Pričati o prirodnim ljepotama ne samo Hrvatske nego i Europe, a ne spomenuti Nacionalni park Plitvička jezera je nemoguće. Naš najpoznatiji Park rijetko koga ostavlja ravnodušnim. No, svega par kilometara od Plitvica nalazi se pravi zeleni raj za ljubitelje prirode, šumskih staza, špilja, rijeka, ali i autohtonih proizvoda i tradicionalnih jela. U pitanju je područje Plitvičkih dolina koje su oblikovale rijeke i šume, zbog čega ovaj kraj Hrvatske poprima najljepše zelene, plave i tirkizne nijanse. Mi smo u Plitvičkim dolinama proveli aktivni produženi vikend i posve se zaljubili u ovaj kraj.
Dio gostiju Plitvičkih dolina u ovaj dio Hrvatske dolazi upravo zbog Plitvičkih jezera, no Rakovica i Saborsko sa svojom okolicom nude toliko sadržaja da ti samo jedan vikend neće biti dovoljan. Naravno, svoj boravak možeš kombinirati s Plitvicama, no vjeruj mi, Plitvičke doline možeš ciljano posjetiti jer niti jedan dio te neće razočarati.
Mi smo ovaj kraj posjetili krajem studenog kako bi sudjelovali u Vikendu nordijskog hodanja pod vodstvom Silvije Zoković. U sklopu ovog aktivnog vikenda, prohodali smo čak tri staze (bili smo na dvije dnevne i na jednoj noćnoj šetnji) te smo posjetili novi biser Plitvičkih dolina – Speleon. Nije nedostajalo ni hrane ni OPG proizvoda, tako da smo se doma vratili s fantastičnim sirevima sirane Turkalj i domaćim medom OPG Sanja Špehar.
No, ne moraš čekati iduće organizirano nordijsko hodanje (u idućoj godini je u planu već par izdanja, a sve informacije možeš pratiti kod nas ili ovdje) kako bi se uputio u Rakovicu i Saborsko – donosim detaljan opis kako da samostalno istražiš ovaj prirodni biser Hrvatske.
Plitvičke doline: što sve vidjeti i posjetiti
Ovaj dio Hrvatske nudi pregršt sadržaja za ljubitelje prirodnih ljepota. Zelena oaza isprepletena je brojnim stazama na kojima ćeš upoznati predivne strane Plitvičkih dolina. Moj savjet je da, kako bi stigao u miru uživati na svim navedenim atrakcijama, svakako izdvoji tri dana, odnosno jedan produženi vikend.
Istraži utvrdu Drežnik i prohodaj stazu Ruta vode
Svoje istraživanje ovog kraja Hrvatske započni kod starog grada Drežnika gdje već 900 godina stoji ponosni čuvar gaza rijeke Korane. U pitanju je branič-kula Drežnik koja je izgrađena krajem 15. i početkom 16. stoljeća, u vrijeme najveće osmanske ugroze. Knezovi Frankopani, koji su tu vrijeme vladali ovim područjem, dali su izgraditi novu utvrdu. No, ovo područje je bilo naseljeno puno ranije. Drežnička županija se prvi put spominje u sačuvanim povijesnim izvorima davne 1185. godine. Nakon smrti kneza Nikole drežničkim posjedom i utvrdom vladali su njegovi potomci.
Pad obitelji Frankopan vodila je ka novim vlasnicima, a od sredine 16. stoljeća obranu preuzimaju habsburške vojne vlasti. Osmanske snage su 1592. godine preuzele Drežnik, no nakon mira potpisanog između Osmanskog Carstva i Habsburške monarhije, Drežnik se krajem 18. stoljeća ponovno vraća pod habsburšku vlast. Zbog toga se Drežnik smatra jednom od posljednjih utvrda koju su Osmanlije držale pod svojim rukama.
