellisier-8a, Akut-8a, Ohne Rauch-8a, (preko 10 smjerova slobodno popetih u Tre Cime), Torre Dusso: Via Calispera-7c+/8a, Yosemite: Salathe i The Shield, Mexico (EPC): El Sendero Luminoso-7b+; sportsko penjanje do 8c
Ivan Vitez (1989.), također dolazi iz PD Ravna gora iz Varaždina, a do sada je bio član sljedećih ekspedicija: Yosemite, Cirque of Unclimbables, Norveška – Rommsdal, Turska-Ala Dag, Patagonia trekking El Capitan – The Nose, Marmolada – Tempi Moderni, Triglav – Helba Čop, Obraz Sfinge, Paklenica – Srček
Siniša Škalec (1990.) je isto član PD Ravna gora, izvodi sportsko penjanje do 8b, a iza sebe ima sljedeće ekspedicije: SAD, Korzika, Jordan, Meksiko Usponi: Klek: Tridesetogodišnji-8a, Paklenica: Cupido 8a, Agricantus-8a (preko 40 smjerova slobodno popetih u Anića kuku), Triglav: Obraz sfinge-7c+, Helba-Čopov steber, Marmolada: Tempi moderni, Vinatzer Messner, Tre Cime: Da Corte Vecchino Aldo – Nobile-7c+, Spigolo Scoiattoli, Hasse-Brandler, Cassin… Torre Dusso: Via Calispera-7c+/8a, Yosemite: The Nose-5.8 C2, Separate Reality, Mexico (EPC): El Sendero Luminoso – 7b+
Iz Riječkog alpinističkog kluba priključio se Elvin Sindičić (1980.) koji iza sebe ima brojne kvalitetne uspone u Julijskim Alpama (zimsko ponavljanje Direktnog smjera u stijeni Špika), a sudjelovao je u sljedećim ekspedicijama: 2005. Cordillera Blanca, 2006. Yosemite – El Capitan, 2009. BMC, 2010. Chamonix, 2012. Maroko, 2013. Aladaglar, 2020., Wadi Rum – Jordan.
Najmlađi član ekspedicije Marko Buljan (1993.) također dolazi iz Riječkog alpinističkog kluba, izvodi sportske smjerove do 8a, a iza sebe već veliki broj ekspedicija: Bolivija, Cordillera Real, 2013. (6 vrhova do 6439m), Maroko, Taghia, 2014. (multipitchevi do 6c+), Aconcagua, Argentina (3 vrha do 6962m), BMC Wales 2019. i Sardinija 2019., Marmolada – Tempi Moderni (VII+), Vinatzer-Messner (VI+), Tre Cime di Lavaredo: Spigolo Scoiattoli (VIII+/IX-), Le voci del coro (7c), Hasse-Brandler (VIII A0), Comici Dimai (VII), ISO 2000 (7a+), Otzi trifft Yeti (7a+), Torre Trieste – Cassin-Ratti (VIII-), Cima Scotoni – Lacedelli (VIII), Tofana di Rozes – Costantini-Apollonio (VII+, A0), Paklenica – Rumeni strah (7c)
Iz PD Glas Istre iz Pule ekspediciji se priključio Marko Kalčić (1989.) koji izvodi sportske smjerove do 8b+, a iza sebe ima sljedeće akcije: Marmolada: Tempi Moderni, 1150m/VII+, Vinatzer-Messner, 1000m/6b, Don Quixote, 800m/6c, Tre Cime: Le Voci del Coro, 500m/7c, Spigolo Scoiattoli, 7b/450m, Hasse-Brandler, 7a+/500m, Via Cassin, Piz Badille, 1000m/VI+, Agricantus, Anića Kuk, 220m/8a, Le Marchand de Sable, Aiguille Rouge, 330m/6a+, Cassin-Ratti, Torre Trieste, 750m/6c
“Ovdje sam definitivno najstariji i najiskusniji. Igor Čorko u svojim godinama je i dalje na vrhunskom nivou. Škalec Siniša je budući vrhunski penjač, a Marko Kalčić isto. Buljan Marko je u duši alpinist, mlad i zagrijan, Elvin stara iskusnjara…”
Kada su pripreme za ovako zahtjevnu ekspediciju u pitanju, Boris ističe da nema nekih posebnih priprema. Važno je što učestalije penjanje i skupljanje penjačkih kilometara.
“Što više dugih smjerova u sličnim uvjetima. Treba se pripremiti na duge pristupe koji traju i po sedam, osam sati s ruksakom od 70 kg. Dakle, slična kilaža u ruksak i pravac Sljeme ili neko drugo brdo. Trčanje, bicikl i opet puno puno penjanja vani…”, ukratko je objasnio Boris.
Kada je sama oprema u pitanju, Boris ističe kako ona ovisi o smjeru koji će se penjati.
“Uglavnom šator, bivak oprema, vreća za spavanje, podloge, kuhalo i te stvari za bivak. Za uspon užad, klinovi i različita oprema za postavljanje osiguranja. Na pristupu će svaki imati oko 50-70 kg.”
U Argentini, točnije u Patagoniji, naša će ekipa boraviti od 12. siječnja do 10. veljače. Inače, ovo područje je poznato u cijelom svijetu po svojim jedinstvenim granitnim stijenama, ledenjacima, vulkanima i ledenjačkim jezerima. Hrvatski alpinisti sve do sada nisu djelovali u Patagoniji, ako gledamo ozbiljnije penjačke izazove.
Kako piše na službenoj stranici Hrvatskog planinarskog saveza, mjesto El Chalten u Nacionalnom parku Los Glaciares bit će im glavno ishodište za penjanje na veličanstvene planinske vrhove poput Cerro Torre (3.128 m) i Fitz Roy (3.405 m). Osim njih, tamo su i brojni drugi impresivni vrhovi koji obiluju izuzetno teškim penjačkim smjerovima. Članovi prve hrvatske alpinističke ekspedicije u Patagoniju pokušat će se popeti na neke od njih u tom planinskom masivu. Na koje će se vrhove konkretno popeti, Boris ističe da prvenstveno ovisi o vremenskim uvjetima.
“Tamo je često loše vrijeme i jak vjetar i snijeg. Može se desiti i da po deset dana ni ne vidimo brdo koje bi penjali i da treba koristiti rijetke vremenske prozore. Neke ciljeve imamo, ali opet to će se sve vidjeti na terenu ovisno o situaciji i zdravlju. Radi se o skupinama Cerro Torre i Fitz Roy. S obzirom na to da smo tamo prvi puta, svakako ćemo birati primjerene ciljeve”, objašnjava Boris.
Kada su vodeći izazovi u pitanju, Boris ističe da sve donekle mogu predvidjeti, osim vremenskim uvjetima.
“To je u Patagoniji najveći izazov, više od same težine stijene. Ako vrijeme bude OK, nešto će se popesti.”
Članovi ekspedicije uoči svog odlaska nemaju velika očekivanja. Sve što žele je da ostvare svoj zacrtani cilj.
“A to je da popnemo neki od tamošnjih znanih penjačkih smjerova, i prikupimo saznanja za neke buduće slične akcije.”
A čemu se najviše vesele?
“Vidjeti Patagoniju, izbjeći loše vremenske uvjete, nešto se popesti i vratiti na toplo”, za kraj skromno zaključuje Boris.
Naslovna fotka: Unsplash
Ostale fotografije: Privatna arhiva
