Tijekom studiranja na Fakultetu političkih znanosti, mnoge sate sam probdjela učeći za ispite o Europskoj uniji. Tada Hrvatska još nije bila članica, a o mnogobrojnim prednostima koje danas uživamo, tada se moglo samo sanjati. Maštala sam o razmjeni studenata, o potencijalnom poslu nakon završenog fakulteta, o slobodnom putovanju bez putovnice… A negdje između treće turske kave (uvijek se za ispite učilo tijekom noći uz velike količine kave), maštala sam isto tako da jednom posjetim Europski parlament i Europsku komisiju. A kako to inače biva u životu, ta želja mi se u 30-ima i ostvarila. Mogućnost da posjetim sjedišta EU i u tim istim sjedištima raspravljam o položaju mladih, njihovoj političkoj odgovornosti glede predstojećih parlamentarnih izbora, omogućila mi je upravo sama Europska unija.
Bio je zanimljiv osjećaj stajati ispred zgrade Europske komisije, prisjećati se svih neprospavanih noći jedne studentice novinarstva, svih pitanja na ispitima, svakog izgubljenog živca… A upravo svi ti izgubljeni živci doveli su me upravo do tog trenutka – “EU digital leaders” meet upa koji mi je pružio first hand iskustvo takozvanog briselskog bubblea.
Prvi dan smo dobili ekskluzivno vodstvo kroz zgradu Europske komisije, neovisnog izvršnog tijela EU-a koji je odgovoran za izradu prijedloga za novo europsko zakonodavstvo te ujedno provodi odluke donesene u Europskom parlamentu i Vijeću EU-a. Inače za sve one koji nisu gubili živce nad ispitima EU tematike, tri glavne institucije su Europska komisija, Europski parlament i Vijeće Europske unije.
Zgrada Europske komisije je velebna, s tim da smo mi vidjeli tek jedan njen djelić. U zgradi se nalazi i audiovizualni centar u kojem se na raspolaganju nalazi i studio kojeg je moguće iznajmiti posve besplatno uz prethodnu najavu za obradu tema vezano uz EU. Prvi dan je bio rezerviram za zanimljive rasprave na temu društvenih mreža i digitalnog oglašavanja s tematikom parlamentarnih izbora.
U neposrednoj blizini nalazi se i zgrada Europskog parlamenta. Ili bolje rečeno zgrade jer je kompleks veleban i međusobno povezan mostovima. Nakon sigurnosne provjere, prošetali smo se njegovim odajama, a mene je osobno najviše impresionirala, očekivano prostorija namijenjena novinarskim ekipama u kojoj možeš pronaći sve što ti je potrebno za tvoju priču. I u zgradi Europskog parlamenta nalazi se još veći audiovizualni centar koji se sastoji od dva velika televizijska studija radija, a jednako kao i u Komisiji, uz prethodnu najavu moguće ga je iznajmiti, besplatno uz jednu obvezu – da u snimanom prilogu gostuje na određenu temu barem jedan od zastupnika Europskog parlamenta.
Najimpresivnija prostorija je definitivno ona za plenarne sjednice. Znaš onaj osjećaj kad uđeš u određeno mjesto i jednostavno osjećaš da su se tu događale bitne stvari. Cjelokupna prostorija odiše tom energijom i teško je ostati ravnodušan.
Upravo Europski parlament je jedino izravno izabrano tijelo EU koje zajedno s Vijećem ministara čini zakonodavnu vlast Europske unije. Trenutno u njemu sjedi 751 zastupnika, a nakon izlaska Ujedinjenoj kraljevstva ta brojka će iznositi 705. Broj zastupnika približno je razmjeran broju stanovnika pojedine članice, a niti jedna država ne može imati manje od šest ili više od 96 zastupnika. Hrvatska ima 11 zastupnika, a nakon izlaska UK-a ta brojka će iznositi 12. Zanimljiva je činjenica kako zastupnici sjede. Naime, parlament se sastoji od 7 klubova zastupnika koji se razmještaju prema svojim političkih opredjeljenjima (npr. kršćanski demokrati, liberali i demokrati, zeleni…), a ne prema nacionalnosti. Upravo o tome treba razmišljati prilikom glasanja za Europske parlamentarne izbore.
Sami izbori odvijaju se svakih pet godina, a ovogodišnji u periodu od 23. do 26. svibnja. Na prošlim izborima izašlo je samo 21,4% hrvatskih birača, a među mladima u dobi od 18 do 24 godine izlaznost je bila poražavajuća – iznosila je tek 13%.
#ovajputglasam jer je bitno
Ulazak Hrvatske u Europsku uniju kao ravnopravna članica, otvorio nam je mnogobrojna vrata. No, nije dovoljno uživati samo u plodovima ili pak s druge strane kukati o pojedinim odlukama koje su donesene. Iskorištavanjem plodova ili samim kukanjem ne preuzimamo nikakvu odgovornost, a s time tretiramo sami sebe kao nebitne jedinke bez prava glasa. A trebamo biti sve samo ne to. Dugoročne promjene počinju kada odgovorno pristupimo politici i ne propustimo izbore samo zato što se “Ništa neće promijeniti”, “Ne da mi se” i “Zbog čega bi’ uopće izašao na izbore”. Jer s takvim stavom se uistinu ništa neće promijeniti. Pred nama su izbori za Europski parlament, održavaju se od 23. do 26. svibnja. Izađi, ne dopusti da bitne odluke za tebe donosi netko koga ne podržavaš i u čiji rad ne vjeruješ. Jer sve odluke koje se budu donosile u EU parlamentu, utjecat će i na tvoj život. Zato #ovajputglasam!
Ako te put odvede u Belgiju, obavezno pročitaj 😉 :
Brusselsu sam pružila drugu priliku. I nije me razočarao.
