Brijuni obiluju pješačkim stazama koje predstavljaju pravi bijeg u prirodu i prikazuju onu divlju i mirnu stranu ovog poznatog Nacionalnog parka. Mi smo se tijekom našeg aktivnog vikend boravka na Brijunima u popodnevnim satima uputili istražiti Stazu vidikovaca čije ime odmah obećava predivne prizore.
Staza vidikovaca je odličan odabir ako želiš proći malo više kilometara, upoznati onu drugu, mirniju, no povijesnim i kulturnim znamenitostima bogatu stranu otoka Veli Brijun. Naime, ova staza ne obiluje samo divnim prizorima, ona je i svojevrsni povratak u prošlost, u doba kada je krajem 19. i početkom 20. stoljeća aristokracija boravila na Brijunima, a svoje slobodno vrijeme provodila u šetnjama, uživanju u pogledima s vidikovaca, ali i u polo igrama. Da, na Brijunima se nekoć igrao polo…
Paul Kupelwieser i novo lice Brijuna
Staza vidikovaca se s razlogom ubraja među najljepše staze u sklopu Nacionalnog parka Brijuni. Svoje ime je dobila jer povezuje lokacije na kojima se nalaze ili su se nalazili vidikovci od metalne konstrukcije. Njih je potkraj 19. stoljeća dao sagraditi nekadašnji vlasnik otoka Paul Kupelwieser, u čijem posjedu je Veli Brijun bio od 1893. do 1919. godine.
Upravo je Kupelwieser zaslužan za današnji izgled Brijuna. Naime, kada ga je kupio, otočje je bilo poznato kao ukleto jer je zbog brojnih močvara bilo carstvo komaraca, a time i malarije. Kupelwieser na Brijune poziva poznatog njemačkog bakteriologa Roberta Kocha koji je nakon godinu dana iskorijenio malariju.
Kupelwieser je Brijunu dao današnji izgled, a osim što je sadio floru i faunu, dao je sagraditi elegantne metalne vidikovce koji predstavljaju pravi vremeplov u neka davna i mirnija vremena. Ova staza povezuje neke od šetnica koje je prije stotinjak godina projektirao šumar Alojz Čufar, a vodi do najviših dostupnih točaka na otoku.
Sva tri vidikovca, izgrađena u željezari u Vitkovicama u današnjoj Češkoj gdje je Kupelwieser radio prije dolaska na Brijune, bila su identična. Na osmerokutnome betonskom temelju s dva reda klesanaca podignuta je metalna dvoetažna konstrukcija visine preko 9 metara, teška čak 3.100 kg te je bila pokrivena oktogonalnim drvenim krovom. Pri dnu je bazen za skupljanje kišnice, a zavojite stepenice vode na prvu i drugu terasu.
Pozicije vidikovaca su pomno birane kako bi posjetitelje odvele u najljepše dijelove otoka. Nekoć se pogled s njih pružao u svim smjerovima, no danas su vizure zaklonjene jer su stabla u međuvremenu narasla. No, i dalje je doživljaj nezaboravan. S vidikovca Saluga se čini kao da si uronio u krošnje šume, dok se s vidikovca Javornik i dalje pruža predivan pogled na otok i more.
Sve što trebaš znati o Stazi vidikovaca na Brijunima
Službeno staza počinje kod nekadašnjeg vidikovca Opatija, no danas su tamo vidljivi samo temelji. Mi smo se stazi priključili kod luke Veli Brijun. U početku staza vodi uz obalu i prolazi pored jedine službene plaže Saluga. Nakon što se prođe plaža, staza se desno odvaja od službenog puta i kroz šumu vodi prema vrhu brežuljka gdje se danas nalazi vidikovac Saluga.
Na ovom potezu ćeš doznati puno toga o nekim od najvažnijih predstavnika brijunskog šumskog staništa koji su predstavljeni realistično uvećanim izlošcima.
Vidikovac Saluga ne pruža otvoreni pogled, no zato se čini kao da si uronio u krošnju šume u kojoj cvrkut ptica ne prestaje. Ovo je idealna pozicija za odmor i uživanje u miru i zvukovima prirode.
Put nas vodi natrag do “službene” ceste koja prolazi uz uvalu Verige gdje se danas nalaze ostaci nekadašnje raskošne rimske ladanjske vile. Gradnja ove vile započeta je u 1. stoljeću prije Krista, svoj vrhunac je imala u 1. stoljeću poslije Krista, no pojedini dijelovi su se koristili sve do 6. stoljeća.
