Proljeće i planinarenje – kako je to dobra kombinacija. Dani su duži, priroda se budi, temperature su toplije, a tvoj čupavi četveronožni planinar oko tebe skakuće i njuška prve pupoljke. Scenarij kao iz bajke. Sve do trenutka dok ne ugledaš živi dlakavi vlak koji migolji uz stazu, a svojim pokretima kao da doziva psa da ga ponjuši. U proljeće se budi priroda, a s njom i opasni borov prelac, vrsta leptira koji u obliku gusjenice može biti opasan ne samo za pse nego i za ljude.
Moram priznati da prije nego sam krenula planinariti u društvu psa nisam puno obraćala pozornosti na gustu “paučinu” koju često na primorju vidimo u krošnjama borova. Nisam puno pažnje pridavala ni tim gmizavim gusjenicama koje se u kolonama kreću ispod dotičnih krošnji. No, onda se našoj planinarskoj ekipi priključila jedna mala i znatiželjna dlakava njuškica imenom Arya. Od tada vrebam krošnje, gnijezda, kolone i bilo koje druge tragove koji ukazuju na ta gadna čudovišta.
Što je zapravo borov prelac?
Borov prelac je vrsta posve neuglednog i ružnog leptira koji se gnijezdi na borovima, a iz tih gnijezda izlaze gusjenice koje se spuštaju na tlo, stvaraju kolone i po nekoliko desetaka metara da bi se zakukuljile u zemlju te na koncu postale leptiri. Taj proces se najčešće događa od veljače do travnja.
U svom gnijezdu gusjenice mogu ostati i par godina jer čekaju povoljne vremenske uvjete. A kada se oni napokon dogode, dogodi se i najezda gusjenica. Ne čini ti se da su posvuda, one jednostavno budu posvuda.
Naše primorje je bogato ovom vrstom štetočine. Naime, gusjenice obrste borove iglice, a bor na koncu ostane bez lišća koje mu je neophodno za život.
Zašto je borov prelac tako opasan?
Čak bi bilo i simpatično promatrati te smiješne kolone da borov prelac nije opasan, i to ne samo za pse nego i za ljude. Dotične gusjenice su razvile izrazito efikasnu obranu od predatora. Njihove dlačice u kontaktu s kožom izazivaju jaku iritaciju, kako na životinjama, tako i na ljudima.
“Točan mehanizam zbog kojeg dolazi do tako burnih reakcija pri kontaktu s dlačicama gusjenice, još nije sasvim razjašnjen. Smatra se da dlačice sadrže supstancu, jedan specifičan protein, koji pri dodiru s kožom i sluznicama izaziva crvenilo, svrbež, oticanje te rjeđe nekrozu tkiva”, objasnila je veterinarka Tamara Ferari iz riječke veterinarske ambulante Ferarica.
Borov prelac na tlu u svojim dugim kolonama izuzetno privlačno izgleda svakoj znatiželjnoj njuškici. Osim što pse doziva svojim pokretima, smatra se kako njegov slatkasti miris navodi pse da ga probaju pojesti. U slučaju kontakta javljaju se brojni problemi. Može doći do oticanja njuškice, zatvaranja očiju, strahovitog svraba, a neki psi znaju i povraćati. Ako je pas probao gusjenicu, može doći do nekroze jezika zbog koje dijelovi mogu i otpasti. To se dogodilo prijateljevom psu koji je ostao skraćen za dio jezika. Srećom, danas nema nikakvih posljedica zbog tog kobnog susreta s borovim prelcem.
“Intenzitet simptoma ovisi najviše o količini ‘dlačica’ koje su došle u kontakt sa psom. Problem je u tome što uznemirena gusjenica na neki način otpusti dlačice pa se one mogu prenijeti indirektno zrakom ili pak ostanu na tlu i kada je cijela povorka gusjenica već prošla”, objašnjava Tamara.
U slučaju bliskog susreta s borovim prelcem, potrebno je što prije moguće posjetiti veterinara.
Planinarenje sa psima: Što učiniti u slučaju kontakta s borovim prelcem?
Nažalost, nije uvijek moguće pohrliti ka veterinaru, pogotovo ako je do susreta došlo tijekom planinarskog izleta. Prije svega kako bi spriječio nesretni susret, pokušaj u periodu aktivacije borovog prelca izbjegavati mjesta i staze gdje se nalaze borovi. Ako to nije moguće ili nisi znao da se na toj dionici nalaze, čim ugledaš borove na kojima su vidljiva gnijezda, psa uzmi u naručje (ako je to moguće) ili ga drži na toj dionici na kratkoj lajni, dobro proučavajući put ispred i oko sebe.
U slučaju kontakta, važno je ostati mirne glave i ne činiti nagle i panične pokrete kako ne bi dodatno rasplamsao reakciju.
“Ono što možemo učiniti sami je smanjiti količinu iritanta na koži u/ili ustima psa. Ako vidiš da je gusjenica psu u ustima, pokušaj ju odstraniti, no nikako golim rukama jer će i kod čovjeka izazvati dermatitis. Pokušaj koristiti neku grančicu ili rukavice koje ćeš kasnije odložiti u vrećicu – jer će i na njima ostati dlačice. Psa pokušaj oprati ako je to moguće – isprati mu usta, oprati njušku i šapice. Ako je u blizini potok ili jezero to će olakšati cijelu situaciju, a ako to nije moguće, mehanički možeš odstraniti što više dlačica tako da maramicom nježno obrišeš one dijelove tijela na kojima se razvija reakcija. Dlačice su mikroskopski malene, pa ih je teško uočiti. Brisanje treba biti nježno, kako ih ne bi trljanjem ‘gurnuli’ još dublje u kožu. Po povratku s izleta svakako potraži veterinarsku pomoć”, savjetuje Tamara.
U nastavku veterinarka objašnjava kako je uz lokalne iritacije moguća i veoma jaka alergijska reakcija, koja se srećom rijetko događa.
“U tom slučaju veterinar će aplicirati antihistaminike, kortikosteroide, a kada se i ako razvije nekroza i antibiotike”, za kraj poručuje Tamara.
U periodu od veljače do travnja budi na oprezu, biraj one dionice koje ne prolaze pored i podno borova, a tijekom samog boravka u prirodi obrati pozornost na moguća gnijezda ili kolone na podu. Sa sobom u tom periodu uvijek nosi dodatnu bocu vode kako bi psa u slučaju kontakta mogao oprati. U svoj planinarski ruksak dodaj i par rukavica koje ćeš navući kako ne bi i ti dobio reakciju.
Planinarski izlet odmah prekini i uputi se veterinaru kako bi bio siguran u pozitivan ishod susreta. Dobro je psa okupati kako bi odstranio eventualno preostale dlačice gusjenica u krznu.
Susret s borovim prelcem nije bezopasan stoga uvijek budi na oprezu. Tvoj čupavi suplaninar će ti biti zahvalan.
Nastavi čitati još korisnih tekstova iz Planinarskog vodiča za početnike:
