Početkom tjedna u medijima se pojavila vijest kako je naloženo uklanjanje najveće, a mnogi smatraju i najljepše ferate u Hrvatskoj. U pitanju je ferata “Dinaridi – Ošljak” na Dinari. No, kako to inače biva, priča je puno zamršenija nego se na prvu čini. Što se zapravo krije iza odluke o uklanjanju ove atrakcije na Dinari?
Naime, kako navodi Dalmacijadanas.hr u travnju je Državni inspektorat naložio njeno potpuno uklanjanje, a tu vijest je za dotični medij potvrdio i šibensko-kninski župan Marko Jelić koji objašnjava kako je naloženo uklanjanje ferate sa svim pripadajućim infastrukturnim segmentima. U međuvremenu je uredništvo redakcije Dalmacijadanas.hr dobilo odgovor na upit zbog čega je Državni inspektorat donio takvu odlugu:
“Povodom dopisa tadašnjeg Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja kojim se traži postupanje radi utvrđivanja činjeničnog stanja vezano za zahvat izvođenja radova, metalne sajle s pripadajućim klinovima na Dinari, inspekcija zaštite prirode je obavila inspekcijski nadzor i utvrdila da je predmetni zahvat izveden još 2018. godine, a da za isti nije proveden postupak prethodne ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu sukladno odredbi članka 30. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, br. 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19). U daljnjem postupku zatraženo je očitovanje Ministarstva vezano na mogući štetni utjecaj uklanjanja postojeće metalne sajle s pripadajućim klinovima na prirodne vrijednosti te se Ministarstvo očitovalo da uklanjanjem istog neće doći do negativnih utjecaja na prirodne vrijednosti te da se uklanjanje metalne sajle sa pripadajućim klinovima ocjenjuje dugoročno pozitivnim za očuvanje prirode s obzirom na to da je potrebno osigurati prirodnost staništa bez utjecaja posjećivanja u toj osjetljivoj zoni. Slijedom navedenog, inspekcija zaštite prirode je naredila uklanjanje metalne sajle sa pripadajućim klinovima.”
Ferata “Dinaridi – Ošljak” od svog postavljanja privlači veliki broj posjetitelja, što domaćih, što stranih, i smatra se atraktivnom nadopunom outdoor ponude Dinare. Ukupno je duga 1.700 metara, a na njoj se prolazi visinska razlika od 730 metara.

Kako je nastala ferata “Dinaridi – Ošljak” i zbog čega je posebna
Iza ferate stoji Planinarska udruga Dinaridi koju smo kontaktirali kako bi doznali pod kojim okolnostima je dotični klinčani put izgrađen te kako komentiraju odluku Državnog inspektorata čije rješenje o uklanjaju ferate je udruga i primila.
PU Dinaridi u mnogočemu su doprijenili revitalizaciji Dinare koja je nakon Domovinskog rata bila devastirana. Kako iz Udruge naglašavaju zajedno s Državnim centrom za razminiravanje pomagali su u akcijama čišćenja, bili podrška u akcijama razminiravanja, obilježavali su planinarske staze u suradnji s HGSS-om, gradili planinarska skloništa, izradili sigurnosne karte, a 2018. su došli na ideju da naprave feratu.
“Takve ferate sigurno nema u Europi, a da bi to rekli sa sigurnošću, tu su povratne informacije ljudi koji su je prošli. Samo prošli vikend je bilo 50 penjača iz Belgije, Njemačke, Austrije, Poljske, Srbije i Bosne i Hercegovine, a sami Slovenci su nam rekli da bi oni bili ponosni da imaju nešto slično”, izjavili su iz Udruge.
PU Dinaridi su volonterska udruga koja ističe da kada su dotične godine krenuli u projekt nisu znali da je potrebno izvaditi određene dozvole. Kako objašnjavaju “feratu je financirala sama Udruga uz podršku donatora, a radove su osim njih, izvodili volonteri iz Planinarskog društva Promina, iz aplinističkog odsjeka Mosor i svi ljudi dobre volje koji su prepoznali projekt kao nešto dobro za Dinaru što ju je stavilo na planinarsku kartu Europe.”
“Tada Dinara nije bila proglašena parkom prirode. Istina je da je Dinara tada bila u ekološkoj mreži, te kada smo za to saznali, iste sekunde smo podnijeli zahtjev za dozvolu. Nažalost, to se dogodilo kasnije, odnosno nakon postavljanja. Ako je u tom trenutku postojao taj zakon, mi za njega nismo znali. Sigurno se ne bi upustili u takvu avanturu da imamo probleme koje imamo danas. U sklopu tog projekta nije samo ferata, to je puno veći projekt koji uključuje i tri planinarska skloništa, spomenik Domovini, pristupne putove… Taj posao je trajao osam godina”, objašnjavaju iz Udruge.



FOTO: Privatna arhiva
U nastavku ističu kako su oni sudjelovali u svim aktivnostima koji su vodili da Dinara bude proglašena parkom prirode te su dali u tom procesu svoj veliki doprinos.
“U konačnici ispada da smo najveći gubitnici u cijeloj ovoj priči. I to je ono što nas užasno boli.”
Uklanjanje ferate na Dinari nije nova vijest
Užoj planinarskoj zajednici vijest o uklanjanju ferate na Dinari nije zapravo novost, o tome se raspravlja već neko vrijeme. Navode se dva ključna razloga zbog čega bi ona trebala biti uklonjena – ferata je izvedena na način da nije u skladu s prirodom, a ističe se i sigurnosni faktor.
Krajem srpnja prošle godine Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja u “Planu upravljanja zaštićenim područjem i područjima ekološke mreže (6001-1): Dinara i Cetina Nacrt plana” navodi kako je “plan upravljanja zaštićenim područjem i/ili područjem ekološke mreže strateški dokument Javne ustanove kojim se utvrđuje stanje zaštićenog područja i/ili područja ekološke mreže te određuju ciljevi upravljanja, aktivnosti za postizanje ciljeva i pokazatelji provedbe plana upravljanja. Plan upravljanja određuje razvojne smjernice, način izvođenja zaštite, korištenja i upravljanja zaštićenim područjem, te smjernice za zaštitu i očuvanje prirodnih vrijednosti zaštićenog područja uz uvažavanje potreba lokalnog stanovništva.”
Ferata se nalazi na području koje će biti u strogoj zaštiti
U Nacrtu PU Dinara i Cetina 6001-1 izražena je “zabrinutost oko pritisaka vezanih uz turizam i posjećivanje” te se ističe “kako su se na prostoru Dinare počeli razvijati i neodrživi oblici turizma koji su štetni za vrijednost očuvanja”. Navedena je vožnja quadovima koje idu kroz prirodu izvan službenih cesta, ali i gore navedena ferata.
“Posebna tema kod posjetiteljske infrastrukture bila je tema ferate koja je postavljena preko stijena koje su važne za gniježđenje surog orla i stanište divokoze te se nalaze u području koje će biti u strogoj zaštiti. Na temu ferate organiziran je i zaseban sastanak s dionicima koji je okupio predstavnike HGSS-a iz stanica Split i Šibenik, te predstavnike iz Planinarskog društva Dinaridi. Sastankom je zaključeno da je ferata kao posjetiteljska infrastruktura napravljena u najboljoj namjeri obogaćivanja posjetiteljskog doživljaja Dinare, ali da se prilikom planiranja zahvata nije poštovala zakonska procedura, te je ferata izvedena na način da nije u skladu sa zaštitom prirode. Javna ustanova bi nakon osnivanja trebala osigurati da se ferata ukloni s područja”, piše već u srpnju prošle godine.
Iz PU Dinaridi prokomentirali su da “njima nitko nije znao reći koja je to zakonska regulativa.”.
“Kada smo mi to pitali, onda naprosto nismo mogli dobiti odgovor na to pitanje. I onda se vrtimo u jednom začaranom krugu. Ono što sa sigurnošću možemo reći je da smo imali fantastičnu suradnju s bivšim ministrom gospodarstva i održivog razvoja i ministrom zaštite okoliša i energetike gospodinom Tomislavom Ćorićem koji je podržavao sve naše aktivnosti. Smatrali smo da će se dozvola riješiti u hodu. Regualrno je da nas netko prijavi, prijava se može podnijeti javno i anonimno. Mi smo sudjelovali i u svim raspravama Ministarstva zaštite okoliša na temu proglašenja Dinare parkom prirode. Tada jesu iskazana nekakva nezadovoljstva određenih grupacija, no nismo smatrali da će to eventualno utjecati na uklanjanje ferate. To nam nije bilo ni na kraj pameti jer je u feratu uloženo toliko truda, volje, želje, energije i u konačnici financijskih sredstava”, ističu iz Udruge.







FOTO: Privatna arhiva
U nastavku Nacrta se ističe kako se trenutno na području Parka prirode “turizam zasniva na pojedinačnim ponudama koje nude pojedinci i različite organizacije” te da je “prepoznatljiv dio turističke ponude Dinare planinarenje”. Područje Parka prirode planinarima nudi brojne planinarske staze (13 markiranih i održavanih planinarskih putova).