Kako je Drežnik prvenstveno izgrađena u obrambene svrhe protiv Osmanlija, tako tlocrtom dominira ključna obrambena točka – branič-kula. On je školski primjer takozvanog pseudokaštela – utvrđenja koja su se na hrvatskim povijesnim prostorima gradila od kraja 15. i tijekom 16. stoljeća radi obrane zemlje. No, unatoč tome, ostaci oko branič-kule upućuju na to da su se unutar Drežnika nalazili različiti objekti.
Kao veliki ljubitelj starih dvoraca i utvrda, Drežnik je bio na vrhu našeg popisa. Ova branič-kula ubraja se u jedno od malobrojnih sačuvanih povijesnih atrakcija Plitvičkih dolina. Prije samog posjeta vidjela sam brojne fotografije, no niti jedna fotka (pa ni naša) zapravo ne mogu dočarati ne samo ljepotu Drežnika nego i lokaciju na kojoj se nalazi. Krajem 2011. je veliki toranj restauriran, a trenutno je u tijeku Projekt sanacije zidova i krovišta te ostataka zidina. Nažalost, trenutno nije moguće posjetiti unutrašnjost Drežnika, no iskreno se nadam da će to biti moguće jer vjerujem da se tornja pruža nezaboravan pogled.
Upravo kod starog grada Drežnika počinje poučna staza upečatljivog naziva Ruta vode koja otkriva ljepotu kanjona rijeke Korane. Na samoj stazi te čekaju mnogobrojni vidikovci, ali i nekoliko ostataka starih mlinica od kojih je jedna i obnovljena. Nekoć je na potezu između sela Korana do Stipićeva mosta i grada Drežnika bilo preko 10 mlinica koje su bile poznate u cijelom kraju. Po brašno se dolazilo ovdje iz obližnjih, ali i udaljenih mjesta. Danas je obnovljena mlinica u mjestu Čatrnja do koje upravo vodi ova staza.
Mi smo se na ovu tehnički posve nezahtjevnu stazu uputili na noćno nordijsko hodanje uz puni mjesec. Prošli smo dionicu od starog grada Drežnika (staza počinje kod šljunčanog parkinga i odmarališta) pa sve do obnovljenog mlina i natrag. Opisana staza je duga 4.4 kilometra, a prođe se svega 100 metara nadmorske visine, tako da je stvorena za obiteljski izlet i ugodnu šetnju.
Uputi se na jednu od tri staze oko Baraćevih špilja
Značajni krajobraz Baraćeve špilje ne skriva samo podzemni svijet nego i tri pješačke staze kružnog tipa koje su nazvane po velikim zvijerima – vuk, ris i medvjed. Staze ne samo da imaju upečatljiva imena nego su i označene, pogađaš, simpatičnim šapama. Sve tri staze počinju na istom mjestu, iza izletišta i mostića kod Baraćevih špilja. U početku sve tri staze idu istom trasom, da bi se kasnije razdvojile. Sve što trebaš je pratiti svoju odabranu životinju, odnosno šapicu. Cijelim putem su staze izvrsno označene, tako da nema straha od gubljenja u šumi.
Vučja staza
Vučja staza je najkraća i kao stvorena je za početnike i vikend izletnike. Ona je ujedno odlična opcija ako želiš nadopuniti svoj posjet Baraćevim špiljama ili pak čekaš svoj red na ulazak u iste. Duga je 1.2 kilometra, za nju je potrebno oko pola sata hodanja. Ona je označena narančastom šapom vuka.
Risja staza
Slobodno možemo reći zlatna sredina staza oko Baraćevih špilja. Ona je duga 3,1 kilometar, idealna je za opuštenu obiteljsku šetnju nakon posjeta špiljama, a za nju je potrebno, ovisno o tempu, od sat do sad i pol vremena. Označena je plavom šapom risa.
