Prve asocijacije na otok Hvar mnogima su samo plaže, veliki broj sunčanih dana i ludi izlasci. Hvar je puno više od toga i jedna veoma primamljiva outdoor destinacija. On je privlačan tijekom cijele godine. Sredozemna klima oblikovala je zanimljivu mediteransku vegetaciju, a pažnju ovaj otok plijeni i zbog planinskog grebena duž njegove južne strane.
Sveti Nikola je najviši vrh Hvara i treći otočni vrh u Hrvatskoj. Do Svetog Nikole vode staze iz Dola i Svirča, a najkraći i najstrmiji put je onaj iz Svete Nedjelje. Upravo na tu stazu nas vodi Petar Leventić.
Planinarska staza Sveta Nedjelja – Sveti Nikola
Pronašli smo znak u starom dijelu Svete Nedjelje koji kaže 1.15 h do Svetog Nikole i krenuli. Šarmantniji dio sela na uzvisini, bez predimenzioniranih zakračunatih kuća koje čekaju neku drugu sezonu. Tu se čuje jedno dijete i nekoliko pasa. Uvijek nekoliko pasa na otoku.
Staza odmah daje na znanje da nas čeka pravi uspon, gledajući prema vrhu pitamo se kako i kuda uopće. Staza ide lijevo, Sveti Nikola se vidi jako visoko i još više desno. Vrijeme napisano na znaku čini se kao laž.
Nakon nekoliko minuta penjanja, s obje strane pucaju vinogradi plavca malog. U obliku lijevka strmoglavljuju se niz padine prema selu (vidim, crno vino se toči u pletaru). Trenutno se čini da miruju, tu i tamo netko se ukaže iz njih. I povremeni dim.
Penjanje će trajati dulje, sigurno. I nije samo o hodanju riječ, dapače. Treba stati svako malo i okrenuti se. Pogledati prema istoku, Šćedro, Pelješac, Korčula, što je ono tamo…? Paleta plave.
Nekoliko puta staza nije najbolje označena, treba pripaziti da uvijek vidite crveni znak ispred sebe kako se ne biste našli u obranom grožđu. Isprike.
Svakom serpentinom selo postaje sve manje, a pučina sve veća. Burovit je dan, što na južnoj strani otoka ne znači olujne udare, ali zato donosi britki zrak i sve druge otoke bliže. Pogledati prema zapadu, Paklinski otoci, Vis… Tu su.
Komentiramo kako se zimi ne osjeti miris mora, ali povremeno nas zapuhne mješavina soli i borovine. I onaj dim iz vinograda povremeno.
Prolazimo ispod Ferrate, impresivnog sustava za penjanje i hodanje namijenjenog većim avanturistima. Od pogleda na klinove i metalni most koji se ljulja gore na vrhu među stijenama meni se zavrti u glavi i želucu.
Nakon nekog vremena dolazimo do špilje Svete Nedjelje. U njoj se nalaze napušteni samostan i crkvica. Sagradili su ih augustinci u 15. stoljeću i tamo živjeli do kraja 18. stoljeća. Zamišljam njihovu svakodnevicu, u otoku, doslovno.
Nastavljamo dalje, a da nismo nikoga sreli. Kroz veličanstvenu visinu i tišinu svaki šum postaje naglašen. Jedva vidimo vinogradara dole prema selu, ali svaki mu kašalj odjekuje među padinama, čuje se kao da je s nama.
Nakon špilje, staza postaje uža, visoko smo, bura se previja preko otoka i sve više nas reska. Skoro stanem na svježi izmet nepoznate životinje, osjetim prirodu kao nadmoćnu, je li to divljina? Okrenem se oko sebe i par puta lupim štapom o kamen, kao slučajno.
Nakon nekih sat vremena (ovisno o tome koliko si zastajao), stižemo do kraja strmog dijela i pred nama se otvaraju vrhovi otoka skupa sa sjevernom stranom. Brač, Šolta, kopno, dugi potez kopna. Oko nas šatirana priroda. Bijelo, sivo, smeđe, zeleno, uokvireno suhozidima.
(Fotka iz arhive)
Put napokon skreće udesno prema Svetom Nikoli i to je sada šetnja po vrhu otoka. Prolazimo pokraj farme gdje smo prije par godina upoznali jednog magarca i jednu alpaku, pridjeve koje smo im dali ostavljam za sebe, pusti mašti na volju. Trenutno ih nema, sve je na prodaju.
Nakon farme dolazi završni dio, zadnji uspon i stižemo do Svetog Nikole. Kažu najviši vrh otoka Hvara, na visini od 628 metara. Sigurno se ne čini samo toliko dok stojimo tu na buri i gledamo oko sebe. Eno i Biokova pod snijegom.
Kratki odmor u tišini, prožimanje sebe sa svime, i natrag. Puno brže, naravno. Srećemo prve ljude na izletu, vele sramota, mi tu s otoka, a nikad se prije nismo popeli do špilje. Kažu, pogledajte dobro prema pučini, za ovakvih dana se zna vidjeti Italija.
I doista, kao da se u daljini vide neki obrisi. Možda je Italija, a možda samo želja.
Još jedna plava sigurno jest.
Tekst i fotke: Petar Leventić
Korisne informacije za stazu Sveta Nedjelja – Sveti Nikola:
- Početak staze: Sveta Nedjelja
- Parking: U mjestu Sveta Nedjelja
- Naplaćuje li se ulaz?: Ne
- Dužina i trajanje staze: Uspon iz Svete Nedjelje traje oko sat i pol, no računaj i razgledavanje špilje Sveta Nedjelja. Za spuštanje istom stazom potrebno je manje vremena.
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Na stazi ne.
Nastavi čitati još priča iz Dalmacije:
