Kada smo zbog određenih obveza trebali vikend provesti u okolici Varaždina, nije uopće bilo upitno što ćemo jedan dan raditi – ostvariti uspon na Ivanščicu iliti Ivančicu, planinu koja se ponosno uzdiže iznad pitomih zagorskih brega. Kada sam krenula malo istraživati staze, ugodno sam se iznenadila koliko njih se proteže na Ivanščici. No, to je odabir učinilo samo težim. Kako smo imali cijeli dan na raspolaganju te smo htjeli odraditi ne samo konkretnu nadmorsku visinu nego i kilometražu, odlučili smo se za južni prilaz Ivanščici, točnije odabrali smo stazu iz malog mjesta Juranščina te smo preko utvrde Belecgrad i vrha Belige stigli do samog vrha Ivanščice te se preko Mindžalovca vratili do naše početne točke. 

Kada pričamo o Hrvatskom zagorju, sigurno ti prva asocijacija nisu planine. Prije brežuljci s vinogradima. No, ima i Zagorje svog planinskog diva. Ivanščica iliti Ivančica najviša je i najveća planina u Hrvatskom Zagorju, čiji najviši vrh Ivanščica se nalazi na 1060 metara nadmorske visine. 

ivanscica_belecgrad

Kako piše u knjizi “Hrvatske planine” autora Alana Čaplara, Ivanščica umnogome sliči Medvednici. Pretežito je šumovita, a okosnica je reljefa 27 kilometara dugačak hrbat s kojeg se na obje strane spuštaju gorska rebra i među njima duboko usječene gorske doline. 

Ako gledamo s južne strane, Ivanščica čini organsku cjelinu sa Zagorjem – zagorski “bregi” blago se dižu do planine. Zbog te povezanosti sa Zagorjem je južna padina veoma pitoma. S druge strane, one sjeverne, Ivanščica ima izrazito planinska obilježja, s oštrim strminama i gustim šumama. 

ivanscica_belecgrad

“Gotovo je sav planinski pojas iznad nadmorske visine od 400 metara pokriven šumom, no unatoč pitomu izgledu, u planini ima velikih strmina, pa i golih stijena”, piše u knjizi. 

Malo ljudi zna da se Ivanščica u srednjem vijeku zvala Očura, a svoje sadašnje ime je dobila, kao i mjesto Ivanec, po katoličkom redu ivanovcima, koji su pod planinom imali svoje posjede i utvrde. 

ivanscica_belecgrad

“Tijekom 20. stoljeća počelo se u imenu gore gubiti slovo š i prevladavati ime Ivančica, ali je dublje ukorijenjen izvorni oblik Ivanščica – slično kao Budinščina, Juranščina i Konjščina”, piše u knjizi “Hrvatske planine”. 

Opis kružne staze Juranščina – Belecgrad – Belige – Ivanščica – Mindžalovec – Juranščina

Službeno ova staza počinje u zagorskom selu Belec koje se nalazi na 271 metar nadmorske visine, a poznato je po svojoj župnoj crkvi Marije Snježne, jednom od najvažnijih spomenika barokne arhitekture u Hrvatskoj. Mi osobno nismo ljubitelji hodanja po asfaltu i putu koji vodi kroz naselja, te uvijek gledamo da taj dio izbjegnemo. Ako si poput nas, produžit ćeš do sela Juranščina gdje pored zadnje kuće u nizu s lijeve strane ceste postoji makadamski parking. Nešto manje parkirnih mjesta postoji i s desne strane. 

Staza vodi desno od gore navedenog parkinga i u početku ide makadamskom cestom (uz koju možeš također parkirati ako si malo želiš skratiti put) kroz predivnu šumu. Ovaj dio staze predstavlja ugodnu šetnju kroz šumu, a na dijelu ćeš uživati u zvuku potoka. Uskoro stižemo do planinarske kuće Belecgrad koja se nalazi na 440 metara nadmorske visine. Smještena je u kotlini, na proplanku uz potok Branu u samom podnožju Belecgrada. 

Prolazimo uz planinarsku kuću te skrećemo lijevo, prelazimo preko potoka te nas čeka prvi uspon. Kod drugog objekta skrećemo također lijevo i pratimo oznaku “Zidine”. Na idućem križanju staza idemo lijevo te uskoro stižemo podno utvrde Belecgrad. Slijedi strmi uspon koji je potpomognut sajlama, no ništa što se uz malo opreznosti ne može bez problema savladati.

Bogata povijest Ivanščice

Ivanščica ima bogatu i burnu povijest čemu svjedoče čak šest utvrda koje su i danas popularne i privlače veliki broj planinara – Loborgrad, Belagrad, Belecgrad, Milengrad, Oštrcgrad i Grebengrad. Najveća utvrda je Grebengrad, dok Belecgrad privlači pozornost zbog svog izuzetno atraktivnog položaja na vrhu strme hridi na sredini planine u usječenoj dolini potoka Brane, između Mindžalovca i Beliga. 

ivanscica_belecgrad

U Belecgrad se ulazilo kroz vrata koja su bila zaštićena velikom kulom, a stanovalo se na drugom dijelu utvrde. 

“Dvorište je s jedne strane bilo zaštićeno zidovima, a s druge zagradama u kojima su bili prozori poput strijelnica. Zidine su prilično dobro očuvane. Utvrda se prvi put spominje 1330. godine isto kao i Oštrcgrad koji strši na osamljenom brijegu zapadnije od Belecgrada”, piše u knjizi Hrvatske planine. 

Utvrda gubi značaj nakon prestanka opasnosti od turskih provala te je napuštena polovicom 18. stoljeća.