“Na području Sinjala se nalazi i ferata ‘Dinaridi-Ošljak’ te je postavljeno i pet penjačkih smjerova. Ferata Dinaridi-Ošljak postavljena je nakon proglašenja Dinare dijelom ekološke mreže Natura 2000, a bez prethodne provedbe postupka ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, odnosno bez sagledavanja mogućih utjecaja samog postavljanja, ali i korištenja ferate na ciljne vrste i staništa EM. Kako se ferata nalazi unutar Plana upravljanja zaštićenim područjem i područjima ekološke mreže (6001-1): Dinara i Cetina 125 zone stroge zaštite PP Dinara, a samim time i van zone posjećivanja Parka, bit će potrebno iznaći tehnička i druga rješenja kako bi se u ovoj zoni osigurao mir”, navodi se u Nacrtu.
Upitali smo PU Dinaridi da su u trenutku realizacije projekta bili upoznati sa svim regulativama, bi li izgradili feratu. Odgovor je bio jasan: “Ne. Nismo mi nasilnici u prirodi!”
Ferate unutar parkova prirode nisu novost, a prošle godine je Javna ustanova Park prirode Velebit otvorila “via ferrata Bat” čija postavljanje nije dovedeno u pitanje.
“Oni su ljudi koji su iz struke i oni su ishodovali prethodno sve dozvole. Njima je to i lakše s obzirom da su u ministarstvu i poznaju tu tematiku i zapravo je to njima posao, a nama nije. I oni su dobili sve dozvole i to su napravili na taj legalan način koji nama nije poznat. A kad pitaš koji je to način, onda ni ne znaju odgovor”, referiraju se iz Udruge.
U izvješću Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja “O javnoj raspravi o Prijedlogu Plana upravljanja zaštićenim podruljima i područjima ekološke mreže (6001-1): Dinara i Cetina za period 2024.-2033. godine” iz rujna prošle godine navodi se da je na Prijedlog plana upravljanja zaprimljeno 67 očitovanja, prijedloga ili primjedbi.
Pod stavkom 12. nalazi se podnositelj HGSS stanica Šibenik čije očitovanje iz javne rasprave u potpunosi prenosimo:
“Kao što smo već naveli na fokus sastanku održanog u 5. mj., ostajemo pri svom stajalištu da:
– Ferata predstavlja visoko rizičan sigurnosni faktor za sve posjetitelje koji se njome kreću.
– HGSS stanica Šibenik mora spašavati na ferati, te bi trebala izvoditi uvježbavanja na tom terenu, radi sigurnosti samih spašavatelja koji izlaze po dojavi na feratu spašavati.
– Podržavamo uklanjanje ferate zbog preporuke znanosti o strogo zaštićenom području.
– Uklanjanjem ferate nemamo visoki rizik za posjetitelje, kao niti potrebu uvježbavanja spašavanja na ferati.”
Pod stavkom “Odgovor” navodi se “Primljeno na znanje”.
Pitali smo Udrugu da komentira navode da ferata nije sigurna, na što oni istaknuli da je “ona apsolutno sigurna i to tvrde svi ljudi koji su je prošli”.
Ispred same ferate postavljena su upozorenja, kao i broj na koji planinari trebaju prijaviti odlazak na feratu kako bi Udruga znala što se na njoj dešava. Istaknuto je također da ferata nije napravljena od atestiranog materijala, a razlog tomu, kako objašnjavaju, je posve jednostavan – dotični materijal se na tržištu pojavio tek nakon postavljanja ferate.
Udruga ističe da na ferati nije bila niti jedna HGSS akcija spašavanja nego dvije intervencije.
Kontaktirali smo i HGSS stanicu Šibenik čiji pročelnik Zvonimir Cigić u vrijeme gore navedene javne rasprave nije obnašao sadašnju funkciju te zbog toga ne može komentirati tada izneseno stajalište.
“Do nas je došla službena informacija Državnog inspektorata i kao što je izjavio župan Jelić protiv toga se ne može, no treba vidjeti zašto i kako. Nama osobno je bilo zabranjeno raditi vježbu na toj ferati od strane istog ministarstva. Mi smo trebali odraditi udruženu vježbu sa svim operativnim snagama, ali je to ministarstvo zabranilo zato što je to dio Parka prirode”, objašnjava Cigić te postavlja pitanje kako bi trebao HGSS spašavati ljude, ako svoje članove za dotične akcije ne može osposobiti.
“To je malo kontradiktorno, no takav je zakon i mi protiv zakona ne možemo ići niti ćemo ići”, objašnjava pročelnik HGSS stanice Šibenik.
