Pas je naš najbolji prijatelj, on je onaj neodoljivi, lojalni i razigrani član obitelji koji najviše voli provoditi vrijeme sa svojim ljudskim “čoporom”. Nema gore rečenice od one “Čuvaj kuću!” – u tom trenu kao da mu sve lađu potonu, a ispred njega je najteži period u životu. Srećom, uvijek se svi brzo vratimo doma. No, što učiniti ako voliš putovanja i redovito se upuštaš u nove putne avanture? Zar ćeš psa svako malo ostavljati kod nekoga na čuvanje? Pa povest ćeš, naravno, svog najboljeg četveronožnog prijatelja sa sobom. Putovanja sa psima imaju svoje posebne čari, a uz dobru organizaciju i par dodatnih stvari koje trebaš imati na umu, ona se odvijaju bez nekih većih problema i izazova. Kako bi putovanje sa psom bilo što bezbolnije i cijeli čopor uživao, okupila sam na jednom mjestu čupave putoholičare koji su s guštom (a vjerujem da su nakon toga dobili pokoju poslasticu) podijelili svoje savjete iz prve šape. Ovaj ruke…
Obožavam putovanja, bilo da se radi o produženom vikendu u Hrvatskoj ili Sloveniji ili o aktivnom road tripu negdje dalje. Kad god je moguće (a trudimo se da bude) na svoje putne avanture vodimo našu polujazavčarku Aryju koja je u međuvremenu postala pravi putoholičar koji čim vidi da se ulazi u auto isijava uzbuđenjem – ide se u nove avanture.
Arya s nama ide na skoro sva putovanja po Europi, jedini izuzetak je ako letimo avionom (po Europi većinom letimo s Ryanairom koji, nažalost, ne prima pse) ili kad idemo na destinaciju gdje znamo da je plan prvenstveno obilaziti kulturne i povijesne znamenitosti u kojima psi nisu dopušteni. Tada uistinu nema smisla da skoro cijelo vrijeme boravi u smještaju ili autu.
Arya je tako do sada s nama išla na razne road tripove i izlete diljem Hrvatske (od Slavonije do Dalmacije), Slovenije, Italije i Srbije. U svom putnom stažu ima čak i posjet muzejima 🙂 Svako novo putovanje sa sobom je dovelo nova saznanja koja su nam olakšala iduću avanturu.
Što smo sve naučili na putovanjima sa psom?
Definitivno najjednostavnija opcija za putovanja sa psom je vlastiti automobil, stoga preferiramo s Ari ići na road tripove. Nažalost, nismo je navikli na boravak u kavezu u prtljažniku, što je najsigurnija opcija za vožnju. Ona uvijek boravi na stražnjim sjedalima, ima svoj pojas za vezanje koji se spaja na oprsnicu, a ne ogrlicu.
Na stražnjem sjedalu ima svoju kravu, odnosno veliki i mekani jastuk u obliku dotične životinje, i prostirku, tako da ima više opcija na raspolaganju te su ujedno sjedala zaštićena od njenih potencijalno prljavih šapica. Uz to kravu onda uzmemo sa sobom u smještaj te tako ima ležaj. Nikad, ali nikad se ne vozi naprijed – to je najnesigurnija opcija, kako za psa, tako i za ljude.
U prtljažniku uvijek imamo dva ručnika i set vlažnih maramica za čišćenje šapica, nikad ne znaš gdje će se zaprljati. Arya je također navikla sama boraviti u automobilu (naravno, samo ako vrijeme to dopušta, čitaj NIKAD, ali NIKAD se ne ostavlja za vrijeme toplijih mjeseci). Ovo zna biti korisno ako želiš posjetiti neku znamenitost ili restoran koji nisu dog friendly. Uvijek joj ostavimo malo otvoren prozor, neku od naših majica, a kasnije dobije nagradu. Nismo je morali posebno na to navikavati, ona to vrijeme jednostavno provede u spavanju, a to se ionako odvija nakon aktivnog dana kada je to i jedino što želi. No, ovo je svakako posljednja opcija.
Također smo na trajektima uvijek s njom u autu. Naime, Jadrolinija ne dopušta boravak pasa u zatvorenom salonu, a kako mi naše otoke prvenstveno istražujemo izvan sezone, boravak na otvorenom na trajektu često nije opcija.