Medvjeđa staza
Ovo je najduža i ujedno po mom skromnom mišljenju najljepša od tri označene staze, a skriva predivne vidikovce, šumske izvore, potoke i brojne špilje. Ova staza je duga 7,5 kilometara, a potrebno je između dva i pol do tri sata hodanja, ovisno o tempu. Prođe se oko 200 metara nadmorske visine.
Mi smo svoje prvo iskustvo s nordijskim hodanjem imali na ovoj stazi. Prije samog hodanja održana je mala škola nordijskog hodanja u kojoj smo naučili sve o štapovima, načinu hodanja, ali i dobrobitima ove aktivnosti za tijelo.
Medvjeđa staza je predivna šumska staza koja je toliko raznolika da predstavlja pravi gušt. Prvim dijelom dijeli rutu gore navedenih staza. Inače, sve tri staze prolaze kroz mješovitu listopadnu šumu i jednim dijelom po suhim i polusuhim travnjacima.
Ukoliko si poput nas ljubitelj šumskih staza, onda se definitivno trebaš uputiti na jednu od gore opisanih. Moj savjet je svakako da prohodaš Medvjeđu stazu koja otkriva da značajni krajobraz Baraćeve špilje ne skriva samo ljepotu ispod zemljane površine.
Istraži podzemni svijet Baraćevih špilja
Od 150 špilja koliko krije podzemlje ovog kraja, za javnost su otvorene samo Baraćeve špilje po kojima je cijelo zaštićeno područje dobilo ime. Špilje se prvi put spominju tijekom izrade karata Vojne krajine 1699. godine, a prva arheološka istraživanja su provedena u drugoj polovici 19. stoljeća.
Osvijetljenim putem između velebnih siga posjetitelje vodi stručni vodič od kojega će u jednosatnoj šetnji doznati sve o tisućljetnom nastajanju ovog podzemnog blaga i vrijednim arheološkim nalazima.
Svaki djelić ovog spomenika prirode potpuno je fascinantan, od samog ulaza i Dvorane guano, kroz Dvoranu slonovih nogu prepunu stalagmita, stalaktita i do desetak metara visokih stupova (stalagnata), preko nekadašnjeg staništa špiljskog medvjeda i Zmajevog ždrijela, pa sve do Dvorane izgubljenih duša.
Svi posjeti organizirani su u pratnji vodiča. Vrijeme polaska nije unaprijed određeno, već se formira prema dolasku posjetitelja, a vrijeme čekanja na polazak je od 10 do 45 minuta. Temperatura u špilji uvijek je oko 9 stupnjeva, tijekom cijele godine, pa je poželjno sa sobom imati prikladnu odjeću i obuću.
Nažalost, za vrijeme našeg boravka u Plitvičkim dolinama šišmiši su već otišli na svoj zasluženi godišnji odmor (čitaj: hiberniraju). No, uvijek kažem da nešto treba ostaviti i za povratak.
Imaj na umu da je ova Javna ustanova u periodu od studenog do travnja zatvorena jer ipak su špilje dom šišmiša, a mi smo tek posjetitelji. Sve informacije o radnom vremenu možeš pratiti na službenoj stranici Baraćevih špilja.
Radno vrijeme i cijene ulaznice Baraćevih špilja
Radno vrijeme, ako i cijene ulaznica variraju ovisno o godišnjem dobu. U travnju, svibnju, lipnju i rujnu kompleks je otvoren od 10 do 18 sati, u listopadu od 10 do 17 sati, dok u srpnju i kolovozu su špilje otvorene od 9 do 19 sati.
U travnju i listopadu cijena za odrasle iznosi 11 eura, za djecu od 7 do 18 godina osam eura, dok studenti, umirovljenici, planinari, izviđači, speleolozi i geolozi plaćaju devet eura.
U svibnju, lipnju i rujnu cijena za odrasle iznosi 13,50 eura, za djecu od 7 do 18 godina osam eura, dok studenti, umirovljenici, planinari, izviđači, speleolozi i geolozi plaćaju devet eura.