Na pitanje ima li dotična ferata veći rizični faktor od nekih drugih ferata u Hrvatskoj, Cigić objašnjava da “svaka ferata ima faktor za ozljede koje mogu voditi akcijama spašavanja, kao i na bilo kojem drugom planinarskom putu. Iako ferata ima veće rizično područje od samih planinarskih puteva.”
Na koncu koji je stav HGSS stanice Šibenik po pitanju uklanjanja ferate?
“Feratu treba ukloniti jer je ilegalno napravljena, iz nijednog drugog razloga. Ekipa koja je radila feratu nije tražila mišljenje stanice Šibenik. HGSS Šibenik nije dobio njihovu dokumentaciju na uvid, stanica Šibenik nije ništa znala, koliko sam ja upoznat sa svim informacijama od prijašnjih kolega. Naime, stanica Šibenik pokriva feratu u njenoj dužini, od ulaska do izlaska s ferate. Na samoj ferati je mislim bilo dvije do tri akcije spašavanja, u jednoj je sudjelovao i helikopter, ozljeda nije bilo, došlo je do iznemoglosti planinara.”
Cigić za kraj naglašava da se sve svodi na to “je li ferata ilegalna ili nije, veoma jednostavno”.
“Mi smo sada u nezavidnom položaju da dajemo komentare je li nešto dobro ili nije, sve ima svoje da je dobro i nije dobro, tako da je stanica Šibenik u malo nezgodnoj situaciji.”
Što je ferata i razlikuje li se od osiguranog planinarskog puta?
Često se brkaju dva pojma – ferate i osigurani planinarski put. Hrvatski naziv za feratu je klinčani put, a riječ je o putovima koji su opremljeni tehničkim, najčešće metalnim pomagalima, kao što su sajle, klinovi, rukohvati i slična oprema. Premda se ferate nalaze u planinama, ovdje nije riječ o klasičnim planinarskim putovima. S druge strane gore spomenuta metalna pomagala mogu se naći i na tehnički zahtjevnijim dionicama klasičnog planinarskog puta. No, razlike ipak postoje.

Kako piče u članku “Ferate – planinarstvo ili adrenalinski turizam” autora Darka Grundlera i Alana Čaplara iz Hrvatskog planinara (broj 6 iz 2021. godine), ferata i osigurani planinarski put imaju bitnu razliku:
“Osigurane dionice planinarskih putova uređuje se radi sigurnosti, a ferate radi adrenalinskog doživljaja. Iako je ponekad teško razlučiti motive postavljanja sajli, klinova i druge opreme u stijenama, može se općenito reći da se za razliku od planinarskih putova na čijim su pojedinim dionicama postavljena osiguranja te koji se trasiraju i opremaju tako da omoguće što sigurniji prelazak nekoga zahtjevnog, a nezaobilaznog detalja ili dionice puta, ferate namjerno grade na izloženim mjestima da bi pobudile uzbuđenje posjetitelja. Drugim riječima, za razliku od planinarskih putova, koji su uglavnom nastali obilježavanjem putova kojima su ljudi nastojali što sigurnije i lagodnije doći do nekog odredišta, ferate su građene ondje gdje prije nitko nije prolazio, a u većini slučajeva i ne vode do nekog planinarski zanimljivog odredišta. Stoga se može reći da je primarna namjena planinarskog puta sigurno dovesti planinara do odredišta (vrha, doma i sl.), a ferata je najčešće sama sebi svrha. Za prelazak ferate potrebno je iskustvo i odgovarajuća oprema, a kod neiskusnih planinara strah je sastavni i neodvojiv doživljaj pri njezinu obilasku”, navode autori.

Početke ferata možemo naći u Dolomitima u Italiji, njen izvorni naziv je “via ferrata”, što u prijevodu znači “željezni put”. Prve ferate su redom građene u doba Prvog svjetskog rata i to radi osiguranja dopreme ljudstva i vojne opreme na teško dostupna, ali strateški važna mjesta. Danas u Italiji imamo više od 400, u Austriji 550, u Njemačkoj 180, u Švicarskoj 150, u Francuskoj 200, a nastavljaju se i dalje graditi.
Broj ferata u Hrvatskoj ne može konkurirati alpskim zemljama, no one svakako nisu novost. Zadnjih godina gradi se sve više ferata, no problem nastaje jer one često budu postavljene bez prethodne ili naknadne suglasnosti i provjere stručnjaka nadležnih za zaštitu okoliša, nadzor i sigurnost. Nije rijetkost da nakon postavljanja one ne budu održavane, a razni nepovoljni vremenski uvjeti negativno utječu na njezine dijelove, zbog čega predstavljaju veliki rizik sigurnosti.