Osobno sam veliki obožavatelj starih utvrda i dvoraca i moram priznati da sam baš uživala istraživajući ostatke ove nekoć velebne utvrde. Zidine su dobro očuvane zbog čega donekle možeš steći dojam kako je u svom punom sjaju nekoć Belecgrad izgledao. 

Belecgrad je smješten na uistinu fantastičnoj poziciji i pogled se pruža ne samo na Ivanščicu nego i na zagorske brege. Unutar zidina nalaze se i drvene klupice – idealno mjesto za pauzu. 

Izlazimo iz Belecgrada istim putem te kod gore navedenog križanja pratimo oznaku “Babin zub – Belige” te desno krećemo sa strmim usponom do skoro samog vrha Ivanščice. Ovo je ujedno i najteži dio staze, no nekako uvijek više cijenimo i volimo one planinarske izlete na kojima smo se morali malo više potruditi. 

Prolazimo uz vidikovac Babin zub te uskoro stižemo do vrha Belige nakon kojeg se staza spušta grebenom prema Črnim mlakama gdje se spaja sa širim kolnim putom koji uskoro izlazi na cestu za Ivanščicu. Prelazimo preko ceste te ponovno ulazimo u šumu, prolazimo pored drvenih skulptura te ponovno izbijamo na cestu te stižemo do planinarskog doma Pasarićeva kuća koji se nalazi na 1.054 metara nadmorske visine. Riječ je o lijepoj zidanoj prizemnici s dvije blagovaonice, kuhinjom, smočnicom i predsobljem, a u potkrovlju se nalaze dvije spavaonice. Dom je svoje ime dobio po predsjedniku HPD-a prof. Josipu Pasariću. 

Ovdje smo napravili zasluženu pauzu za ručak. Nažalost, ulazak sa psom nije dopušten te smo iz ruksaka izvukli deblje jakne i gladni se bacili na ručak. 

Ivanščica se nalazi na 1060 metara nadmorske visine i najviša je točka Hrvatskog zagorja i ujedno najširi vidikovac na planini Ivanščica. Kako piše u knjizi “Planinarski vodič po Hrvatskoj” vršni dio je zaposjednut nizom objekata raznih namjena pa vrh gotovo i nema više prirodnih obilježja. 

ivanscica_belecgrad

Prva, drvena piramida na vrhu podignuta je još 1893. godine, a danas na najvišoj točki stoji metalna razgledna piramida visoka 10 metara. Sa sjevero-zapadne strane doma smješten je još jedan lijepi vidikovac. Vidjet ćeš i nekoliko skijaških objekata i napuštenu skijašku žicaru. Žig vrha je na zidu planinarskog doma kod ulaznih vrata.

ivanscica_belecgrad

Nakon ručka smo započeli sa svojim spuštanjem. Mi smo ucrtali na mapi stazu koja vodi do napuštenog vojnog objekta uz čiju cestu je trebala biti staza koja se spaja sa stazom od planinarskom doma do Mindžalovca i na koncu naše početne točke. No, mi pristup toj stazi nismo mogli naći te smo nastavili pratiti cestu. Uskoro navedena staza od planinarskog doma siječe ovu cestu. Mi sa ceste skrećemo lijevo i krećemo sa spuštanjem. Uskoro se ova staza priključuje i onoj koja je trebala voditi od vojnog objekta.

Ovaj dio Ivanščice je predivan – mi smo bili u vrijeme cvata medvjeđeg luka i prizori su uistinu bili nezaboravni. Spuštanje je ugodno i brzo. Ovdje ima dosta sporednih staza te smo mi skratili u dva navrata stazu jer nas je čekao još povratak u Rijeku. U jednom trenutku smo sa staze skrenuli desno na nemarkiranu stazu koja nas je odvela na početnu šumsku cestu te uskoro stižemo do auta. Možeš nastaviti službenom stazom koja će te također odvesti od početne točke. U tom slučaju ćeš samo biti na cesti iznad parkinga, produžit ćeš te kod raskrižja se vratiti desno i za par metara si na početnoj točki izleta. 

Ova opisana staza je duga skoro 14 kilometara, na njoj se prolazi malo više od 800 metara nadmorske visine, a nama je bilo potrebno 4.40 minuta uz uračunate kraće pauze. 

ivanscica_belecgrad

Iskreno, Ivanščica nas je iznenadila i oduševila iz više razloga. Kako nam je ovo bio prvi posjet i planinarski izlet u dotičnom kraju, nismo očekivali tako “konkretnu” nadmorsku visinu i tako raznoliku i lijepu stazu. Uvijek je lijepo kada te nešto neočekivano oduševi. Bi li se vratili? Naravno da bi!

Korisne informacije za kružnu stazu Juranščina – Belecgrad – Belige – Ivanščica – Mindžalovec – Juranščina:

  • Početak staze: selo Juranščina
  • Parking: makadamski parking na livadi uz zadnju kuću
  • Naplaćuje li se ulaz?: Ne
  • Dužina i trajanje staze: Opisana staza je duga 13.87  km, prelazi se 826 metara nadmorske visine, a nama je bilo potrebno 4.40 h s uračunatim kraćim pauzama. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
  • Za koga je prikladna staza: Staza zbog strmog uspona zahtijeva dobru kondiciju.
  • Postoji li mjesto za hranu i piće?: planinarski dom Pasarićeva kuća

Otkrij još staza u kontinentalnoj Hrvatskoj:

  1. horvatove_stube
  2. kalnik
  3. ravna gora trakošćan