Posjetiti otok Rab, a ne istražiti njegov najzeleniji dio, je prava šteta. Rab je otok raznolikosti – jutro možeš, poput nas, provesti na Kamenjaku, kršnom, surovom i golom dijelu otoka, a već popodne hodati podno krošnji predivne šume. Poluotok Kalifront je najzeleniji dio otoka, prekriven šumama hrasta crnike i crnog jasena. Hrastovi se tu nalaze od davnina, a podno njih rastu lovor, borovi, čempresi, cedar i raznoliko nisko drveće. Sredinom otoka, od uvale sv. Kristofora do Kamporskog polja, proteže se šuma Dundo ili Dundovo, a upravo taj dio Kalifronta je bio naše odredište za novi izlet na Rabu – upravo na ovom dijelu se nalazi druga Premužićeva staza.
Kako piše na poučnim pločama postavljenim na Kalifrontu, ovaj šumski krajobraz nenaseljenog dijela otoka je kod lokalnog pučanstva oduvijek pobuđivao maštu i ponekad strašne priče.
Zadarski pjesnik Juraj Baraković zatekao se početkom 17. stoljeća na otok Rabu, te je potaknut pričama koje je čuo od lokalnih kazivača, ispjevao je u čast gostoljubivim domaćinima veliku poemu u kojoj spominje i priču o nesretnom Kalifrontu, mladom pastiru koji je onda čuvao stado ovaca.
“Otac ima prijatelja, pastira Barbara, koji čuva oce na drugom kraju otoka. Barbar je imao lijepu kćer, pastiricu Dragu, koja se zavjetovala božici Dijani da čistoću prije braka. Jednog dana na pašnjaku susreli su se Kalifront i pastirica Draga i ovaj je susret u Kalifrontu pobudio neizrecivu ljubavnu žudnju prema Dragi. Stopili su se u ljubavnom zagrljaju, ali je Dragu zbog zavjeta stigla strašna kazna – božanstva su je okamenila pred špiljom Jamina u Loparu, pretvorivši je u surovu nepomičnu stijenu uz koju je bio izvor vode. Pastiri su pripovijedali da je riječ o suzama neutješne Drage. Mladi Kalifront povukao se na svoj pašnjak u osamu i divljinu te je ondje i ostao stopivši se s gustim trnjem i lišćem u vječno zelenilo. Ova priča, zapisana početkom 17. stoljeća, sadrži elemente pučke predaje stopljene s učenim legendama naslijeđenim iz antičke mitologije”, piše na poučnoj ploči.
Od kraja 15. stoljeća otok Rab počinje intenzivno naseljavati izbjeglo stanovništvo pred osmanlijskim pustošenjima s kopnenog zaleđa. Oni su redom bili začuđeni i zastrašeni šumom Kalifront, a najčešći motiv njihovih strašnih priča su duge i velike zmije.
Danas se šuma Dundo smatra jednom od najljepših očuvanih autohtonih šuma hrasta crnike na Jadranu, a možda čak i na čitavom Sredozemlju. Šuma Dundo je nekoć bila privatno vlasništvo, kasnije pripada Crkvi, da bi sredinom 19. stoljeća upravljanje preuzela Direkcija šuma u Klani. 1930. Ministarstvo šuma i rudnika šumu predaje Direkciji šuma na Sušaku, ističući kako se na ovaj dio treba gledati kao na prirodni park te da je ujedno zbog svog položaja pogodna za promicanje turizma. Tako početkom sljedeće godine na Rab stižu dva šumarska stručnjaka – Ante Premužić i Stjepan Šurić.
Prema Premužićevom projektu izgrađena je staza po kojoj su od samostana sv. Eufemije i poluotočića Frkanja turisti mogli doći do šumarske lugarnice. Odatle su šetnju nastavljali postojećim putem, a kasnije novoizgrađenom stazom do uvale sv. Kristofora. Staza se trebala nastavljali, no projekt nikad nije dovršen. Na sreću Kalifront je umrežen stazama, tako da se lako složi kružna staza koja uključuje gore spomenutu Premužićevu stazu.
Inače, u šumi Dundo su stabla crnike s promjerom u prsnoj visini do jedan metar, opsega tri metra i visine 15-20 metara izgrađivale guste sklopove do Drugog svjetskoj rata kada su, nažalost, posječena najljepša stabla stara 10 do 200 godina. Danas se poneko staro stablo sačuvalo oko lugarnice. Nakon Drugog svjetskog rata šuma je zaštićena kao “prirodne vrijednost” da bi 1963. godine Sabor donio Zakon o proglašenju šume Dundo upravljanim prirodnim rezervatom. Danas šuma pripada kategoriji posebnih rezervata šumske vegetacije.