Aryju pretežito vodimo na destinacije koje su dog friendly jer to znači da ćemo jednostavno naći smještaj te da na putu nećemo imati problema s njom. Tako smo, primjerice, uživali u Srbiji koja je izuzetno otvorena za pse, gdje je čak posjetila kulturno-povijesne znamenitosti, dok je s druge strane nismo vodili sa sobom na road trip kroz Bosnu i Hercegovinu koja ima puno zabrana za pse.
Putna torba za pse
Pakiranje je od ključne važnosti. I dok smo nekoć nosili sto i jednu vrećicu i kutiju, danas nosimo, vjerovao ili ne, samo jednu torbu. Naime, prije koju godinu smo putem Amazona kupili putni torbu za psa (ne torbu u kojoj nosiš psa nego njegove stvari) – ovo je bio pravi game changer i iskreno ne znam kako smo prije toga uopće putovali. Od tada svakome preporučujemo da si nabavi sličnu torbu, a više je razloga za to.
Prije svega jer imaš sve na jednom mjestu. Torbe u većini slučajeva imaju vodonepropusne pretince/vrećice/torbice za hranu (mi imamo dvije torbice, u jednu ide suha hrana, a u drugu poslastice), dodatni spremnik (mi tu stavljamo robicu, dva ručnika, šampon te dužu lajnu) i brojne druge korisne male pretince. U torbi držimo uvijek njenu putovnicu (tako je nikad ne zaboravimo), spravicu za skidanje krpelja, punjač za GPS uređaj i dodatne vrećice za govanca. Naša torba uz to ima i dvije sklopive posudice za vodu i hranu koje imaju svoj dodatni pretinac koji kad se otvori služi kao podmetač, tako da u smještaju ostane sve čisto.
Znači, dok smo nekoć imali sto i jednu vreću sa sobom kako bi stale sve njene stvari, ovako imamo samo jednu praktičnu torbu. Uz to su sve njene stvari za putovanja na jednom mjestu te samo prije puta napunimo hranu i poslastice.
Mali savjet glede hrane. Arya jede samo suhu hranu, no ponekad se dogodi da na putu zbog promjene neće odmah pojesti cijelu mjericu. Ako idemo na aktivni odmor koji uključuje puno hodanja i planinaranje, nosimo joj dodatno vrećice mokre hrane koje podijelimo kroz dane kako bi suhu malo navlažili – u tom slučaju smaže sve bez problema. Pa ako tvoj pas ne želi odmah jesti, ovo nije loša opcija. No, svakako pripazi da ne pretjeruješ s količinom i ne prođeš dnevnu dozu potrebnih kalorija. Također dobro je da u oba slučaja nosiš već isprobanu hranu na koju je tvoj pas navikao kako ne bi bilo iznenađenja na području probave. Mi imamo sreće s Ari koja skoro nikad nema probavnih smetnji.
Putni spremnik za vodu i torbica za poslastice
Također smo na Amazonu otkrili posudicu za vodu koja ima sistem da se voda vrati natrag ako je eventualno ne popije. To nam je olakšalo davanje vode na samom putu (prije je vode bilo na sve strane…). Posudica uvijek ide s nama, meni stane u ruksak sa strane i postala je neophodan dio svakog našeg dužeg boravka izvan doma.
Uvijek sa sobom imaj malu torbicu za poslastice koju možeš lako nositi oko remena ili u svojoj torbi/ruksaku.
Pas i restorani
Srećom, sve više restorana dopušta boravak psa i u zatvorenom prostoru, što olakšava cijeli put. Uvijek gledamo ima li restoran terasu jer znamo da onda sto posto može s nama. Također u Googleu kod opisa restorana možeš naći pod info i “dog friendly”.
U početku smo pak imali problem jer Arya nije bila mirna, tako da je boravak bio muka i za nju i za nas. Prije svega, ona ne voli duže ležati na podu (da, prava dama). Kada smo jednom prilikom ugledali drugog psa kako u restoran sa sobom nosi svoju dekicu (najslađi prizor), upalila nam se lampica. Onaj pokrivač koji je na stražnjem sjedalu – upravo on se nosi u restorane. Arya odmah zna gdje je njeno mjesto. Uz to je volimo smjestiti da ima pogled na restoran jer je to zabavlja i zaokuplja pažnju. Povremeno dobije poslasticu, ali ne dok mi jedemo. Neki psi preferiraju biti u kutu, svakako traži stol koji tvom čoporu najviše paše.
