Ako si otkrio čari boravka u brdima i već si u toplijim mjesecima prošao podosta kilometara i istražio razne planinarske staze, zasigurno si poželio planinariti i zimi. Posve je razumljivo ako pri toj pomisli osjećaš u isto vrijeme uzbuđenje pred novim snježnim avanturama, ali i dozu straha od nepoznatih uvjeta. Planinarenje zimi ima svojih čari i u mnogočemu se razlikuje od boravka u planinama za vrijeme drugih godišnjih doba. Prije nego se uputiš u svoje prve snježne pothvate, detaljno prouči savjete i upute kako bi tvoj zimski pohod prošao u najboljem (čitaj: sigurnom) redu.
Kako Alan Čaplar piše u svom “Planinarskom udžbeniku” zimski uvjeti su sve okolnosti pri kojima je tlo prekriveno snijegom ili ledom.
“Budući da temperatura zraka opada s visinom, u visokim planinama snijega i leda ima u svako godišnje doba pa pojam ‘zimski uvjeti’ u planinarstvu ne treba povezivati samo s kalendarskom zimom. U vrlo visokim planinama te na Zemljinim polovima zimski uvjeti vladaju cijele godine”, navodi autor u knjizi.
Imaj na umu da je planinarenje u visokim planinama jedna posve druga tema. U ovom tekstu obrađujemo temu planinarenja zimi u niskom gorju, stoga se nećemo izravno doticati uvjeta u visokim planinama.
Zbog čega se planinarenje zimi razlikuje od planinarenja tijekom drugih godišnjih doba?
Dvije su krucijalne razlike zbog čega je planinarenje zimi opasnije, izazovnije i zahtjevnije nego ono tijekom proljeća, ljeta i jeseni.
Prva razlika su, naravno, vremenski uvjeti. Možeš očekivati snijeg, poledicu, led, jake udare vjetra, visoke minuse i maglu. Dan traje kraće, što znači da raste opasnost da te mrak uhvati na planinarskoj stazi.
Zbog svega toga je planinarenje u zimskim uvjetima izazovnije i fizički zahtjevnije te sukladno tomu raste i opasnost od ozljeda i gubljena.
Kako se pravilno kretati na snijegu i/ili ledu?
Kako u “Planinarskom udžbeniku” piše, osnovna razlika između zimskog planinarenja i penjanja leži u tipu podloge.
Ako planinarimo po podlozi koja je prekrivena snijegom te ne trebamo koristiti nikakva posebna pomagala u pitanje je zimsko planinarenje.
S druge pak strane imamo i kretanje po smrznutoj podlozi, što je puno veći izazov za koji nam je potrebna dodatna oprema u obliku dereza i cepina, a krećemo se u navezu.
Imamo također i ledno penjanje, što je ekstremni oblik kretanja te planinarsko skijanje za koje je potrebna posebna skijaška oprema, a najpopularnije je turno skijanje.
Savjeti za kretanje u zimskim uvjetima
Prvo i osnovno pravilo je odabir poznate staze, odnosno terena. Početnici se nikad ne smiju na svoj prvi snježni pohod uputiti na posve nepoznat teren. Biraj lagane, kratke staze koje si po mogućnosti prošao tijekom toplijih dana.
Više je razloga za to. Zimsko planinarenje je fizički zahtjevnije i ako ga prije nisi isprobao i ne dičiš se kondicijom, sigurno nećeš krenuti na Dinaru nego ćeš odabrati lokalno brdo i kraću stazu. U većini slučajeva (ovisno o uvjetima na terenu) trebat će ti više vremena za proći istu stazu nego na proljeće.
Kao i inače, dobro se informiraj o stazi – trajanje, kilometraža, markacije, planinarski dom/sklonište…
Uvijek, ali uvijek provjeri vremensku prognozu (kao što i inače trebaš raditi). Posebnu pozornost obrati na temperaturu, količinu vjetra, ali i mogućnost snijega i/ili snježne mećave. Ako si početnik i nemaš svu potrebnu zimsku opremu, izbjegavaj visoke minuse, jaku buru i snježne mećave. Moj savjet je za prve zimske planinarske pohode odabrati lijepi zimski dan, uz što manje vjetra, a što više sunca, uz temperature do maksimalno -5 stupnjeva.