Kalifront: Opis kružnog staze koja uključuje šumu Dundo i Premužićevu stazu
Mi smo svoj izlet započeli u blizini helidroma gdje smo ostavili auto. Parkirati se možeš i kod samostana sv. Eufemije te taj dio prohodati pješke. Pješke smo se vratili na glavnu cestu gdje ćeš odmah uočiti znak za stazu. Prijeđi stazu koja počinje kod privatne kuće te ju djelomično okružuje. Vrlo brzo ćeš uočiti prepoznatljive kamene rubnike. Ova Premužićeva staza je zapravo izgrađena za dame i gospodu koji su prije gotovo jednog stoljeća šetali Kalifrontom u raskošnim haljinama i cipelicama. To znači da je ova staza izuzetno lagana, ugodna te prikladna za obiteljski izlet.
Izbijamo na asfaltiranu cestu, uskoro lijevo opet zalazimo u šumu, radimo blagi luk i opet izbijamo na istu cestu. Zapravo ovdje možeš pratiti samo cestu, no zašto hodati na asfaltu kada možeš u šumi? Kratko hodamo po cesti da bi opet lijevo kod poučne ploče o šumi Dundo zašli u šumu te započeli svoje ugodno spuštanje do obale, točnije uvale sv. Kristofora.
Nakon poučne ploče o crkvici sv. Pavla, svoj put nastavljamo lijevo prateći Premužićevu stazu te stižemo do lijepe uvale sv. Kristofora ili po starinski Krištofora. Ime je dobila po nekadašnjoj crkvici kojoj danas više nema traga. U uvali s desne strane nalazi se kamena građevina bez krova. Nekoć se vjerovalo da je u pitanju crkva, no danas se zna da su to ipak ostatci napuštene karaule. Ovo je idealna lokacija za napraviti pauzu. Mi smo uživali u ručku, skuhali kavu, igrali se s Ari na pijesku i upijali siječanjske zrake sunce. Kao i na drugim stazama, tako i na ovom dijelu Raba, nismo sreli nikoga na stazama – uživali smo u potpunom miru i tišini.
Nakon skoro sat vremena pauze, morali smo se pokrenuti jer bi nas u protivnom uhvatio rano zimski mrak. Put nastavljaš uz uvalu, priključuješ se makadamskoj cesti. Mali ogranak Premužićeve staze desno se spušta uz obalu i vodi do male uvale, no kako smo pročitali da je neodržavana dionica te da je na nekoliko mjesta i urušena, odlučili smo nastaviti svoj put makadamom. Ako se odlučiš ipak nastaviti Premužićevom stazom, u jednom trenutku će te staza opet vratiti na ovaj makadam.
Uskoro uz desni rub vidimo opet oznaku za stazu broj 10 koja vodi za Suhu Puntu. To je još jedna dionica Premužićeve staze koja se spušta d mora i nastavlja obalom do uvale Ćifnate. Ni ova dionica nije dovršena, no to ne znači da ne postoji staza.
Uvala Ćifnati diči se dugim pješčanim plićakom na kojem smo mi vidjeli veliki broj otisaka kopita, najvjerojatnije od srna. Prolazimo cijelu uvalu i počinjemo s nešto strmijim uspon prema uvali Gožinka. Izbijamo do asfaltirane ceste, držimo se lijevo te prolazimo pored ostataka dviju starih crkvica – crkva sv. Ciprijana, oko koje se zadnjih godina provode arheološka iskopavanja, i crkva sv. Mavra. Stižemo do glavne ceste koja se spušta do Kamparskog polja – ovdje budi malo oprezan jer je dionica prometna. Za svega par minuta stižemo do našeg auta.
Na ovom izletu smo posve guštali. Staza je kao stvorena za ugodnu popodnevnu šetnju, a kako cijelim putem prolazi kroz šumu, dobar je odabir i za ljetne izlete. Na stazi nismo sreli nikoga, osim jednog znatiželjnog crnog psa, a prolazak pored predivnih uvala i miris borova pravi je melem za oči i nos. Ova kružna staza je duga oko devet kilometara, a nama je uz sve uračunate pauze bilo potrebno 3.20 h za njen prolazak.
Korisne informacije za kružnu stazu u šumi Dundo, Kalifront:
- Početak staze: kod helidroma ili kod samostana sv. Eufemije
- Parking: oko helidroma ili kod samostana sv. Eufemije
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga 9.7 km, prelazi se 209 metara nadmorske visine, a nama je sa svim pauzama (duga pauza za ručak) trebalo 3.20 h. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje i ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Staza nije tehnički ni kondicijski zahtjevna. Stvorena je za obiteljski izlet
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Mi smo Rab posjetili izvan sezone, stoga ništa nije radilo. U uvali Gožinka postoji restoran koji radi u sezoni