Par dodatnih savjeta
Kada je smještaj u pitanju, svakako prije dolaska, odnosno prilikom rezervacije provjeri što im znači “dog friendly”. Mi imamo sreće što je Arya mali pas do šest kilograma, no neki smještaji nisu baš otvoreni za veće pse. Također većina smještaja dodatno naplaćuje boravak psa, a većina pri tome ništa ne daje zauzvrat. Samo par puta smo dobili opciju odabira ležaja, zdjelica i poslastica. Ta cijena zna varirati, ovisno o veličini psa, a zna se kretati od pet eura pa do čak 20-30 eura po danu, ovisno o smještaju i državi. Svakako provjeri prije kako ne bi bilo iznenađenja.
Što se tiče odlaska u muzeje i posjet povijesno-kulturnim znamenitostima, nemoj odmah pretpostavljati da ne primaju pse. Tako smo mi većinu takvih atrakcija u Srbiji posjetili upravo s Aryjom, a čak je u Dolomitima posjetila jedan dvorac. Ovo pravilo najčešće se tiče manjih pasa koje možeš držati u naručju ili torbici, no svakako prije odlaska provjeri.
Upoznaj najslađe četveronožne putoholičare
No, nije Arya jedina putoholičarka koja je najsretnija na novim avanturama i koja ima pregršt korisnih savjeta za podijeliti.
Tu je Kiba, prelijepi bijeli švicarski ovčar, koji sa svojom Tanjom najviše voli obilaziti prirodne atrakcije. Pia, mješanka maltezera, westieja i pekinezera, poznata i kao Zubo, obožava putovanja sa svojom Kasandrom. Andrea i njen Zen, mješanac njemačkog ovčara, ne propuštaju dobru avanturu. Tu su Enna i preslatka Kuba, patuljasta pudla, koja uvijek krade pozornost. Ovaj fantastični, preslatki i prelijepi čopor udružio je svoje snage, ruke i šape, i podijelio u nastavku pregršt korisnih savjeta (a možda i pokoju poslasticu…). Barem se nadam, kaže Arya…
Kiba i Tanja Ružić
Kiba, Vilim i ja uvijek putujemo svojim autom, on je dog friendly :), ponekad se poslužimo i kojim brodom, ali obavezno unaprijed provjerimo pravila. Kiba je švicarski ovčar, a to je velik pas i htjeli bi maksimalno izbjeći neugodnosti, na primjeri na nekim plovidbama pas treba imati brnjicu, na nekima je bitno samo da je na vezu.. itd.
Destinaciju najčešće prilagođavamo kućnom ljubimcu. Neke lokacije nisu pet friendly i to je u redu. Ionako kada putujemo s Kibom putujemo sami, pa se lako reorganiziramo i prilagodimo na licu mjesta ako se ipak nešto izjolavi.
Dobar tips&tricks za vožnju psa u autu je kavez, tako je tvoj pas maksimalno zaštićen i osiguran. Ja sam najprije kupila auto pa onda nabavila velikog psa, pa se eto sad Kiba vozi u gepeku koji je prekriven prostirkom. Ali kad je on u autu ja posebno pažljivo vozim, kao kada roditelji voze djecu npr. 😀 Ako imaš velikog i čupavog psa, vjeruj mi, ne želiš ga na zadnjem sjedalu. Još jedan dobar tips&tricks su kožna sjedala, tu se dlake ne zabijaju 🙂
Prilikom biranja smještaja bitno nam je da je dog friendly i da nudi doručak. Iako je navedeno da je smještaj dog friendly, uvijek provjerimo sa iznajmljivačem i najavimo o kakvom se psu radi. Rijetko, ali ipak nam se desilo da bi dobili povratnu informaciju kako smještaj ne prima tako velike pse. Što se doručka tiče, volimo se ujutro dobro najesti i krenuti siti na izlet. Od ostalog, bitno nam je da je toplo, čisto i udobno, ionako tamo nećemo boraviti, tamo samo spavamo, dane provodimo u prirodi 🙂
Od opreme uvijek nosimo običan povodac, ormu s ručkom i bisage, pa ovisno o destinaciji biramo. Nekad davno smo nosili i 10 m povodac, ali više nije potreban. Sa sobom uvijek imamo i puno vode, četku, poslastice…vneke sitne stvari. Hranu također planiram unaprijed i pakiram u termo vrećice/bokseve, ovisno koliko smo dana na putu, jer Kiba u principu jede barf. Zdjelice su također neophodne. To je sve što njemu uglavnom treba, za sve ostalo potkovan je kvalitetnom poddlakom koja ga štiti kako od zime tako i od vrućina.
