Indija je najmnogoljudnija zemlja svijeta koja je putnicima ili na vrhu ili na dnu popisa destinacija koje žele posjetiti. Indija je nama došla kao neočekivano putovanje zahvaljujući jeftinim kartama, a iako smo se štreberski informirali prije samog odlaska, postoje neke stvari koje ipak nismo znali o ovoj zemlji.
Mentalno smo se pripremili na činjenicu da dva tjedna nećemo jesti meso, na to da možemo očekivati nevjerojatnu prljavštinu, na apsolutni prometni kaos i još dosta toga, ali Indija nas je svejedno uspjela dodatno iznenaditi. Ako namjeravaš posjetiti Indiju, evo što svakako moraš znati!
Kako doći do Indije
Veliki indijski gradovi su fantastično povezani letovima s cijelim svijetom, tako da stići u Indiju nije komplicirano. Iz Hrvatske je najbolji odabir Turkish Airlines, s layoverom u Istanbulu. Mi smo letjeli iz Budimpešte, ali to isključivo jer je Turkish imao promo akcijske cijene pa nam se više isplatilo. Let od Istanbula do New Delhija traje okvirno šest sati, a mi smo svoje povratne karte ulovili po cijeni od 350 eura po osobi.
Viza za Indiju
Hrvatskim državljanima je za ulazak u Indiju potrebna viza. Ako dolaziš isključivo turistički, vizu je najlakše zatražiti i srediti online, preko službene stranice. Kategorije elektronske vize su za 30 dana, jednu godinu i pet godina. Mi smo uzeli ovu najkraću, koja vrijedi 30 dana. Takvu vizu moguće je zatražiti najranije 30 dana prije dolaska u državu, a potom vrijedi točno 30 dana od datuma ulaska. Cijena je 10 USD ako se dolazi u razdoblju travanj – lipanj te 25 USD za razdoblje srpanj – ožujak.
Sam proces ispunjavanja online formulara za dobivanje elektronske vize nije kompliciran, ali zahtijeva nešto vremena i živaca, kao i obrada fotografija koje moraju biti točnih zadanih dimenzija za upload. Detaljan vodič oko ispunjavanja, uploadanja dokumenata i fotografija i plaćanja možeš pronaći na ovome linku, uz pomoć tog tutoriala smo i mi riješili sve. Važno je napomenuti da nakon dobivanja vize istu moraš fizički isprintati i imati sa sobom pri dolasku. Na samoj granici bit će ti postavljena pitanja oko samog putovanja, itinerara, smještaja itd., ali to su formalnosti, pa nemaš razloga za brigu.
Smještaj u Indiji
Smještaj smo bukirali preko Bookinga, a nudi se stvarno sve i svašta, od luksuznih hotela iz svjetski poznatih grupacija (koji i koštaju koliko i svuda u svijetu) do hotela srednje klase koji su cjenovno vrlo pristupačni. No tu i leži problem. Naime, vrlo je bitno vrlo temeljito istražiti sve recenzije objekta, s naglaskom na filtriranje recenzija posjetitelja iz Europe. Ako neki objekt ima vrlo dobru ocjenu, ali su većinu pozitivnih recenzija ostavili domaći gosti, to treba uzeti s velikom rezervom.
Standard očekivanja što se tiče higijene, usluge i same smještajne infrastrukture je ipak viši ako dolaziš iz europske kulture. Bez obzira na temeljito istraživanje i pažljivo biranje, preporučuje se na smještaj gledati s tolerancijom i vrlo malim očekivanjima. Nešto niža razina higijene je jednostavno standard i ako se već odlučiš na odlazak u Indiju, nešto s čime se moraš pomiriti. Isto vrijedi i za npr. iznenadne nestanke tople vode, buku od drugih gostiju i slično. Jednostavno – go with the flow, ionako na smještaj treba gledati samo kao na mjesto za prespavati, a sve vrijeme treba provesti upijajući lokalni život. Mi smo svoje smještaje plaćali okvirno 30-ak eura po noćenju, a za te novce smo dobili (usudila bih se reći) najgore smještaje u New Delhiju i odlične smještaje u Agri i Jaipuru. Za iste novce.
