Prvi planinarski objekti u Hrvatskoj: kad i kako su izgrađeni?

Planinarski objekti neophodne su točke na kojima planinari uzimaju predah, traže zaklon od loših i nepovoljnih vremenskih uvjeta ili pak u njima noće. Planinarske kuće se nalaze najčešće na udaljenim i nepristupačnim dijelovima, dok do nekih popularnijih i većih planinarskih domova često zna voditi i autom pristupačna cesta. Planinarski objekti u Hrvatskoj imaju dugu povijest, a pojedini građevine danas imaju pravi kultni status. Upravo u Hrvatskoj je izgrađena prva planinarska kuća u jugoistočnoj Europi! Kako i kada su nastali pojedini planinarski objekti diljem Hrvatske, tko je bio zaslužan za njihovu izgradnju te koji je njihov status danas, otkrivamo u suradnji s Hrvatskim planinarskim savezom. 

Nakon što smo otkrili kako i kada je nastalo organizirano planinarenje u Hrvatskoj te doznali sve o životu i podvigu neustrašive Dragojle Jarnević, povodom jubilarne proslave čak 150 godina organiziranog planinarstva u Hrvatskoj, odlučili smo zaviriti u HPS-ovu arhivu gdje smo između ostalog otkrili stare nacrte, ali i arhivske fotografije najpoznatijih planinarskih objekata.

Prvi planinarski objekti u Hrvatskoj

Kada pričamo o povijesti planinarskih objekata, trebamo se vratiti u davnu 1877. godinu kada je zagrebačka gradska uprava odobrila izgradnju kuće za lugara i planinare. Objekt je nazvan Gradska kuća, a nalazio se kod sljemenskog izvora ispod takozvane Činovničke livade. To je bila prva planinarska kuća u jugoistočnoj Europi. U povijesti našeg planinarstva Gradska kuća odigrala je važnu ulogu jer je punih šest desetljeća bila središte planinarskog života. 

Kad je 1911. godine zagrebačka gradska skupština posve prepustila HPD-u Gradsku kuću na Sljemenu, HPD ju je 1912. proširio ovećom prigradnjom. Kuća je povodom 1000. godišnjice krunidbe kralja Tomislava 1925. nazvana Tomislavovim domom. Dom je 1936. izgorio u požaru, no već 1937. po nacrtu istaknutog arhitekta Stjepana Planića sagrađen je novi Tomislavov dom na drugom mjestu na hrptu Medvednice. I taj je dom 1964. stradao u požaru. Kasnije je Tomislavov dom obnovljen kao hotel i danas više nije planinarski objekt.

Osim Gradske kuće i razgledne piramide na Sljemenu HPD je 1882. sagradio kod Kraljičina zdenca drveno “pristanište” (nadstrešnicu). Deset godina poslije uređena je kuća pod Susedgradom.

U Samoborskom gorju HPD je 1922. unajmio seosku kuću u Prekrižju iznad Ruda, ali je 1926. morao unajmiti drugu kuću u istom selu, koje se koristilo kao planinarsko sklonište. U Stojdragi, na pragu Žumberka, uređeno je 1926. sklonište u župnikovoj kući. Na Japetiću je 1925. otvoreno Mesićevo sklonište u kući koja je HPD-u poklonjena zaslugom Stojana Mesića iz Samobora, ali je 1930. opljačkana, a 1931. spaljena.

Sljemenska piramida – najstariji planinarski objekt koji se i danas koristi

U povijesti gradnje planinarskih objekata posebno mjesto imaju razgledne piramide na Sljemenu. Prva drvena piramida od osam metara podignuta je još 1870. Na njezinu mjestu 1877. sagrađena je nova veća piramida, pa zatim 1889. čvrsta željezna piramida.

Ta je piramida 1960. preseljena na Japetić, gdje i danas stoji. Sljemenska piramida je, dakle, najstariji planinarski objekt koji se i danas koristi. U 19. stoljeću HPD je sagradio još i piramide na Plešivici (1881.) i na Ivanščici (1893.).

Schlosserov dom i objekti u Gorskom kotaru, Primorju i Istri

U Gorskom kotaru prvi je cilj bio olakšanje posjeta Risnjaku, pa je najprije 1921. unajmljena lugarnica na Smrekovcu, zatim je 1926. uređeno sklonište u Mrzloj Vodici, a 1929. kupljena je kuća u Gornjem Jelenju. Kada je 1928. u srcu Bijelih stijena sagrađeno Hirčevo sklonište, a 1932. na Risnjaku Schlosserov dom, znatno su unaprijeđene planinarske mogućnosti u Gorskom kotaru.

Velik graditeljski pothvat bila je izgradnja Ružićeva doma na Platku 1937., no on je već iduće godine izgorio. Na Platku su kasnije uređena dva doma. Osim njih, žarišta su planinarstva u Gorskom kotaru dom Bijele stijene u Tuku, dom Klek, kuća Dragutin Hirc i sklonište Miroslav Hirc na Bijelim stijenama te Ratkovo sklonište u Samarskim stijenama.

U Primorju je najpopularniji planinarski dom Hahlić, a u Istri Poklon, Korita i Žbevnica. Sve spomenute kuće imale su niz obnova, a i danas zahvaljujući trudu planinara uspješno služe svojoj svrsi.

Zavižan i planinarski objekti na Velebitu

Prvi planinarski objekt na Velebitu bilo je planinarsko sklonište na Rujicama u Senjskom bilu, koje je sa svojim bratom uredio budući predsjednik HPD-a dr. Ivan Krajač. Godine 1922. kupljeno je sklonište na Strugama u sjevernom Velebitu.

Osobito značajna bile su gradnja Krajačeve kuće na Zavižanu 1927. i Rossijeva skloništa 1929. tada u još sasvim nepristupačnim Rožanskim kukovima (Premužićeva staza počela se graditi 1930.). U južnom Velebitu HPD je uz pomoć podružnice u Gospiću uredio jednostavna skloništa na Strugama (1935.), iznad Bunovca (1937.) i u cestarskoj kući pod Tulovim gredama (1940.).

Nakon Drugog svjetskog rata, na temeljima nekadašnje Krajačeve kuće PSH je 1953. sagradio planinarski dom Zavižan. Dom je postao vrlo popularan i prepoznatljiv kao glavna visinska meteorološka stanica u Hrvatskoj.

Osim zavižanskog doma, od velebitskih planinarskih objekata najznačajniji su domovi Alan, Ravni dabar, Gojtanov dom (Visočica), Štirovac i Paklenica. Gojtanov dom i Štirovac uništeni su u Domovinskom ratu. Ugodno planinarenje po Velebitu danas omogućuje niz planinarskih skloništa uzduž Velebitskog planinarskog puta (Rossijevo sklonište, Skorpovac, Ždrilo, Šugarska duliba, Tatekova koliba na Stapu, Struge, Ivine vodice, Vlaški grad) i druga.

Planinarski domovi u Dalmaciji

Od podružnica HPD-a, izgradnjom i uređenjem planinarskih objekata najviše se istaknuo Mosor iz Splita. Prvi planinarski objekt u Dalmaciji bila je Lugarnica, kada je podružnica 1931. otvorila dom na Ljuvaču na Mosoru, ona je postala središte planinarskog života u srednjoj Dalmaciji, što je i danas. Dom na Ljuvaču danas nosi ime Umberta Giromette. Na Giromettinu inicijativu u 1930-im godinama uređeno je još nekoliko kuća u dalmatinskom zaleđu.

U Dalmaciji poseban značaj imaju još i domovi Malačka i Putalj na Kozjaku, dom Orlove stine na Svilaji, Promina kod Drniša te domovi HPD-a Biokovo na Biokovu. Na Dinari su početkom 21. stoljeća PU Dinaridi i druga društva sagradila niz skloništa, koja zajedno s planinarskom domom Brezovac bitno olakšavaju posjećivanje Dinare.

Jankovac i domovi u Slavoniji

Posebno mjesto u slavonskom gorju ima Jankovac, a sudbina tamošnjeg planinarskog doma dobro dočarava brojne nedaće i nevolje s upravljanjem planinarskom infrastrukturom. Dom na Jankovcu sagradila je 1934. HPD-ova podružnica Jankovac iz Osijeka pored umjetnog jezera na sjevernoj padini planine. Dom je proširen je prigradnjom 1940., no u ratu je srušen topovima. PD Jankovac iz Osijeka obnovilo ga je 1951., pa zatim ponovno nakon velikog požara 1987. U Domovinskom ratu dom je ponovno stradao te je opet morao biti obnovljen. Godine 2004. otvorio ga je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić.

Od planinarskih domova u Slavoniji, značajni su još domovi Gjuro Pilar u Brodskom Vinogorju, Petrov vrh kod Daruvara i Omanovac kod Pakraca. Omanovac je bio opustošen u ratu te nakon njega trudom PD-a Psunj obnovljen.

Planinarska skloništa Ivana Juretića

Planinarski entuzijast i arhitekt Ivan Juretić iskazao se kao najaktivniji graditelj planinarskih objekata. Glavna su njegova djela obnova doma Hahlić (2007.) i Rossijeva skloništa (2009.) a zatim projektiranje i izgradnja skloništa Ždrilo i Šugarska duliba na južnom Velebitu te skloništa Miroslav Hirtz na Bijelim stijenama. 

Poseban izazov bilo je projektiranje i izgradnja skloništa Kremenjak na Učki, nalik na izvaljeno jaje u gnijezdu (2023.). Uzornim uređenjem tih skloništa pružio je svim posjetiteljima naših planina dodatnu sigurnost i podigao kvalitetu boravka u njima. Njegov rad dobiva visoke ocjene i nagrade stručne javnosti. Također, svojim velikim entuzijazmom pri tim zahvatima dodatno je pokrenuo i članove društava – upravljača tih objekata na još bolji rad.

Planinarski objekti u Hrvatskoj danas

Tijekom povijesti uvijek je bilo raznovrsnih teškoća i izazova koje su se na različite načine odražavali na izgradnju i održavanje planinarskih objekata. Radi šireg razumijevanja današnjeg stanja, ali i radi jasne slike povijesne uloge planinarskih udruga u izgradnji, održavanju i korištenju planinarskih objekata potrebno je imati u vidu da su ih, gotovo bez iznimke, uvijek i svuda marljivo gradili i održavali uglavnom sami planinari, organizirani u planinarskim udrugama.

Izazovi povezani s upravljanjem i poslovanjem planinarskih objekata su se u proteklim desetljećima uvelike mijenjali uslijed izmjene propisa, društvenih okolnosti, ali i sve veće posjećenosti hrvatskih planina. 

Planinarsku infrastrukturu u Hrvatskoj danas čini razgranata mreža s više od 6500 kilometara obilježenih planinarskih putova te 160 planinarskih domova, kuća i skloništa, o kojima se skrbe Hrvatski planinarski savez i udruge članice HPS-a. Ta infrastruktura ima osobitu važnost ne samo za više desetaka tisuća registriranih planinara, članova planinarskih udruga udruženih u HPS, nego i za mnogo širi krug posjetitelja koji dolaze u planine radi zdravlja i rekreacije, uključujući i sve veći broj turista iz inozemstva.

Budući da su mnoga planinska područja ujedno zaštićena kao nacionalni parkovi i parkovi prirode, planinarska infrastruktura ujedno predstavlja i ključnu posjetiteljsku infrastrukturu tih parkova (Sjeverni Velebit, Paklenica, Risnjak, Velebit, Učka, Dinara Biokovo, Papuk, Medvednica, Žumberak i Samoborsko gorje). Pritom i dalje brigu o planinarskim domovima, kućama i skloništima, kao i na početcima organiziranog planinarstva u 19. stoljeću, vode upravo planinari. 

Stopedeseta obljetnica organiziranog planinarstva u Hrvatskoj ujedno je i prilika da se istakne taj požrtvovni kontinuirani rad planinara na uređenju planinarskih domova, kuća i skloništa kojim je svima koji vole planine omogućeno sigurnije i ugodnije planinarenje u našim planinama, i da se svima koji u tome sudjeluju, iskaže velika i iskrena zahvalnost.