Nažalost, muzeje s Kibom ne posjećujemo. Kod nas u Hrvatskoj takve destinacije najčešće nisu pet friendly, ali se ne osjećamo kao da smo nešto propustili, bar ne pored ovakve prirode koja nas okružuje. U slučaju restorana sjednemo na terasu, a u nekim državama Kiba smije i unutra pa nam to bude veliko olakšanje. Doduše, bili smo u najvećem akvariju Hrvatskoj, Aquarium Pula, tu smo bili ugodno iznenađeni što su nas primili i sve smo obišli, jedino je kod zmija Kiba malo negodovao. Od nekih smo drugih destinacija jednostavno odustali, ali nije nam to nikakav problem. Kada se čovjek navikne, onda mu je sve ionako ljepše u društvu psa 🙂
Top pet savjeta by Kiba i Tanja:
- Provjeri tko je dežurni veterinar tamo gdje ideš, osiguraj se
- Ponesi dovoljno vode sa sobom
- Naoružaj se strpljenjem, možda neće sve uvijek biti kako si zamislio, ali to je u redu
- Prihvati da ne žele svi tvog psa blizu, ali on je ionako samo za tebe 🙂
- Ako je pas jako čupav i dlakav ponesi i ljepljivi roler sa sobom
Pia i Kasandra Fučijaš
Najčešće putujemo autom. Moja čupavica je jedna zahtjevna niskopodna minijatura i možda bi i prošla u javnom prijevozu, međutim, moram biti iskrena – stvarno ne volim zvati te ustanove ne bih li pitala smije li pas u prijevozno sredstvo, i koji su uvjeti (bilo je pokušaja za autobus). Sreća je da imamo tu komociju pa idemo autom.
U svim situacijama i planovima prvo provjeravam koliko je pojedina destinacija pet friendly, kakav je teren i koliko zahtjevan (ako je hike u pitanju) i onda donosim odluku ide li ili bolje ne. Onda slijede alternative. Ako ih nema, snalazimo se s čuvanjem 😀 Ili ako baš jako želimo otići negdje i proći neke staze koje bi bile ipak previše za male šapice.
Kraljica Pia u autu putuje na zadnjem sjedištu cijelom samo za nju. Pokrivač za siceve i pičimo. Druge opcije nisu dolazile u obzir jer su za nju bile “predramatične” (tipa kavez) :D.
Kod odabira smještaja je najbitnije, naravno, da je pet friendly. Kad isfiltriram sve pet friendly opcije onda ide usporedba cijene i ponuđenog.
Na put joj nosimo stvarno osnovno. Njezina hrana i zdjelice, dekica i možda koja igračkica. Žvakalice dodajem za mir u autu 😀
Po pitanju muzeja/restorana smo dosta flexi s odlukama na terenu. Ponekad provjeravamo unaprijed pa ja zovem i ispitujem, ali obično to biva na licu mjesta. Provirim u restoran i pitam smije li pas i to je to.
Top pet savjeta by Pia i Kasandra:
- Dobro provjeriti što ljudima znači pet friendly. Imali smo jednom slučaj gdje je to pisalo stoga nismo previše pitanja postavljali pa nas se upozorilo po dolasku u smještaj da smo trebali napomenuti da dolazimo sa psom (imali su psa koji nije volio druge pa da znaju njega spremiti u drugi dio smještaja).
- Olakšati si pa unaprijed provjeriti i s restoranima i drugim ustanovama (ovo je više note to self).
- Nadalje, provjeriti i gdje se još posebno plaća naknada za psa (negdje da, negdje ne pa da ne bude iznenađenje), i ono što ja uvijek uspijem zaboraviti, putovnica! 😀 Sreća je pa smo uvijek prošli granicu bez ikakvih problema, ali do jednom…
Zen i Andrea Brnjić Šimek
Sa Zenom najčešće putujemo autom i brodom tijekom ljeta kad posjećujemo naše predivne otoke. To su mu jako draga prijevozna sredstva jer čim ih vidi zna da idemo na neku lijepu lokaciju. Avion nam nije opcija jer Zen spada pod velikog psa i opcija da mora biti sam u boxu tijekom leta nije mi nimalo draga, tako da morat će se zadovoljiti “samo” s europskim putovanjima.
