Okruženo planinama i šumama, nalazi se selo čiju vizuru krase drvene kuće. To malo selo ima svoju ne tako malenu željezničku postaju gdje se redovito čuje vika konduktera koji pozivaju uzbuđene putnike da je vrijeme za polazak. U drvenim vagonima se stišću cijele obitelji, a kada se lokomotiva napokon pokrene, kroz zvučnike uz pucketajući zvuk svim putnicima se zaželi sretan put. Vijugajući kroz brda i šume, preko mostova i kroz tunele, otvaraju se prizori koji djeluju poput motiva s ulja na platnu. Vlak se sporo, ali sigurno, uspinje sve više, pogledi postaju sve velebniji, a uzbuđenje putnika sve više raste. Ne, ovo nije filmski scenarij koji oživljava zaboravljena vremena. Ovi putnici ne nose kofere nego fotoaparate. A vlak ne prenosi dobra nego stvara uspomene. Mjesto radnje je Mokra Gora gdje svaki dan vlak Nostalgija vozi preko Šarganske osmice, nekadašnjeg željezničkog čuda koje prolazi kroz jednu od najljepših trasa u Europi.
Posjet Zapadnoj Srbiji je nemoguće zamisliti bez vožnje kultnom Šarganskom osmicom. Moram priznati da je moje uzbuđenje raslo već pri samom prilikom dolaska. Nakon vijugave vožnje otvorio se prizor doline koja je okružena planinama Tara i Zlatibor.
Upravo iz Mokre Gore svaki dan na svoj put kreće Ćira, danas poznat pod imenom Nostalgija. U pitanju je vlak koji je u doba svoje izgradnje bio pravo željezničko čudo.
Trasa se ubraja u one uskog kolosijeka, a kako bi savladao tri kilometra udaljenosti i prošao visinsku razliku od 300 metara, mora prijeći preko 15 kilometara i tri puta se križati sa sobom. Vožnja danas završava u mjestu Šargan, a nekoć je svoj put nastavljao sve do Dubrovnika.
“Izgradnja Šarganske osmice započeta je 1916. godine. Naime, Austro-ugarska monarhija je tijekom 1915. i 1916. godine pokušala povezati prugu između Vardišta i Užica za vojne potrebe. Na izgradnji pruge angažirano je nekoliko tisuća ruskih i talijanskih zarobljenika. Krajem 1916. godine, prilikom probijanja tunela Budim, došlo je do odrona tunelskog okna u kome je ostala zatrpana cijela jedna smjena radnika. Prema svim istraživanjima smjene su brojale oko 200 radnika. Ubrzo nakon nesreće radovi su konzervirani i ukupna građevinska operativa je povučena. U periodu 1921.-1925. godine kralj Aleksandar Karađorđević I. je izveo projekt povezivanja pruge Vardište-Užice. Beograd je konačno povezan željezničkom mrežom s Dubrovnikom i Zelenikom u Boki Kotorskoj”, započinje uzbudljivu Ćirinu priču Aleksandra Milutinović iz Šarganske osmice.
Vodeći problem i izazov prilikom povezivanja Beograda s Dubrovnikom i Zelenikom je bilo savladavanje visinske razlike između mokrogorske i kremanske kotline i šarganskog prijevoja.
Upravo to je riješeno s čuvenom Šarganskom osmicom zbog čega se ona ubraja u prava željeznička čuda tog doba. Šarganska osmica je bila dio veće pruge koja je zapravo bila u to doba jedina željeznička veza Beograda, Sarajeva i Dubrovnika.
Crne marame za ukidanje Šarganske osmice
“Šarganska osmica je prestala voziti 1974. Naime, pruge uskog kolosijeka, a samim time i Ćira odlaze u zaborav. Takva sudbina je zadesila i Šargansku osmicu. Žene su stavile crne marame u znak žalosti što Ćira odlazi”, objašnjava Aleksandra.
Ćira je možda sredinom 70-ih prestao voziti, no nikad nije otišao u potpuni zaborav. Aleksandra ističe kako je odmah po ukidanju pruge jedna grupa entuzijasta pokrenula priču o obnovi Šarganske osmice u turističke svrhe.