Internet u Indiji
WiFi je dostupan u hotelima i većini kafića i restorana, no najčešće moraš tražiti lozinku, i veza nije najstabilnija. Pošto je internet ključan za stvari poput Ubera, preporučuje se uzeti e-SIM karticu, ako tvoj uređaj to podržava. Moguće je i nabaviti turističku SIM karticu pri dolasku na aerodrom, no to je uvijek rizik, a kupovina regularne lokalne SIM kartice je vrlo komplicirana za turiste. E-SIM usluga, poput Airala, koju smo i mi uzeli, funkcionira besprijekorno.
Prijevoz u Indiji
Indija ima vrlo razvijenu i razgranatu željezničku mrežu, a suprotno stereotipima, vlakovi su uglavnom moderni i udobni. Naravno, to ovisi i o kategoriji vagona i preporučujemo uzeti najvišu kategoriju (koja je i dalje cjenovno vrlo pristupačna za europske standarde). Što se bukiranja i kupovine karata za vlakove tiče, preporučljivo je sve srediti unaprijed online i to preko posredničke agencije budući da je kupovina na licu mjesta komplicirana, a za kupovinu online preko službene stranice državne željeznice treba imati gomilu živaca.
Mi smo iskoristili poznati servis za bukiranje prijevoza po Aziji 12go Asia i moram reći da funkcionira besprijekorno. Pretraživanje ruta je jednostavno, karte stignu na mail, a iako se plaća agencijska naknada za uslugu, sve zajedno opet ne ispadne skupo. Dakako, individualno je sve od toga gdje putuješ, ali mi smo, primjerice, vožnje od New Delhija do Agre i od Jaipura do New Delhija platili okvirno 15 eura po osobi u smjeru.
Što se prijevoza po gradovima tiče, Uber je sveprisutan, i možeš birati između klasičnog automobila, tuk-tuka, pa čak i motocikla. Mi smo u većini slučajeva koristili tuk-tuk. Cijene su zaista smiješne, jedini problem je što vozači nakon prihvaćanja vožnje u aplikaciji znaju vrlo često zvati i pitati dodatna pitanja što dovodi do kompliciranja ako vrlo slabo barataju engleskim, pa se često vožnje i otkažu. Ono što je bitno napomenuti je da uvijek odabereš u aplikaciji opciju plaćanja gotovinom, jer većina vozača ne želi voziti ako plaćaš karticom preko aplikacije.
Valuta, cijene i načini plaćanja u Indiji
Indijska valuta je rupi, čija je vrijednost otprilike 100 rupija jednako 1 EUR, što čini preračunavanje cijena vrlo jednostavnim. Valuta dolazi i u novčanicama i u kovanicama. Kartice sve vrste, bilo debitne bilo kreditne, prihvaćaju se svuda, osim naravno na uličnim mjestima poput bazara i street food kioska. Također je pametno uvijek imati sitnih novčanica i kovanica za plaćanje tuk-tukova, kao i ostavljanje napojnica. Napojnice nisu obavezne, ali je pristojno zaokružiti iznos, slično kao i u Hrvatskoj.
Gotovinu je najlakše razmijeniti na samome aerodromu, ali i većina smještaja ti mogu razmijeniti eure u rupije. Što se cijena tiče, Indija je vrlo pristupačna destinacija. Gotovo sve je višestruko jeftinije nego u Hrvatskoj, tako da se možeš fino najesti u restoranu srednje klase za otprilike pet eura. Ono što nije baš isplativo je alkohol. Naime, Indijci nemaju ukorijenjenu kulturu ispijanja alkoholnih pića pa su stoga i cijene alkoholnih pića nešto više, usporedive na primjer s cijenama na hrvatskoj obali. Također, pronaći kvalitetnu kavu talijanskog stila na kakvu smo naviknuti u Europi pravi je izazov. Naravno, u velegradovima da se naći “boljih” kafića koji poslužuju talijansku kavu, ali za to zadovoljstvo ćeš platiti nešto više, čak i mrvicu više nego u Hrvatskoj. Što se svega ostaloga tiče, Indija je stvarno jeftina pa i ako si low budget putnik, ničega ti neće nedostajati.
