Brussels sam prvi put posjetila prije 10-ak godina. Tada sam bila mladi nadobudni student novinarstva koji je posjetio Belgiju povodom održavanja jedne radionice na temu ženskih prava. Provela sam tjedan dana na belgijskoj obali, posjetila Brugge i pri povratku provela jedan dan u Brusselsu. I tada sam rekla da se više nikad neću vratiti u Belgiju! Pogotovo ne u Brussels.
Godine su prolazile, a ja bih svaki put kad bi netko spomenuo Belgiju, pomislila kako je posjet toj zemlji potpuni gubitak vremena i novaca. No, kako to inače biva u životu, put me nakon skoro 10-ak godina par puta ponovno odveo u Belgiju, točnije u Gent i Antwerpen i ti gradovi su mi se uvukli pod moju putoholičarsku kožu. No, putevi me nikako nisu vodili u Brussels. On mi je ostao u sjećanju kao jedan veoma hladan grad u kojem sam se osjećala posve nepozvana. Ni mirisom čokolade, vafli i šećera ispunjene slatke uličice mi nisu mogle otjerati taj osjećaj nepripadanja. Brussels je za mene bio onaj grad kojeg sam veoma brzo zaboravila. Ostao je samo taj loš osjećaj. Upravo zbog njega sam se veselila ponovnom povratku, želja sam provjeriti jesam li bila u pravu. I poručila sam samoj sebi “Mija, budi otvorena!”.
Ali čudne su uspomene. Kako nas znaju često zavarati. Prisjećaš se nekog događa, nekog lijepog, trenutak kad si bio sretan, i kako godine prolaze kao da se ta sreća multiplicira. I ti idealiziraš taj trenutak, toliko da ponekad nisi ni siguran je li se on uistinu zbio točno na taj način ili si ti tijekom godina nadograđivao uspomenu. A tako je i s lošim sjećanjima.
Koja je razlika između Brussels i Liege vafli?
Brojnim putnicima su glavne asocijacije na Brussels, i općenito na cijelu Belgiju, pivo, čokolada i vafle. I njih ne možeš izbjeći i da želiš (mada ne vidim razloga zašto bi itko to učinio). Prvu stvar koju trebaš napraviti jest isprobati vafle. No, prije nego bezglavno uletiš u prvi wafleplace, znaj da postoje dvije vrste – takozvane briselske i Liege vafle. Na prvu se razlikuju oblikom – Liege vafle su manje i imaju zaobljene rubove, dok su briselske veće i imaju oštre rubove. Liege vafle su zasitnije, njihova tekstura je nekako teža, dok su briselske laganije i prozračnije. Ja osobno preferiram Liege vafle jer nisam pretjerani fan prhkih i prozračnih kolača. No, moj savjet je da svakako isprobaš obje vrste. Što odabrati od priloga? To ti prepuštam na izbor. No, nemoj pretjerivati jer nećeš osjetiti samu vaflu. I doživjet ćeš šećerni overdose.
Čokolaterije ćeš pronaći na svakom uglu. Ako baš želiš isprobati one prave, za to ćeš trebati izdvojiti i veći iznos novaca. Isprobavanje čokolade u Belgiji nije jeftino. No, svaki čokoljubac će biti u raju.
Kad je pivo u pitanju, pravi savjet nemam. Toliko je izbora, da je posve suludo savjetovati koju vrstu isprobati. Jedino što mogu poručiti – vjeruj osoblju i pitaj što da ti preporuči. Promatrati samo točenje piva je pravi doživljaj. I još jedna napomena – svako belgijsko pivo ima svoju vlastitu čašu. I uvijek će biti posluženo u njoj.
Što vidjeti u centru Brusselsa?
Centar Brusselsa je malen i one ključne znamenitosti laganim hodom prođeš u jedno jutro ili poslijepodne. Neizostavna atrakcija je glavni trg, Grote markt, na kojem se nalazi poznata Gradska vijećnica i Kraljevska kuća, a trg je 1998. godine upisan u UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Trg je sve do 19. studenog 1959. godine bio gradska tržnica, a brojne uličice se i danas zovu prema određenim djelatnostima koje su tu obavljene, kao što je recimo Ulica trgovaca putrom, sirevima i slično. Jedna od atrakcija je tepih od cvijeća kojim se svake dvije godine od 1971. u kolovozu prekriva trg.
Brussels voli kipove koji piške
Mnogima je jedna od asocijacija na Brussels Manneken Pis, 61 cm visok brončani kip malog dječaka koji piški. Kip je izradio 1619. kipar Hieronimus Duquesnoy i veoma brzo je postao atrakcija, a smatraj se sretnikom ako ga uhvatiš u nekom od mnogobrojnih kostima. Postoje dvije legende o nastanku ovog simpatičnog kipića. Jedna govori kako je u 14. stoljeću grad bio pod opsadom, a neprijatelji su gradske zidine htjeli raznijeti eksplozivom. Dječak Juliaanske je vidio što rade, i kad su napadači pobjegli, on se pomokrio po fitilju i tako spasio grad. Druga pak legenda govori kako je jedan bogati trgovac izgubio svog sina i u potrazi za njim su mu pomogli građani Brusselsa. Zločesti sin je pronađen kako piški u obližnjem vrtu te je trgovac u znak zahvalnosti dao izraditi ovu fontanu. Koja god legenda bila istinita, ispred malog Manneken Pisa je velika gužva, a mnogobrojni turisti uvijek ispred njega imaju osmijeh na licu.
Manneken Pis je možda najpoznatiji kip koji mokri, no on nije jedini. Jaenneke Pis je kip male djevojčice koji je nastao kao revolt njenom poznatijem muškom rivalu. Potraži ga u jednom maloj uličici, također u samom centru grada. Meni osobno je kip djevojčice puno zabavniji od Manneken Pisa. Ali tu briselska ljubav prema kipovima koji mokre ne staje. Het Zinneke, djelo kipara Tom Frantzena iz 1999. predstavlja psa koji piški uz stup. U pitanju je mješanac, a to je s razlogom – predstavlja multikulturalni Brussels.
Brussels je mnogo više od samo starog dijela grada. Svakako bi trebao posjetiti EU dio grada, onaj u kojem se nalaze sve ključne institucije Europske unije, poput Europskog parlamenta i Europske komisije. Nezaobilazna atrakcija je i Atomium koji se nalazi dalje od užeg centra grada. Nažalost, ni ovaj put nisam stigla posjetiti ga, ali ako ništa imam još jedan dodatni razlog zbog kojeg trebam posjetiti Brussels ponovno. Glavni grad Belgije pravi je odabir i za ljubitelje umjetnosti – pršti muzejima i umjetničkim galerijama koje će zadovoljiti i one najizbirljivije među art fanovima. A i ljubitelja stripova i street arta će doći na svoje.
Povratak u glavni belgijski grad je za mene predstavljao pravi mentalni izazov. Jer teško je nekad izbiti loš osjećaj i negativne uspomene koje te vežu uz neko mjesto. Htjela sam doznati – jesam li ja samo taj dan bila u nekom čudnom raspoloženju koje nije nikako išlo uz Brussels ili jednostavno nas dvoje ne pričamo isti jezik. Kročila sam na briselske ulice i odlučila sam da ću uživati. I znaš što se dogodilo? Ispijajući kavu u jednom malom kafiću u četvrti Sablon nakon dugo vremena sam bila posve smirena. Kaže se da se ljudima treba pružiti druga prilika. Treba i gradovima.
A što kažeš na to da istražiš i sljedeće gradove?:
1. Varšava – hladna poljska prijestolnica skrivenog šarma
2. Skoplje – makedonski grad neuništivog duha
3. New York, New York… i dalje se činiš samo kao san!