“Formirano je Zavičajno udruženje Mokrogoraca ‘Šargan’ s ciljem da se pruga obnovi. Odluka o obnovi pruge je donesena konačno 1999. u tadašnjem ŽTP ‘Beograd’. Bilo je veoma teško revitalizirati prugu jer je sve bilo potpuno devastirano. Pruge su pretvorene u staro željezo, lokomotive predane općinama bez ikakvih nadoknada, stanice je pojeo zub vremena, svuda je bio korov, trebalo je riješiti imovinskopravne odnose. Veoma težak i odvažan potez za ljude koji su pokrenuli ovu priču”, ističe Aleksandra.
Nakon što je odlučeno da se Šarganska osmica obnovi u turističke svrhe i pretvori u svojevrsni muzej na otvorenom, bilo je potrebno vratiti dio voznog parka. Danas Šargansku osmicu čine osam lokomotiva.
“Vozni park čine četiri dizel i četiri parne lokomotive. Dvije parne lokomotive su serije 83., jedna je proizvedena u tvornici Đuro Đaković u bivšoj Jugoslaviji 1949. godine, a druga u tvornici Jugental u Njemačkoj 1923. godine. Treća lokomotiva je Škoda iz Češke, a četvrta i najatraktivnija je Elza iz 1913. godine, no ona je samo izložbeni eksponat. Sve dizel lokomotive su hidraulične i proizvedene su u Rumunjskoj između 1987. do 2005. godine”, detaljno objašnjava Aleksandra.
Tu su i izuzetno fotogenični vagoni u kojima doslovno zakoračiš u prošlost. Dok je dio vagona izgrađen 2003. i 2004. u Rumunjskoj, drugi dio potječe iz davne 1903. i 1932. godine.
Šarganska osmica na svojoj trasi nudi brojne znamenitosti
Ćira, odnosno Nostalgija, atrakcija je sama po sebi, no nije vožnja jedini doživljaj. Na ovoj trasi čekaju te brojne zanimljive lokacije.
“Na trasi pruge muzejsko-turističke željeznice Šarganska osmica nalaze se uređene stanice i vidikovci. To su stanice Mokra Gora, Šargan Vitasi, Jatare, stajališta Krst, Golubići i Ludi kamen. Stanice su lijepo uređene s ugostiteljskom objektima i smještajnim kapacitetima u sklopu istih, a vidikovci su foto stopovi. Krst je mjesto odakle se najbolje vidi kako se formira osmica, odnosno mjesto gdje se u jednoj zamišljenoj točki sijeku tri nivoa pruge. Golubići u prošlosti nisu postojali, izgrađeni su za potrebe snimanja filma ‘Život je čudo’ Emira Kusturice, a Ludi kamen je mjesto na kojem su se dogodile prve zaruke na Šarganskoj osmoci.”
Ludi kamen na Šarganskoj osmici je mjesto za zaljubljene
To nisu bile posljednje zaruke. Uskoro je Ludi kamen postao mjesto za zaljubljene, ali i one koji se nadaju braku. Sve što trebaš napraviti je dotaknuti ili stati na kamen, zaželjeti ljubav/brak i ostaviti pokoji dinar u znak zahvalnosti. Navodno Ludi kamen ispunjava želje. Živi bili pa vidjeli. Javim ako se moj ljubavni status promijeni 😀 Osim zaruka, Šarganska osmica je postala i omiljeno mjesto za vjenčanja.
Cijena za vožnju Nostalgijom na Šarganskoj osmici iznosi 1.000 dinara za odrasle (oko 8,5 eura), a djecu od šest do 14 godina 500 dinara (oko 4,2 eura), a djeca do šest godina ne plaćaju kartu.
“Dva redovna polaska su svakog dana u 10.30 sati i u 13.30 sati, a po potrebi se uvode i izvanredni polasci u 8 sati i u 16.10 sati. Vožnja traje oko 2,5 sata s usputnim pauzama na stanicama i stajalištima”, za kraj ističe Aleksandra.
Vožnja Šarganskom osmicom je nezaboravno iskustvo. Otvori prozore ili stani na vanjski plato koji povezuje vagone i dopusti da te očara krajolik. Probudi svoju maštu i zamisli da si zakoračio u prošlosti i uputio se na nekadašnji dugi put kojeg je Ćira svakodnevno prolazio.