Prilikom odabira destinacije ponašamo se u biti kao da ne idemo sa psom. Do sad smo imali jako pozitivna iskustva i gotovo svugdje gdje smo ga poveli bio je dobrodošao. Jako je dobar i ništa mu ne predstavlja problem tako da je putovati s njim vrlo lako. Najveći problem je pronaći smještaj koji prima kućne ljubimce, no uvijek se nešto da pronaći.
Prilikom vožnje u autu Zen se nalazi na stražnjem sjedalu na svojoj dekici. Prije se vozio zavezan pojasom u bunkeru, ali je znao biti nemiran i stalno gledati prema nama. Otkad se vozi na stražnjem sjedalu jako je miran za vrijeme vožnje, tako da nemamo potrebu vezati ga. Svakih sat do dva stanemo kako bi obavio nuždu i nekoliko puta potrčao za lopticom kako bi mogao nastaviti na miru ležati ostatak puta.
Prilikom odabira smještaja bitno mi je da primaju kućne ljubimce i da prilikom razgovora ne postavljaju pitanja “A je li to maleni pas” inicirajući da primaju samo malene pse. Osim toga, bitno mi je da je stan dovoljno prostran kako bi mogli negdje postaviti njegov krevet i ostale stvari kako bi nam svima bilo ugodno. Uvijek pazimo da smještaj nije u samom centru grada već da imamo nekih parkova i šumica gdje ga možemo na miru prošetati i istrčati, a ako je ljetno doba onda uvijek gledamo da je relativno blizu smještaja i plaža za pse do koje možemo doći pješice.
Na putovanje uvijek nosimo nekoliko dekica, krevet, ručnike za brisanje, zdjelice, hranu, vrećice za izmet i puno igračaka i poslastica te probiotike. To sve spremimo u jednu veliku torbu kako bi mu sve bilo na jednom mjestu. Ponekad mu se od uzbuđenja radi puta (kao djeci) poremeti probava zato uvijek nosimo i probiotike koji su odlična pomoć. I pseća putovnica, bez nje nigdje!
Prilikom posjete muzejima i restoranima na putovanjima Zen ostaje u smještaju. Mislim da bi to svima stvaralo previše stresa jer rijetko gdje primaju sve, zato ga ne vodimo na baš sve vrste aktivnosti kroz dan. Ako je restoran s terasom uzmemo ga sa sobom, ali ako je neka finija večera onda ga dobro izmorimo i onda ostaje spavati u apartmanu, a mi nastavljamo dalje.
Top pet savjeta by Zen i Andrea:
- Bez nervoze jer psi uvijek osjete nervozu.
- Redovna igra i istrčavanje jer će i sami biti mirniji.
- Uvijek sa sobom imaj probiotike jer nikad se ne zna.
- Na nepoznatim mjestima volimo ga uvijek imati vezanog jer niti on niti mi nismo upoznati s krajem.
- Iako neki smještaj ima naglašeno da primaju kućne ljubimce svejedno ih kontaktirati i provjeriti istinitost tvrdnje jer nam se već nekoliko puta dogodilo da ne primaju, iako im na oglasu stoji kako primaju kućne ljubimce.
Kuba i Enna Živković
Do sad smo na sva putovanja išli autom te kada je bilo potrebno, trajektom.
U početku smo se prilikom odabira destinacije dosta prilagođavali Kubi, s obzirom na to da je bila štene i da smo se brinuli kako će proći socijalizacija, neki treninzi osnovne poslušnosti, da joj nešto nije previše uznemirujuće ili previše fizički obzirom da je mali pas. Međutim, kako je ona starija, s njom je stvarno sve lako. Jako se brzo prilagođava svakoj situaciji i najbitnije joj je da je s nama.
Kuba se vozi u plastičnom transporteru, koji je dodatno zavezan pojasom na zadnjem sjedalu. Tako je od prvog dana. Ono što mogu reći je da je njoj tako najudobnije. Vozila se u par navrata i u krilu kod nekoga i samo na sjedalu te se tako ne može nikako smiriti. Gledala sam i slušala raznorazne savjete za sigurnu vožnju, ali nama se ovo pokazalo kao najbolje dosad. Naravno, bilo bi još bolje da imamo “crash tested” transporter, ali doći će i to jednog dana na red. Također što se tiče privikavanja na taj transporter, to smo radili prilično postepeno, s puno nagradica i kraćim vožnjama u početku. Kada putujemo na duže staze, pazimo da dovoljno često stanemo na odmorištima, kako bi Kuba “protegnula” nogice, obavila nuždu, ručala, pila vodu i sl.
Pa u pravilu prva stvar koju označim kad tražim smještaj je “Pet friendly”. Bez tog filtera ni ne krećem u potragu. Nakon toga tražim nešto što bi odgovaralo našem stilu i ukusu, te da je cjenovno pristupačno. Idealno je ako smještaj ima neki vrt i ako je u prizemlju, pa je onda lakše s Kubom izaći kada treba obavljati nuždu, ali to nam definitivno nije neki jako bitan uvjet. Ono što u zadnje vrijeme primjećujem je da kod nas u Hrvatskoj sve više i više nakon što rezerviraš smještaj, te javiš da dolaziš sa psom – kažu ti da se pas dodatno naplaćuje. Činilo mi se to jako nepravedno kad sam prvi put doživjela, jer nigdje to ne piše. Ali nakon drugog i trećeg i tko zna kojeg puta, nažalost se navikneš da će ti psa naplatiti dodatnih 5, 10, 15, a u inozemstvu čak i 20 eur po danu.
Kada idemo na put, prvo što se radi je spisak svega što moram spakirati. Logično, Kuba je prva na redu. Prvo sjednem i zapišem sve što trebam ponijeti. Apsolutno su uvijek na spisku njezina mala ljekarna, zatim hrana i poslastice, te gastro konzerve hrane koje joj pomognu ako joj se javi njezin generalni problem sa želučićem. Također uvijek ponesem probiotik. Ako idemo na duži period uzimam svu kozmetiku, poput putnog šampona i regeneratora, škarica za nokte, četkicu i pastu za zube i sl. Zatim uvijek imamo 2 povodca, za svaki slučaj, ormu i ogrlicu s tagom koji sadrži ime psa i naš kontakt broj, te ako putujemo zimi – uzmemo kabanicu, jaknu, flis.. što je već potrebno prema prognozi, jer imamo psa kojem je hladno,s obzirom na to da nema poddlaku.
Što se tiče muzeja/restorana, prvo se informiram gdje dopuštaju ulaz psima. Nažalost, na puno mjesta psi nisu dozvoljeni. Ako pak jesu, volim na takvim mjestima uvijek Kubu imati na kratkom povodcu, imam dovoljno pripremljenih nagradica, ako ju nešto uzruja da ju mogu preusmjeriti na sebe. Što se tiče restorana, u ruksaku imamo često neki ručnik na koji ona legne i imam žvakalicu za nju (npr. Zečje uho, kožu od bakalara ili sl.), da se malo zabavlja dok mi svoje pojedemo i odmorimo.
Iskreno, znamo doći i nekad neka mjesta i skroz nepripremljeno. Tako da uvijek prvo uđe netko od nas pitati, je li dozvoljeno psima. Volimo i pitati ako možemo sjesti negdje u kut, kako bi za Kubu bilo mirnije, da nije na prolazu.
Top pet savjeta by Kuba i Enna:
- Provjeri gdje je najbliži veterinar u mjestu na koje ideš te imati uz sebe uvijek neki mali putni set za nuždu
- Unaprijed provjeriti gdje sve želiš ići i što želiš obići, kako bi se mogli pripremiti da tvoj psu, a i tebi bude ugodno
- Zavisno od lokacije, ali ako se putuje na neka urbana mjesta, pokušati pronaći vremena u danu da se psu dozvoli da bude pas – u smislu da se istrči, pronjuška, izigra s njim. Nekim psima je to bitno da bi kasnije mogli biti mirni i staloženi u obilascima.
- Pokušaj uvijek uz sebe i/ili u autu imati sve što je potrebno psu za sve te izletiće i hodanja po gradovima/prirodi gdje ga vodite. Organizacija prije kretanja je bitna. U smislu ako ćete se zadržati negdje cijeli dan, bitno je da uzmete večeru za psa, ako je navikao jesti npr u 17 h.
- Pratit ponašanje i govor tijela psa te ga makni ili ne vodi na mjesta koja mu uzrokuju stres i nelagodu
Putovati sa psom je nezaboravno iskustvo, a često se dogodi kako upravo kroz njih i njihovu sreću shvatimo što znači uživati i biti sretan u trenutku. Kroz njihove oči svijet se čini kao igralište puno zabave – bolja putna poruka ne postoji.