Imaj na umu da dan traje kraće te je bolje krenuti ranije u prirodu nego se žuriti ili pak dočekati mrak u brdima. Računaj da ako inače staza traje 3-4 sata, ubrojiš pauze i dodaš sat do dva više (ne znaš kakav teren te točno čeka) i prema tome izračunaš kada bi točno ujutro trebao početi pohod. U ruksaku uvijek imaj naglavnu lampu u slučaju da te ipak uhvati mrak.
Kako bi čuvao energiju na stazi prati tuđe tragove u dubokom snijegu. Ako si pak prvi na stazi koja je potpuno prekrivena snijegom potrebno je kročiti put. Prvi planinar radi prtinu, dok ga ostali prate, a kada se umori, mijenja ga suplaninar.
Na terenu posebnu pozornost obrati na orijentaciju. Zbog snijega markacije često znaju biti prekrivene, a to se posebno događa “golom” terenu. Obavezno na mobitel ili sat skini kartu staze, a poželjno je u ruksaku imati i fizičku planinarsku kartu terena. Na samom terenu otvoriti sve oči i revno prati stazu. (Upravo zbog toga za početnike se savjetuje planinarenje na poznatim stazama gdje unaprijed znamo put).
Vrijeme se u planinama naglo mijenja, u jednom trenutku si obasjan suncem, dok u drugom možeš već biti u oblaku. Nemoj se tvrdoglavo držati svog plana. Ako vremenski, ali i uvjeti na terenu te tvoje fizičko stanje/iscrpljenost ne dopuštaju penjanje do samog vrha ili završavanje odabrane staze, odustani. Uvijek se možeš dotičnoj stazi vratiti neki drugi put. Odustati od planinarskog pohoda samo pokazuje koliko si dobar planinar.
Oprema za planinarenje zimi
Planinarenje zimi zahtijeva i dodatnu opremu. Kada je odjeća u pitanju, odgovor je jednostavan – slojevi, slojevi, slojevi…
Staze pod snijegom često se mogu savladati bez pomagala na nogama, no čim su uvjeti nešto ozbiljniji izvrsno će pomoći krplje ili skije. Ravnotežu ćeš održavati uz pomoć planinarskih štapova (nemoj zaboraviti na leptirice na dnu štapova kako bi oni što manje propadali u snijeg).
Na smrznutoj podlozi koristimo dereze, a umjesto štapova, koristimo cepin. Ako se nalazimo na strmijem terenu, za penjanje koristimo dereze i dva cepina, u svakoj ruci po jedan.
Prehrana za planinarenje zimi
Prije nego kreneš planinariti, raspitaj se je li planinarski dom radi i zimi. Često se domovi na manje popularnim stazama zimi zatvaraju. Neki rade pak samo vikendom. Ova informacija je bitna kako bi znao organizirati hranu u svom ruksaku.
Kao i inače u svom ruksaku nosi svu potrebnu hranu i piće. Kako nam je zimi potrebno više energije, obavezno ponesi energetske pločice i/ili gelove ili praškove za podizanje energije.
Bez obzira što manje vode unosimo zimi, bez minimalno dvije litre tekućine ne smiješ ići u planine. Kako nam je zimi hladno, često se dogodi da unosimo manje nego što je potrebno. Tu uskače topli čaj iz termosice koji će nas u isto vrijeme hidratizirati i ugrijati.
I za kraj, jedan veoma bitan savjet za zimsko planinarenje
Kao i inače kada se pripremaš i ideš u planine, sigurnost je na prvom mjestu. Ako pratiš gore navedene savjete, organizirat ćeš siguran i dobar zimski planinarski izlet.
No, ono najvažnije je da u svom planinarskom izletu uživaš. Ako nisi od niskih temperatura i snijega, nemoj se forsirati. Nisi manje planinar ako ne planinariš u zimskim uvjetima.
Naslovna fotka: Unsplash
Ako želiš isprobati kako je to planinariti zimi, donosim lagane i lijepe staze za zimsko planinarenje:
