Prošla godina bila je rekordna po broju turista koji su posjetili Antarktiku. Naime, po prvi put, više od 100.000 ljudi iskusilo je ovaj surovi i zadivljujući kontinent. Očekuje se da će se ta brojka čak i povećati u ovoj godini. To je u oštroj suprotnosti s brojem posjetitelja tijekom razdoblja pandemije kada su samo dva broda i ukupno 15 ljudi krenuli u turistički posjet krajnjem jugu planeta.
Ova polarna regija otprilike je dvostruko veća od Australije i 98 posto prekrivena je ledom. To je najveća divljina na Zemlji koja nije pogođena velikim ljudskim aktivnostima i, kao jedini kontinent bez autohtonog stanovništva, također je jedno od najzaštićenijih mjesta na planetu. Zima na Antarktici traje od ožujka do listopada, a kada dnevna svjetlost nestane, temperature padaju na minus 30 do minus 60°C i ova destinacija postaje još negostoljubivija. Ali kada jedinstveni životinjski svijet ove zemlje počne izlaziti iz zimskog sna, to čine i revni turisti. Antarktika je također jedini kontinent na kojem nema kopnenih sisavaca, ali ima milijune pingvina, tisuće tuljana i osam različitih vrsta kitova. Privlačnost gledanja ovih stvorenja u divljini jedan je od glavnih razloga zašto ljudi stalno dolaze do samog ruba svijeta.
Podaci Googlea koji uspoređuju promet pretraživanja od 2019. do 2022. pokazali su porast interesa za krstarenja Antarktikom od 51 posto, a za krstarenja Arktikom od 47 posto. Međunarodna udruga turoperatora Antarktike (IAATO) procjenjuje da je 106.000 posjetitelja putovalo u tu regiju u turističkoj sezoni 2022.-2023., što znači da su oni koji rade na zaštiti kontinenta i njegovog okoliša oprezni zbog sve većeg interesa.
Sedam zemalja – Novi Zeland, Australija, Francuska, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo, Čile i Argentina – su polagale pravo na različite dijelove Antarktika, ali destinacija je uređena međunarodnim partnerstvom kojem je pristupilo više od 56 zemalja. Jedinstvena je i turistička zajednica. Godine 1991. osnovana je Međunarodna udruga turoperatora Antarktike (IAATO), ali ne kako bi potaknula više posjetitelja, već kako bi regulirala sektor i osigurala da netaknuti okoliš ostane takav. Od 2009. zabrinutost zbog utjecaja turizma na okoliš stalno je bila vruća tema na godišnjem konzultativnom sastanku.
Već je na snazi nekoliko mjera. Budući da većina posjetitelja putuje na sedmi kontinent brodom, usvojene su prakse za smanjenje ugljičnog otiska i utjecaja na okoliš svih krstarenja koja plove ovim vodama. Također postoje ograničenja u pogledu broja ljudi koji mogu izaći na obalu i strogi propisi za planirane aktivnosti, uključujući promatranje divljih životinja. U današnje suvremeno vrijeme, turističke agencije vide da putnici sve više traže svijet neokaljan gužvama i redovima. Svijet drevniji od našeg i s dubljim korijenima. Antarktika je izvrstan primjer gdje dramatični i nepoznati krajolici nude neponovljive susrete koji se odnose na iskustvo nepoznatog, i sve suprotno našem svakodnevnom životu. Iz tih razloga sasvim je logičan porast interesa za Antarktiku.
Ali kao odredište koje je dugo bilo zaštićeno od masovnog turizma, može li ovaj nedavni porast interesa putnika biti koban? Može li Antarktika biti na putu da postane sljedeća žrtva prekomjernog turizma, idući putem Mount Everesta, s prenapučenošću i zagađenjem okoliša? IAATO kaže da je malo vjerojatno da će se to dogoditi, rekavši da su strogi protokoli zaštite u regiji njen spas. Još uvijek postoji pogrešno mišljenje da je posjetiteljima Antarktike dopušteno istraživati kako žele. Stroga pravila i smjernice IAATO-a objašnjena i provedena od strane stručnog terenskog osoblja, zajedno s čvrstim politikama utvrđenim Antarktičkim ugovorom, osiguravaju da to nije slučaj. Također, uobičajeno je da operateri koriste dio novčane dobiti za financiranje znanstvenih istraživanja koja mogu pomoći svijetu da bolje razumije ovaj kontinent. IAATO kaže da su doprinosi poput ovih temeljni za postizanje istraživačkih ciljeva u različitim područjima znanja, od razumijevanja ponašanja turista i učenja do procjene ekoloških promjena na mjestima kojima prijeti globalno zagrijavanje.
Bez obzira na to koliko je industrija regulirana, ako se turisti koji koračaju kroz ledom prekrivenu divljinu Antarktike ne pridržavaju istog etosa, šteta bi mogla biti neizbježna. Kako bi to spriječio, IAATO objavljuje niz općih smjernica kojih se posjetitelji trebaju pridržavati. To uključuje sve, od nediranja divljih životinja do odgovornog odbacivanja smeća i svjesnosti o zaštićenim područjima. No, članstvo u udruzi nije obavezno i ako na Antarktiku u jednoj sezoni krene preko 100.000 posjetitelja, koliko je realno da se može kontrolirati djelovanje svakog turista?
Izvor: The National News Travel
Naslovna fotka: Unsplash