U srpnju i kolovozu cijena za odrasle iznosi 16 eura, za djecu od 7 do 18 godina 10 eura, dok studenti, umirovljenici, planinari, izviđači, speleolozi i geolozi plaćaju 13 eura.
Ulaz je kućnim ljubimcima zabranjen.
Speleon – centar podzemne baštine
Jedan od razloga zbog čega smo tako lako oprostili šišmišima što su zatvorili vrata svog doma, je bio posjet Speleonu, centru podzemne baštine. U pitanju je novi interaktivni muzej otvoren početkom 2023. godine koji se prostire na čak 1.200 metara kvadratnih.
Speleon predstavlja prirodnu i kulturnu baštinu područja kroz četiri teme – speleologija, geologija, arheologija i paleontologija. Speleon zapravo priča priču Baraćevih špilja – tu ćeš doznati sve o nastanku špilja, o nekadašnjim, davno zaboravljenim stanovnicima, ali i bićima koji dan danas obitavaju u ovoj špiljskom kompleksu.
Ulaz Speleona projektiran je u obliku velike staklene stijene, imitirajući ‘otvaranje’ ulaza u špilje, dok je filigranski raspored obodnih prostorija postava, s velikom centralnim dvoranom polifunkcionalnog karaktera, također inspiriran međuodnosom podzemnih špiljskih dvorana i avenija.
Zapravo je teško zamisliti Baraćeve špilje bez Speleona. Naime, tu nećeš samo bolje razumjeti geologiju ovog područja nego ćeš vidjeti što je sve pronađeno i iskopano u tom podzemnom svijetu.
Baraćeve špilje nisu samo poznate po svojoj ljepoti nego i po mnogobrojnim nalazištima životinja iz ledenog doba. U Speleonu nećeš samo vidjeti njihove ostatke nego i hiperrealistične replike tih zvijeri. Ovdje ćeš zakoračiti u davno zaboravljeno vrijeme i naći se oči u oči s lavovima, hijenama, vunastima nosorozima i špiljskim medvjedima.
U Speleonu ćeš otkriti i kako speleologija izgleda u praksi, vidjeti stara i nova odijela, upoznati se s opremom, ali i vidjeti filmove koji dočaraju kako izgleda svijet pod vodom.
I dok smo koračali uz svog vodiča iz prostorije u prostoriju, ja sam se zapitala kako to da u špiljama nisu nađeni ljudski tragovi ili predmeti. Naravno da jesu – i to cijela kolekcija. Nađeni su čak i predmeti neandertalaca, a jedan te čeka i na samom kraju. No, neću sve odati.
Odat ću samo da je Speleon interaktivan, a vođenje je uvijek organizirano u pratnji vodiča te traje od 45 minuta do sat vremena, ovisno o grupi. Mi smo imali hrpu pitanja, a naš vodič je na svako imao spreman odgovor. Sadržaj je prezentiran na tako zanimljiv način da i one komplicirane i manje zanimljive (barem meni, moja mama profesorica geografije se ne bi složila) stvari poput razlikovanja vrste stijena, je pretvoreno u pravi doživljaj.
Iskreno, nakon što smo istražili Speleon, bilo mi je drago što su Baraćeve špilje trenutno zatvorene. Ovako smo dobili izvrsnu podlogu i uvertiru u naš idući dolazak. Stoga svakako savjetujem da prije nego istražiš špilje, posjetiš Speleon jer ćeš u taj nevjerojatnih podzemni svijet zakoračiti s više strahopoštovanja.
Radno vrijeme i cijene ulaznice za Speleon
Speleon je za razliku od Baraćevih špilja otvoren tijekom cijele godine u periodu od 10 do 18 sati, dok u srpnju i kolovozu su vrata posjetiteljima otvorena od 9 do 19 sati.
Cijena ulaznica u siječnju, veljači, ožujku i travnju iznosi 11 eura za odrasle, djeca od sedam do 18 godina plaćaju 8 eura, dok studenti, umirovljenici, planinari, izviđači, speleolozi i geolozi plaćaju devet eura.
