Vlasnici pasa će se složiti oko jedne stvari – pas nije samo kućni ljubimac, on je član obitelji. Psa ćemo, ako za to imamo mogućnosti, rado voditi na sve svoje putne i planinarske avanture – on je najsretniji kada je s nama. Većini vlasnika ne predstavlja nikakav problem svoje putovanje prilagoditi potrebama psa – od destinacije, preko smještaja do atrakcija. No, u želji da pas bude uvijek uz nas, pojedinci znaju pretjerati i zanemariti da je pas ipak životinja koja ima i svoja fizička ograničenja, a to najčešće vodi ka pogiblji psa te nerijetko i do opasnosti samog vlasnika.
Kako Gorštaci prenose, na Punta Veneziji dogodila se intervencija spašavanja grupe od šest planinara koji su ostali zarobljeni na ledenoj litici na visini od 3.000 metara. Do intervencije je došlo zbog napada panike jednog od članove grupe koji je uslijedio nakon pada psa s litice koji je bio u pratnji grupe. Zbog napadaja panike grupa nije bila u mogućnosti nastaviti s usponom ili spuštanjem te je gorska služba spašavanja iz Pijemonta morala intervenirati. U trenutku spašavanja planinari su se nalazi na zaleđenom dijelu planine pod nagibom od oko 45 stupnjeva, u blizini samog vrha koji se nalazi na 3.095 metara nadmorske visine. Planinari su svi uspješno spašeni te niti jedan član nije zadobio ozljede.
Jedan član grupe se nakon spašavanja popeo ponovno na planinu u nadi da će pronaći unesrećenog psa, no nažalost pas (do sada) nije pronađen. Ne zna se zbog čega je grupa na ovako zahtjevan uspon vodila psa. Gorska služba spašavanja je na svojoj Facebook stranici istaknula da se pratitelji suzdržale negativnih komentara i da je najvažnije da su svi planinari spašeni.
Unatoč tome ostaje činjenica da je do gore navedene nesreće došlo zbog posve krive procjene planinara koji su na izuzetno tehnički težak izlet u zimskim uvjetima poveli psa koji, bez obzira na prijašnje iskustvo, zapravo nema što raditi na takvom terenu.
Osobno sam vlasnica psa, mješanke jazavčara, koja već godina ide s nama na skoro sve planinarske izlete. Prema njoj, ako ju vodimo, uvijek prilagođavam odabir staze i terena. Psi mogu puno više nego što mi mislimo da mogu. Mi često dobijemo komentare da kako tako malen pasmože prolaziti tako duge staze. Točno poznajemo koliko može, a često se iznenadimo da ima još energije, bez obzira na to što je prošla 20 kilometara. No, bez obzira na to što je ona spretna i po stijenama, nikad ju ne vodimo na terene za koje smatramo da nisu prilagođene za nju. Možda bi ona i mogla proći, primjerice Samarske stijene i Stazu Malog princa, no dotični tereni zahtijevaju više pažnje od naše strane, a ako na to nadodamo i brigu oko kućnog ljubimca, veća je mogućnost da se dogode neželjene nesreće.
Niti jedan planinar i vlasnik psa neće namjerno dovesti sebe, svoje suplaninare, bilo dvonožne ili četveronožne, u opasnost. Nesreće se događaju, ne može ih se predvidjeti i ne možemo utjecati na njih. No, ono što možemo učiniti je unaprijed smanjiti svaki potencijalni rizik od iste.
Pas za sebe ne može odlučiti je li u fizičkom i kondicijskim stanju za pojedinu avanturu/stazu. On ne pita, on ide. Vlasnik treba preuzeti odgovornost za njega, njegovu sigurnost i njegov život. Je li pas trebao ići na gore naveden uspon u dotičnim uvjetima? Nije. Ako grupa planinara nije unaprijed znala kakvi uvjeti vladaju u planini (što je isto neodgovorno), u jednom trenutku se trebala okrenuti i vratiti. Odustati od uspona, bez obzira na razloge, nije sramota. Dapače, to pokazuje odgovornost i strahopoštovanje koje imamo ka planini.
U ovoj situaciji planinari su, srećom, neozlijeđeni spašeni s planine. Pas je zbog vlasnikove odluke, nažalost, nestao i pitanje je hoće li biti (živ) pronađen. Što možemo naučiti iz ovog nesretnog slučaja? Unaprijed se trebamo raspitati o uvjetima na terenu te objektivno procijeniti je li dotični izlet uistinu prilagođen za psa. Ako osjećamo barem trunčak sumnje u tu odluku, znamo da na taj uspon ne trebamo voditi psa. Ili ćemo odustati od izleta ili ćemo čupavom planinaru osigurati čuvanje. Ne treba pas ići na baš svaki izlet, pogotovo ne ako za njega, a s time i za nas postoji strah od potencijalne nesreće.
Izvor: Gorštaci.com
Naslovna fotka: Unsplash