Hrana i piće u Indiji
Diljem svijeta je indijska gastronomija jedna od najpoznatijih, najomiljenijih i najutjecajnijih. Mnogi začini su se upravo iz Indije tijekom povijesti proširili cijelim svijetom i utjecali na trgovačke puteve velikih sila. Generalizirati gastronomiju jedne toliko velike zemlje i opisati je na smislen i jednostavan način vrlo je nezahvalno, ponajviše jer svaka regija Indije ima toliko svoje gastro posebnosti i jedinstvenosti da zapravo “indijska kuhinja” kao takva niti ne postoji. Ono što je zajedničko svim regijama je vrlo “velikodušna” uporaba začina, pa ako ne voliš (ili zbog raznih zdravstvenih stanja ne smiješ) jako začinjenu hranu, u problemu si. Na sreću, u svakom restoranu konobari čim primijete zapadnjaka, pitaju koju razinu začinjenosti želiš, i naš savjet je nipošto ne reći “jako”, jer čak i ako voliš ljuto, nećeš se dobro provesti.
Uobičajeno je jesti prstima, jednostavno se komad naana, rotija ili nekog drugog klasičnog indijskog kruha primi između prstiju i njime zahvati “glavno” jelo. Indija je također gastro raj za vegetarijance. Sami Indijci vrlo malo jedu meso, većina proteinskog unosa se odnosi na mahunarke poput leće i slanutka, a vrlo je raširen i paneer, svježi bivolji sir, koji se može ukomponirati u razna jela, i prefin je. Ali ako si vegan, a ne vegetarijanac, onda bi mogao imati više problema, ponajviše jer se velik broj klasičnih indijskih jela, uključujući i pekarske proizvode, priprema s maslacem.
Kod pića je najbitnije obratiti izrazitu pažnju na jedno – ne konzumirati led. Naime, voda u Indiji nije pogodna za piće, barem nama sa zapada čiji mikrobiom nije naviknut na uobičajene bakterije s indijskog potkontinenta. Od pića je najbolje naručiti kolu ili slični gazirani napitak, a čak i sa “svježim” sokovima treba biti vrlo pažljiv. Kao što je već navedeno, kava i alkohol nisu toliko uobičajeni, ali zato čaj jest. Indijski čaj je svjetski poznat, a najčešće dolazi u “začinjenoj” varijanti pod nazivom masala chai, te je kuhan u mlijeku. Nismo bili pretjerano oduševljeni s njim, tako da više o čaju niti ne možemo napisati.
Higijena u Indiji
Jedna od najkontroverznijih stavki pri samom spomenu Indije je zasigurno higijena, a ispostavilo se da je tako s razlogom. Naime, kako smo napisali vezano uz smještaj u New Delhiju koji je bio grozan, razlog je jednostavan – potpuno suprotno poimanje higijene od zapadnjačkog. Hotelski smještaj nije bio toliko loš koliko činjenica kako ne koriste deterdžente. Posteljina je bila oprana, ali s vidljivim tragovima nekih gorih vremena jer je očito samo oprana u vodi. Ok, iskoristili smo majice koje smo pretvorili u jastučnice i spavali u odjeći koju smo nosili taj dan.
Tuširanje je također izazovno jer nerijetko nema tople vode, a i tuševi kao takvi nerijetko ne puštaju vodu. Pa se nemoj iznenaditi ako te u kupaoni dočekaju dvije plastične kante, jedna veća i jedna manja. Veća je da si fino uliješ vodu, a manja da se njome zalijevaš. Ako imaš dužu kosu, savjetujem odlazak u frizerske salone kojih zaista ima puno, koriste vrhunske preparate, a pranje, njega i masaža će te doći 12 eura.