No, ne smijemo i ne možemo sve ferate stavljati u isti koš. Školski primjer kako bi trebala izgledati ferata je ona na Kalniku Koprivnički smjer (težine C/D) koja je izgrađena prema austrijskim standardima te je za nju pribavljen čitav niz dopuštenja.
Tko je u Hrvatskoj odgovoran za postavljanje i upravljanje feratama?
Velika većina vjeruje kako su ferate pod okriljem Hrvatskog planinarskog saveza i kao takve zasigurno prolaze određene provjere. To mišljenje je uvriježeno najvjerojatnije jer se ferate, poput drugih planinarskih putova, nalaze u planinama pa je stoga posve “logično” tko je odgovoran za njih.
No, tako bi mogli raspravljati i, primjerice o zip-lineovima i adrenalinskim parkovima, koji se također znaju nalaziti u planinama ili prolaziti kroz pojedine dijelove istih, a spadaju pod komercijalnu turističku ponudu.
No, trebamo ipak biti realni. Za razliku od adrenalinskih parkova, ferate uglavnom prolaze planinari i to ne samo zbog adrenalina nego zbog činjenice da klinčani putovi pružaju jedno posve jedinstveno iskustvo planina. S druge pak strane, ako idemo za filozofijom “Leave no trace” i smatramo da ne smijemo u nikakvom obliku narušavati prirodu i ostavljati svoj trag, postavlja se pitanje zbog čega onda postavljamo i koristimo ferate, posebice u zaštićenim prostorima.
No, ova polemika se ne vodi samo u hrvatskoj planinarskoj zajednici i među ljubiteljima prirode, nego i na svjetskoj razini. U gore navedenom članku navodi se kako je Međunarodna penjačka i planinarska federacija (UIAA), kao i većina nacionalnih planinarskih saveza u svijetu, ima zadršku prema prihvaćanju ferata.

“Mnoge inozemne planinarske udruge smatraju da one ne mogu i ne trebaju preuzimati nadležnost i odgovornost za adrenalinsku turističku ponudu, a osobito ne za konstrukcije koje samoinicijativno grade i održavaju pojedinci, skupine i razne turističke organizacije, a ponekad i planinarske udruge, pogotovo u slučajevima kada ni sami graditelji ne mogu ili ne žele jamčiti za sigurnost izvedbe i osigurati trajno održavanje takvih metalnih konstrukcija”, navode autori članka.
U Hrvatskoj su osnovni standardi za postavljanje osiguranja na planinarskim putovima definirani i opisani još prije više desetljeća u planinarskim priručnicima i udžbenicima u izdanju HPS-a. U skladu s tim standardima izvedene su pojedine ferate, poput Žoharovog puta na Okiću.
“I UIAA je objavio opsežno tehničko uputstvo, temeljeno na austrijskim i njemačkim iskustvima o postavljanju i održavanju osiguranja, koje je potom prevedeno, prilagođeno i objavljeno na slovenskom jeziku u izdanju PZS-a, ali tih se uputa u Hrvatskoj malotko drži”, piše u Hrvatskom planinaru.

Izvršni odbor HPS-a je potaknuo izradu i publiciranje tehničkih specifikacija za postavljanje i održavanje osiguranja, te ne preuzima odgovornost za ferate.
Iz toga proizlazi da postoje smjernice, no ne postoji zakonska regulativa koja određuje tko postavlja i tko se brine o feratama, što može predstavljati veliki sigurnosni rizik prema krajnjem korisniku, ali i prema prirodi. S druge pak strane neupitno je da u feratama najčešće uživaju upravo planinari i one kao takve predstavljaju posve drugačiji i izuzetno atraktivan način boravka u prirodi.
Stoga se nameće posve logično pitanje – da postoji stroga zakonska regulativa kao i nadležno tijelo koje bi nadziralo postavljanje ferata, problemi poput postavljanja/uklanjanja ferate na Dinari se ne bi dogodili. Situacija bi svima od samog početka bila posve jasna. Možda ovaj primjer otvori zdravi diskurs koji će potaknuti željene promjene koje sve upletene strane žele i koje su očigledno potrebne.
FOTO: Privatna arhiva, Unsplash
Izvori: “Plan upravljanja zaštićenim područjem i područjima ekološke mreže (6001-1): Dinara i Cetina Nacrt plana” i izvješće Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja “O javnoj raspravi o Prijedlogu Plana upravljanja zaštićenim podruljima i područjima ekološke mreže (6001-1): Dinara i Cetina za period 2024.-2033. godine”, Dalmacijadanas.hr, Hrvaski planinar (broj 6, 2021. godina)