Kroz stoljeća, od drevnog Egipta do danas, dolazilo je do kontinuirane transformacije u običajima objedovanja, kako unutar granica nečijeg prebivališta tako i izvan njega. Ova transformacija doprinijela je nastanku modernog restorana. Od skromnih početaka kroz putujuće prodavače hrane do ugodnih obiteljskih obroka, praksa objedovanja u restoranima ima bogatu i raznoliku povijest koja se razvijala nezavisno diljem svijeta. Međutim, kada se zapravo pojavio koncept restorana i u kojem su ih trenutku u povijesti ljudi počeli obožavati posjećivati zbog čistog uživanja u hrani?
Jedenje izvan mjesta stanovanja praksa je od pamtivijeka, a dokazi o ovoj praksi mogu se pratiti sve do starog Egipta. U arheološkim zapisima očito je da su ti rani objekti koji su služili gostima izvan kuće obično nudili samo jedno jelo. U starorimsko pak doba, kao što pokazuju nalazišta poput Pompeja, pojedinci su kupovali gotova jela od uličnih prodavača na mjestima zvanim thermopolium. To je bio objekt u kojem su se hrana i piće nudili ljudima različitih društvenih slojeva. Uobičajeni način posluživanja hrane uključivao je korištenje zdjelica postavljenih u pult u obliku slova L.
Rani restorani osnivani su kako bi zadovoljili potrebe trgovaca. Do 1100. godine, za vrijeme kineske dinastije Song, nastala su urbana središta s čak milijun stanovnika, potaknuta povećanom trgovinom između različitih regija. Ovi trgovci, podrijetlom iz raznih krajeva, često nisu bili upoznati s lokalnom kulinarskom tradicijom. Posljedično, početak ranih restorana bio je potaknut potrebom da se udovolji raznolikim regionalnim ukusima tih trgovaca. U tom su se razdoblju pojavile svojevrsne turističke četvrti u kojima su ugostiteljski objekti koegzistirali s hotelima, barovima, pa čak i bordelima. Ta su se mjesta razlikovala po veličini i stilu, označavajući početak većih, sofisticiranijih objekata koji su imali neke sličnosti s modernim konceptom restorana.
U srednjovjekovnoj Europi prevladavale su dvije različite vrste restorana. Taverne su bile mjesta gdje su posjetitelji objedovali i naplaćivale su prema količini popijenog piva. Gostionice su, s druge strane, pružale osnovnu hranu kao što su kruh, sir i pečeno meso, često služene zajedno ili za van. Ti su objekti nudili jednostavne, fiksne jelovnike bez puno izbora, često ugošćujući putnike i pružajući im hranu i sklonište. U Francuskoj je tijekom 1500-ih uveden table d’hôte, ili “stol domaćina”, koji je nudio obrok po fiksnoj cijeni koji se jeo za zajedničkim stolom. Glavna razlika od koncepta modernog restorana je u tome što se svaki dan služio samo jedan obrok, točno u 13 sati, bez jelovnika i izbora. Istodobno, Japan je njegovao tradiciju čajane, uvodeći jedinstvene jelovnike koji su pričali priču o godišnjim dobima, predstavljajući jela u skladu s estetikom.
Kaže se da je moderni fine dining restoran nastao u Parizu. Suprotno uvriježenom mišljenju, nisu kraljevski kuhari, koji su bili pošteđeni giljotine tijekom Francuske revolucije, bili pioniri ovog koncepta, nego su restorani u Francuskoj prethodili revoluciji, a počeli su cvjetati u doba prosvjetiteljstva. Ti rani restorani privlačili su bogatu trgovačku klasu, koja je vjerovala da dio njihove intelektualne profinjenosti uključuje suzdržavanje od “primitivne” hrane koja se povezuje s običnim ljudima. Kako bi njegovali svoju “uzvišenost”, preferirali su bujon, to jest juhu, hranjivo jelo koje je bilo lako probavljivo. Francuska kultura kavana, koja je prevladavala u to vrijeme, utjecala je na ove rane restorane s bujonom. Posjetitelji su večerali za malim stolovima, birajući s tiskanih jelovnika, s fleksibilnim radnim vremenom – što se sasvim razlikovalo od tradicionalnog stila objedovanja table d’hôte. Do kasnih 1780-ih, u Parizu su se otvorili prvi vrhunski restorani, postavljajući temelje za suvremeno objedovanje vani.
Industrijska revolucija odigrala je ključnu ulogu u tome da restorani budu dostupni široj publici. Dok su rani američki i europski restorani primarno služili bogatima, ekspanzija putovanja tijekom 19. stoljeća, zahvaljujući inovacijama poput željeznice, povećala je potražnju za restoranima. Objedovanje vani postalo je tada sastavni dio turističkog iskustva, nudeći posjetiteljima privatne stolove, tiskane jelovnike i odgođeno plaćanje. Kako je industrijska revolucija transformirala obrasce rada, postalo je uobičajeno da radnici ručaju u restoranima tijekom pauze za ručak, što je dovelo do specijaliziranih objekata usmjerenih na određenu klijentelu.
Koncept ležernog objedovanja, usredotočenog na obitelji i prijatelje, nastavio se razvijati, odgovarajući na društvene promjene, uključujući sve jači fokus na zdravu prehranu i želju za ponudom ekološki prihvatljivih namirnica. Danas je širom raširena usluga online naručivanja i dostave hrane transformirala restorane, omogućujući ljudima pristup širokoj lepezi jela iz brojnih restorana bez napuštanja svojih domova. Objedovanje vani evoluiralo baš kao i slobodno vrijeme to jest vrijeme za druženje, a također je postalo i sastavni dio svakog putovanja. Restorani diljem svijeta danas nude raznoliku kuhinju za svaki ukus na koji su utjecale masovne migracije i koji se prilagodio tehnološkom napretku i promjenjivim društvenim uvjetima.
Sjajno pripremljena hrana u dobrom društvu i u dobrom ambijentu, bila je i ostat će jedno od onih životnih zadovoljstava uz koje se šire vidici, obogaćuju iskustva i spaja ljude s kulturnom i gastronomskom baštinom čitavog svijeta. Bez obzira nalaziš li se u rustikalnoj oštariji, tipičnom pubu ili u vrhunskom restoranu s pokojom Michelin zvjezdicom, onaj trenutak kad listaš jelovnik i razmišljaš što naručiti jednako je magičan.
Naslovna fotka: Unsplash
Izvor: History Hit