Cijena ulaznica u svibnju, lipnju i rujnu iznosi 13,50 eura za odrasle, djeca od sedam do 18 godina plaćaju 8 eura, dok studenti, umirovljenici, planinari, izviđači, speleolozi i geolozi plaćaju devet eura.
Cijena ulaznica u srpnju i kolovozu iznosi 16 eura za odrasle, djeca od sedam do 18 godina plaćaju 10 eura, dok studenti, umirovljenici, planinari, izviđači, speleolozi i geolozi plaćaju 13 eura.
Cijena ulaznica u listopadu, studenom i prosincu iznosi 11 eura za odrasle, djeca od sedam do 18 godina plaćaju osam eura, dok studenti, umirovljenici, planinari, izviđači, speleolozi i geolozi plaćaju devet eura.
Dobra vijest je što kod kupnje individualne ulaznice za jedan lokalitet, se ostvaruje popust u vrijednosti od tri eura za drugi.
Ulaz je psima zabranjen, no ispred samog glavnog ulaza u Speleon postoji “pasji parking”, odnosno kućice gdje možeš ostaviti svog kućnog ljubimca.
Saborsko: uputi se na predivnu stazu Izvor voda
Jedna od ljepših staza na ovom području je ona naziva Izvor voda koja počinje u mjestu Saborsko. Ova predivna šumska staza duga je skoro 13 kilometara, nije pretjerano zahtjevna, a na njoj se prolazi pored vodećih kulturnih i prirodnih znamenitosti Saborskog.
Staza počinje i završava u Saborskom, točnije kod Spomenika žrtvama iz Domovinskog rata, odnosno crkve Sv. Ivana Nepomuka gdje ujedno možeš ostaviti i svoj automobil.
Prvi dio staze je ujedno i Križni put Saborčana koji ide sve do Križevca na Alanu gdje završava. Ovaj dio staze se pretežito sastoji od asfaltiranog puta i prolazi pored crkve Rođenja Blažene Djevice Marije. S Alana se pruža lijepi pogled na Saborsko i njegovu okolicu. Upravo ovaj dio staze prolazi najviše nadmorske visine, nakon čega nas čeka ugodna šetnja kroz šumu uz dijelove nešto strmijeg spuštanja, što uz malo opreza ne predstavlja nikakav problem ni malima ni velikima.
Uskoro stižemo do Kuka, malog vrela, te pratimo njegov potočić. Prolazimo preko nekoliko livada i kroz borovu šumu. I u jednom trenutku na stazi čuješ snažni žubor vode – u pitanju je izvor Zelenka. A kada dođeš do njega posve ti je jasno zašto ga lokalci tako nazivaju. Od ovog izvora nastaje rijeka ponornica Lička Jesenica koja na svom putu kasnije prima i pritok Malog Vrela.
Zelenka je uistinu impresivna, dok je Malo vrelo vodocrpilište iznad kojeg se nalazi mala špilja na čijoj stijeni su vidljivi obrisi lica koje mnoge podsjeća na Isusovo lice na Torinskom platnu.
Nakon Zelenke staza prati Ličku Jesenicu te uskoro stižemo do križanja staza iliti bolje rečeno do prečaca. Naime, za one koji žele skratiti rutu, trebaju proći preko mosta nakon kojeg mogu ići poput nas lijevo do lovačke kuće LD Kuna gdje se nalazi odmaralište koje je idealno za predah.
Od lovačke kuće moguće je doći do Malog vrela Jesenice gdje se nalazi gore spomenuta špilja. Ta dionica je duga svega 1,6 kilometara i potrebno je oko pola sata hodanja.
Ako se pak odlučiš za cijelu rutu kod gore spomenutog mosta ćeš svoj put nastaviti lijevo. Tako ćeš stići sa suprotne strane špilje i Malog vrela i nastaviti do lovačke kuće.