Pripremi se da ćeš vidjeti vršenje velike i male nužde u javnosti, pa i na najprometnijim dijelovima grada, prašina i smeće su neizostavni, ali jednako i smog koji dodatno pogoršava situaciju. Često ćeš naići na kanale koji su svojevrsna kanalizacija pa svakako pazi kuda hodaš. Preporučujemo izbjegavanje konzumiranja street fooda jer, koliko god primamljivo izgledalo, hrana se priprema u nehigijenskim uvjetima i zaista nije vrijedno trovanja. Iako, ja sam se otrovala u „finom“ restoranu, ali o tome u idućem tekstu…
Sigurnost i pravila ponašanja u Indiji
U startu moram naglasiti da nismo imali ni jedno iskustvo koje je bilo loše, neugodno ili da me bilo strah. Naravno, treba uzeti u obzir da sam čitavo vrijeme bila s Domagojem koji je za Indijce iznimno kršan momak, a brada je pridonijela dojmu. Ja kao plavuša s plavim očima i plemićkom puti sam bila posebno zanimljiva, ali osim par intenzivnih buljenja i traženja selfijea, nije bilo problema.
Druga stvar je indijska kultura u kojoj su apsolutni nedostatak štovanja privatnog prostora, guranje preko reda, sulude vožnje automobilima i tuk-tukovima i općenito buljenje u ljude nešto sasvim normalno. Na turističkim lokacijama su u sedmoj brzini prevaranti i “vodiči” koji svakoga tko nije Indijac smatraju bankomatom. To se rješava tako da ih ili potpuno ignoriraš ili jednostavno vikneš NO!
Straha od džeparenja nema, ali će ti isisati svaki cent i probati nabijati cijene gdje god mogu i nema fiksnih cifri. Restorani i kafići sve bez problema, kupovina na marketima uz obavezno cjenkanje.
Što se tiče odnosa prema ženama, vrijedi jednostavno pravilo – odijevanje koje ne otkiva dekolte, noge i previše kože, što manje interakcije s muškarcima na cesti i ne osmjehivati se frajerima. Njima je osmijeh poziv na druženje i nije samo znak pristojnosti kako smo mi navikli i znaju postati jako napadni i naporni. Ovo pišem za žene koje putuju bez pratnje muškarca jer se u najboljoj namjeri da ne budu nepristojne mogu pronaći u nepredvidivim situacijama. Bolje imati bitch face i ispasti bahata nego se dovesti u nepotrebne i neugodne situacije. Svakako treba uzeti u obzir kako je u dijelu Indije koji smo posjetili značajan broj muslimanskog stanovništva, a neki kvartovi stoga djeluju kao da si u susjednom Pakistanu pa je dobro uvijek imati maramu u torbi, poštovanja radi.
Jedini trenuci kad sam se osjećala baš jako nesigurno su bili tijekom nekoliko prvih vožnji tuk-tukom i autom jer voze kao manijaci. Od dvije trase stvaraju četiri ili pet, trubi se konstantno, vozi se u suprotnom smjeru, divljački se nabijaju na svaki auto, bus i kamion i obilaze sve pred sobom, ali! Stvar funkcionira! Nema sudara, nema stradalih, imaju fascinantan osjećaj za prostor i nakon dva dana sam se već (skoro) pa skroz navikla na njihov način vožnje. Hodali smo puno, išli smo po raznim lokacijama i kvartovima, nagledali se svega i svačega, ali bez neugodnih situacija.
Naglašavam da je ovo isključivo naše iskustvo gdje smo se ponašali kao i u svakoj državi: s poštovanjem i uvažavanjem kulture zemlje u kojoj se nalazimo. S obzirom na to da smo već posjetili nezapadnjačke države, nije nam bilo tako strano, ali vjerujem da bi nekome tko prvi puta ide van “zapadnjačkog” svijeta mogao biti popriličan šok, tako da – samo lagano i oprezno.