Ovaj luksuzni kompleks imao je rezidencijalno-gospodarski karakter, a bio je smješten na tri terase. Imao je hramove, terme, ribnjak i gospodarski dio. Gatovi smješteni na suprotnim obalama bili su povezani lancem, odnosno verigama, prema kojima je uvala i dobila svoje ime.
Nakon raskošne rimske vile skrećemo lijevo te izbijamo na prostranu livadu. Nekoć se tu nalazilo polo igralište koje je dao sagraditi Karl Kupelwieser, Paulov sin, koji je imao viziju Brijune pretvoriti u otok zabave i sporta. Vidikovac s brežuljka Opatija je 1925. godine premješten na polo igralište te je služio kao tribina za promatranje natjecanja. Danas su tu vidljivi samo njegovi temelji. Promatrajući široku livadu na kojoj se sada “natječu” samo paunovi, teško je zamisliti da se tu nekoć okupljala glamurozna svita koja je uživala u nekom posve drugačijem sadržaju.
Vraćamo se istim putem natrag, priključujemo se opet na “službenu” cestu koja nas vodi do najmirnijeg dijela otoka te uskoro skrećemo desno s ceste, ulazimo u šumu gdje nas puteljak vodi do vidikovca Javornik. Na ovom dijelu staze, pogotovo u popodnevnim satima, budi miran i nemoj raditi nagle pokrete. Ako me poslušaš, možda budeš te sreće te vidiš iz bliza košute i jelene. Mi smo imali toliko sreće da je jedna i pozirala za nas.
S vidikovca Javornik se pruža otvoreni pogled prema Puli, otoku Sv. Jerolimu te otocima Vangi, Galiji i poluotoku Penedi. Upravo se za Javornik govori da pruža najljepši pogled na Brijunima. Tu su u pogledu i miru uživali austrijski književnik Arthur Schnitzler i njemački pisac Alfred Henschke-Klabund. Jedna priča govori kako je 1910. godine ovaj vidikovac bio mjesto zanimljiva susreta dvaju slavnih njemačkih glumaca Otta Tresslera i Alberta Bassermanna koji su se, uvježbavajući svoje uloge, povukli na vidikovac u potrazi za mirom i osamom. Pri susretu su se jedan drugome predstavili kao Franz Moor i kralj Filip (likovi iz Schillerovih komada u kojma su upravo glumili).
Vraćamo se natrag istim putem i nastavljamo ravno do svoje početne točke. Na idućem križanju staza službeno skreće lijevo kako bi prošla pored Mediteranskog vrta, no savjetujem da svoj put nastaviš ravno kako bi prošao kroz poznatu i predivnu brijunsku Aleju pinija koja je zasađena davne 1905. godine. Pinija je crnogorično i veličanstveno drvo čiji promjer debla iznosi oko 60 cm, a visina i do 25 metara.
Nakon obaveznog fotkanja (jer ova Aleja naprosto zove na to), svoj put nastavi ravno te uskoro stižeš do početka svog izleta. Opisana staza je duga skoro 8 kilometara, a za nju nam je bilo potrebno skoro dva i pol sata laganog hoda, uz puno fotografiranja, čitanja, ali prije svega uživanja.
Staza vidikovaca se s razlogom ubraja među najljepše šetnice na otoku Veli Brijun. Osim što ćeš se na njoj uživati u divljoj prirodi i životinjama, osjetit ćeš dašak nekadašnjih Brijuna i zakoračiti u vrijeme koje je nekoć teklo sporije i bilo mirnije. Na Stazi vidikovaca upravo tako i teče sat – sporo, opušteno i smireno.
Korisne informacije za Stazu vidikovaca:
- Početak staze: službeno na brežuljku Opatija, no možeš joj se poput nas priključiti iza Kuće za brodice
- Naplaćuje li se ulaz?: Staza vidikovaca nalazi se u sklopu Nacionalnog parka Brijuni, a prolazak iste je uključen u ulaznicu Parka
- Dužina i trajanje staze: Opisana staza je službeno duga 7,8 km, na njoj se prolazi svega 90 metara nadmorske visine, a za nju nam je uz lagani hod, proučavanje poučnih ploča, i fotkanje trebalo 2.20 h. Cijelu rutu možeš pogledati ovdje.
- Za koga je prikladna staza: Cijela staza je prikladna za razne uzraste, a zanimljiva je djeci koji na njoj mnogo toga mogu naučiti
- Postoji li mjesto za hranu i piće?: Da, u luci Veli Brijun
*Sadržaj je nastao u suradnji s Nacionalnom parkom Brijuni.