Treća opcija je umjesto lijevo nakon mosta, skrenuti desno te preko Mandinog vrilca i Vrilca, izvora pitke vode, stižemo do mjesta koji se od davnina naziva Počivalo. Ovaj dio staze je nekoć služio za odlazak na vlak u Ličku Jesenicu, a ime je dobilo jer su mještani na tom mjestu odmarali, odnosno otpočivali. Tu se nalazi lijepi pogled na vrhove stabala u podnožju i druge vrhove Male Kapele.
Za samostalni obilazak staze napravljena je i zanimljiva i interaktivna knjižica “Saborka” u kojoj nećeš samo imati cijelu rutu nego ćeš i doznati puno o ovom kraju. Uz to ćeš putem rješavati i male zagonetke. Za svoj primjerak “Saborke”, slobodno se javi na mail info@plitvickedoline.hr.
Plitvičke doline: gdje uzeti smještaj, a gdje dobro jesti
Vjerujem da si čitajući ovaj tekst već na pola puta shvatio da ćeš se definitivno uputiti na barem produženi vikend u ovaj dio Hrvatske. Mi smo tijekom našeg boravka bili smješteni u Plitvice Holiday Resort, definitivno najpoznatije mjesto. U sklopu ovog kompleksa možeš iznajmiti sobe, bungalove, ali i kućice u krošnjama drveta i one uz jezero. Na raspolaganju je i kamp, postoji otvoreni bazen, ali i wellness kutak. Ovaj smještajni kapacitet je dog friendly uz dodatnu naknadu na licu mjestu. Gostima je na raspolaganju restoran gdje se poslužuje doručak, ručak i večera, a moguće je jesti i ako nisi gost.
No, Plitvičke doline obiluju smještajnim kapacitetima, tako da ovdje svatko može pronaći nešto za sebe, bilo da želiš kampirati, biti smješten u hotelu ili preferiraš privatnost u lijepo i moderno uređenoj vili. Popis svih iznajmljivača možeš pronaći ovdje.
Plitvičke doline tijekom cijele godine imaju otvorene brojne ugostiteljske objekte, tako da sigurno nećeš ostati gladan i žedan. Bogatu gastro ponudu možeš provjeriti ovdje.
Ako si željan dobrog burgera koji se poslužuje uz domaću lepinju, uputi se na ranč White Deer by Old Shatterhand gdje osim što možeš hraniti prelijepe srne i grandiozne jelene, ćeš uživati u fantastičnom gostoprimstvu. Ulaz psima je također dopušten, što je veliki plus za sve nas vlasnike kućnih ljubimaca.
I nemoj se vratiti iz ovog kraja bez sira s OPG Turkalj kojeg ćeš redom kušati u gore navedenim restoranima. U ponudi se nalazi više vrsta sireva, od onog svježeg do tvrdog. Nas je posebno oduševio onaj star tri mjeseca, ali i sir s dodatkom ljute paprike. Kao velika ljubiteljica škripavca, koji je tradicionalan za ovaj dio Hrvatske, uzela sam naravno i njega.
Plitvičke doline su nas posvoje osvojile – svojom šumom, svojim izvorima, potočićima, rijekama… Osvojile su nas i svojom hranom. No, prije svega su nam se pod kožu uvukli srdačni domaćini koji će te primiti u restoran bez obzira što im uskoro dolazi velika grupa koja je rezervirala prostor i imaju posla preko glave. I pri tome će imati široki osmijeh. Domaćini koji su ponosni na svoj kraj i žele ga svojim gostima predstaviti na najbolji mogući način. Upravo zbog njih se u Plitvičkim dolinama osjećaš kao kod kuće. Ali s puno ljepšom prirodom koja zavodi svim svojim nijansama zelene boje. Kad se ono vraćamo? Prvom prilikom, u to smo sigurni.
*Sadržaj je nastao u suradnji s Turističkom zajednicom područja Plitvičkih dolina
